Наслов: Ubave pesme Порука од: Miroslav Mladenovic nasta на 13.46 ч. 12.11.2007. UBAVE PESME NEUMIJENO MOMČE (1) Neje ni sl’nce izgrejalo a devojče sas testiju sas pesmu toči ladnu vodu na kladenac od kamena. Cela planina ječi od ubavo pojanje i radosno ustajanje. Zora zori d’n se beli a momče još u krevet majka si ga budi sas umiljate reči: „ajde sinko, dikse vodu da doneseš dvor da pometem“. Dok devojče dvorovi mete momče još u čerge glavu nepodiza. Epa sinko s’g se dizaj neumijen u polje da ideš tamo će sas droljave oči devojke da pogleđuješ al nijedna te neće droljavoga. rano da si legaš rano da se dizaš sas testiju na vodu da ideš ujutru da se miješ da ti oči budu umijene droljav da nebudeš. 15.avgust 2007.godine Miroslav Mirko Mladenović Mirac UBAVA MOMA (2) Ubava moma na igranku bila ubava moma oro vodila sitno odi, sitni biseri ima ubava moma na igranku bila momci si oči isćoraviše u oro noge si pokršiše ubava moma nikoga ne gleda Ubava moma u oro igra u mene majko pogleđuje na jedno oko mi namignjuje Ubava moma na igranku bila u mene se majko zaljubila. 15.avgust 2007.g Vlasotince Miroslav Mirko Mladenović Mirac UBAVILO (3) K’d si pomlad ondak si mlogo ubav ubavo se obukuješ ubavo ti stoji obleklo ubavo odiš po put ubavo se premenjuješ ubave devojke pogleđuješ ubavo probiraš na vašari ubave snajke seno zbiru ubave devojke i žene na svadbe i udadbe ubavo pojenje i šalenje sas ovce i goveda ubave marame i vutare ubavi opanci i vezane čarape ubavo igranje u kolo ubave svirke uz gajde ubavi momci oro vode ubavi drvodelja krsno praji saveljke i razboj za tkanje ubave čerge se tkaju ubavo se vezu čaršavi i jastuci ubavo se oženil i udala ubavo ga ti udesi ubavo mu vrnu milo za drago ubavo beše dok bev pomlad ubavo si projdoše mile godine ubavo mi majka pričala ubava rabota, ubavo se svrši. neje uvek ubavo takoj dobro k’d ti mladost projde i d’nske si se setim od onoj majkino kazuvanje: „ubavilo kuću nezavilo“. 15.avgust 2007.g Vlasotince Miroslav Mirko Mladenović Mirac LJUBA I STALAĆ (4) Stalać-raskrsnica na želežnici Beograda-Vrnjake Banje i Niša tu se ukršatju putevi u Srbiji prema jugu, severu i zapadu Mesto malo, ali istorisko po bojevima i pravdi. Kao dečak u planini slušao sam mnoge priče od pečalbara i pustolova među njima i Ljube zvanog Stalać. Kažu nikada se nije ženio ostavio i kuću i pečalbu pa postao pustolov na želežnici tamo negde oko Stalaća. Želežnička stanica je bila dom dočekivao i ispraćao vozove metlom zarađivao parče hleba zimi sekirom cepao drva spavao po parkovima i klupama na stanici. Video sam ga nekoliko puta u selo samo se jednom čulo Ljuba Stalać-nađen smrznut tamo negde oko Stalaća. Tako i osta ova napisana pesma o Ljhubi pustolovu i Stalaću. 15.avgust 2007.g Vlasotince Miroslav Mirko Mladenović Mirac BLAGOJE (5) Rođen na Blagi dan dobi ime Blagoje a to su Blagovesti na taj dan uvek se spominjalo ime Mnoga su bila takva imena u selima 20.veka Povlasinja. jedno ime biće zapamćeno kao kršteno ime svoga oca pečalbara od 12.godina rođenog na obroncima planine Bukovik u bednoj sirotinji kakva je vladala među svima sa mnogo čeljadi a malo posne zemlje na planinskim visovima u kolibama ovčara. pečalbar ciglar i crepar u satrosti i zidar od Crne Trave, Bugarske do Vojvodine, Čumadije Hrvastke i Bosne. Ovčar i drvoseča nepismeni gorštak borac protiv fašizma partizan u borbi za oslobođenje od bugara , nemaca i balista na Kosovu Otac i domaćin kakvog u selo nije bilo pošten i kada gubi i dobija u sirotinji postao oličenje morala patrijahalnog onog pravog iz zadruga u kojima se živelo sa starešinom. U svim selima bio je ponos dostojnog čoveka kome se veruje na reč koja je bila i ostala svetinja pravo i pravda u seoskim zajednicama. Blag u naravi blag u poštenju blag u davanju blag u rečima ostao je Blagoje više od oca i pečalbara kao trag života jednog vremena kada se rečima merilo i živelo putem ljudske pravde prava i slobode tamo gore negde na planinskim visovima Kada se čovek cenio po moralu rečima i radu. Bilo je čast i ponos imati za oca Blagoju a i slediti taj put života. 15.avgust 2007.g Vlasotince Miroslav Mirko Mladenović Mirac MARA (7) U selima bila razna imena Mara. Marica, Marika Bila su simbolnično imena iz ratne prošlosti. Mara, omala i kutlasta okruglog lica i bistra nepismena a snalažljiva Živela u siromaštvu tamo negde u planini. Polupismena partizanka žena pečalbara ciglara nadničarka devojka Rano ostala siroče pevala u lazaricama hajdučke i partizanske pesme Sama orala i žela često nejaka sama i kosila brala seno i denula stogove sama kopala i podizala decu Glasom i razumom pobeđivala sirotinju i nejaku žensku snagu Koristila zakone fizike da se natovari težak teret sena, žita i vreća . U teškom radu decu podučavala Da se snagom volje pobedi nejakom snagom „Oči plaše, ruke slobode“ Družila se sa svakim razgovor uvek vodila tražila nekoga na pijaci Da se u razgovoru prođu desetine kilometara pešice sa krošnjom do sela u planini. U nemaštini se snalazila često odkidala na granama po koji plod jabuka, krušaka i šljiva a i dudinjke deci donosila Jer u planini je bilo sama divljih jagoda i zelene paprati. Uživala u životu često se lažno pretvarala i u bolesti slala lažne depeše mužu pečalbaru da bi na vašarima pod šatorom bila i sa druškama vašar, vašarila. Pretvarala se dobro mudra u rečima diplomata u govoru Uvek u hladu pod stoletnim bukvama Često i pod šljivom hladnu izvorsku vodu sa uživanjem ispijala pa i kada je stog denula iako je grmelo sa svih strana nije se odrekla tog uživanja Uvek do starosti sa sobom šišence sa vodom je nosila Al samo sa planinskog izvora Ražen hleb i proju nije volela mesila dobru starinsku banicu gužvaru a i mekan hleb mesila pod vršnjikom pekla u crepulji pogaču a kasnije i u šporetu na drva Pekla rakiju šljivovicu od šljiva belice, drisne i jesenjke a i od divljih krušaka. Mara je bila vesela puna života u nemaštini sina opismenila pobedila glupost i zaostalost tako je i ova pesma nastala kao dug sina majci što nauči da živi jedan život u planini da se i u sirotinji mnogo šta nauči. 15.avgust 2007. g Vlasotince Miroslav Mirko Mladenović Mirac BRLJČA (8) Brljčo brljavi uvek zabrljaviš brljčo brljavi brljavo odiš brljavo se nosiš brljave ti oči brljavo gledaš brljčo brljavi brljavo rabotiš kude je dobro ti ga uvek pokvariš smetenjak si pravi Brljčo brljavi. 16.avgust 2007.g Vlasotince Miroslav Mirko Mladenović Mirac RAZBIBRIGA (9) Kad ti neje po volji ti si poj i šali si se udri brigu na veselje razbi brigu na sve strane kad si pojdeš po put sas svakog ponešto poorati kad si sovce vikaj po doline da te čuju čak u garine kad ti teško u kosidbu svirkaj po livade kad ti težak teret vreća na grbinu poj pesme na devojke kad si sam u planinu slušaj pilitija što poju razbi brigu na sve strane neka ti uvek ubav d’n osvane. 16.avgust 2007.g Vlasotince Miroslav Mirko Mladenović Mirac ZUNZAR(10) Oko tebe leti na krave sleti k’d su leti velike vrućine ako se nepaziš ’ oće da ub’cka crvenilo ostaje zuji oko tebe ako se nepaziš teško tebi u papratljak kad se zberu teško se krave brane pa si se uštrklju dignu rep i pravo u branište sve živo zgaze ako begu preko žito golemu štetu zunzari leti napraje ima gi kravlji i konjski i takoj toj beše nek’d u planinu a s’g nema ni krava ni govedara a zunzara ostalo da zunzaju po planini. Takoj ti je u životu za onijna što su galamdžije žto nek’d te ubc’ku kude te mlogo zaboli za tija se vrevi da su pravi zunzari. nek’d deca u planinu viku na zunzare na male muje i bumbare al i kad se nek’d nekome i dosadi od neku golemu pričalicu vika se“pravi si zunzar“. 16.avgust 2007.g Vlasotince Miroslav Mirko Mladenović Mirac JAGNJENCE (11) K’d počnu ovce da se jagnje u trlu se čeka po celu noć da se ’uvati malo jagnjence deca čeku i slušu kako krmeće ovca ona ga oliže od ljige odma se uvodi u sobu tuj kude svi spu u ćošku od pruće ogradi se plot sas vratanca turi se slama i seno čeka da šareno jagnjence proodi i počne da blaji nauči da sisa od ovcu tri d’na su u sobu a četvrti d’n se odvaju i tura sas ostali jaganjci koja su u drugi ćoš malo jagnjence dečje radovanje dok neproodi mu viku „vrljaj leskovinu uzimaj drenovinu“ kad počne prolet malo jagnjence sas majku ide na pašu po trnjaci tamo kude je kopno kude se otopil sneg igra se po livade blaji i ubavo mlogo al ga paze svuda k’d se gazi potok nabujal od topljen sneg dok je malečko nose ga u skut maze i tepu mu našo malo sugare našo malo jagnjence ubavo si i belo ko bela belina. 17.avgust 2007.g Vlasotince Miroslav Mirko Mladenović Mirac DRLJČA (12) Drljčo drljavi kude odiš po put u kvo gledaš oči će da isteraš drljčo drljavi oči ti drljave što se nemiješ k’d rana zora samnjuje sas ladnu vodu drlje od oči očisti gi ubavo da si budeš ubav da si si nesaplitaš k’d krave po put teraš da gi paseš k’d gi vodiš na oranje k’d si se digneš ako nema vodica pljuni drljčo na prst pa skini drlje od oči drljčo drljavi da ti se nesmeju k’d si odimo po selski put u polje drljčo drljavi nijedna de devojka drljavoga neće drljčo drljjavi. 17.avgust 2007.g Vlasotince Miroslav Mirko Mladenović Mirac SAT (13) K’d smo bili deca baba ni gledala u vreme po senku koje je vreme k’d je podne k’d je za obedovanje k’d je slnce otišlo k’d se treba pusta stoka na pasenje noću na vreme se gledalo po pojenje petlovi na prvo pojenje na drugo pojenje na treće pojenje k’d je za leganje k’d je sredina noći k’d je prošlo pola noć k’d je pred zoru k’d treba da svanjuje takoj se znalo u kolko sati se lega, ide u varoš na pijac sas natovarena goveda dvokolice sas drva t’g se znalo da je 2 ili 3 posle pola noć znalo se vreme pred zoru vreme k’d sl’nce izgreje vreme k’d sl’nce zaodi. takoj su ni babe budile za dizanje k’d se ide sas stoku k’d se poodolo u čkolu. taj sat se nik’d nezabraj toj neje bilo na trčanje toj bilo ubavo vreme k’d se neje stalno na sat gledalo sekiralo da se neodocniš toj ga više nema. K’d si se zamomčimo pojdomo u čkolu i pečalbu kupimo si po ’ed’n sat tamo od šverceri na granicu pa si se prajimo važni a nepismeni ga nosiše da ga vide po sabori da si se vidi na pijac pituvalli druge da pogledu brojke neznali da čitu nakupuvaši svi satevi onija džepni, na ruke pa i budilnici da im zvrcku više nikoj negleda u zaod sl’nca nikoj nesluša pojanje petlova svi se upralju po satevi koji nose kolko je uraboteno za koje vreme se stiglo k’d ide avtobus nikoj neide bez sat sat je postal na čoveka sve i sva u životu s njega spi i raboti samo onija koji su u planinu dok teru stoku na pašu ponekad još pogledu na sl’nce i na vreme da si se sete i petlovi što su gi budili D’nske nema ni sln’ca ni pojenje petlova kakoj da je u planinu vreme zanavek stalo samo su ostala sećanja ovej pesme o vremenu i satovima. 17.avgust 2007.g Vlasotince Miroslav Mirko Mladenović Mirac OSTANI OVDE (14) ostani ovde kude nas tuj ti je bre brate mlogo ubavo i arno tuj su ti šume i livade tuj su njive orane tuj žito klasa tuj ti je naš berićet tuj pilitija poju drozgovi i slavuji tuj je naša dedovina tuj su najubave devojke tuj se poje i natpeva dok se žito žnje dok se zbiraju rukoljke tuj se vrše najubav vra tuj su deca uvek zdrava uvek mila i ubava tuj bre nik’d neje lošo se urabotilo tuj si svakoga pomaga tuj se negleda kuj koje imal tuj se pomaga i u dobro i u zlo Ostani si ovde k’d ti kazujem ovde je slobodija ovde si je meraklija život da si živuješ decu da si rađaš kuću da si domiš domaćin da si budneš ostani si ovde kude najubavo sl’nce izgreva. 19.avgust 2007.g Vlasotince Miroslav Mirko Mladenović Mirac RAZLAZ (15) K’d se dvojica nebegdinišu toj si je razlaz k’d se posvrši rabota i t’g si je razlaz k’d te nikoj ne sluša i t’g si je razlaz raziđoše se ništa nezboriše razlaz si je bolan od toj mlogo boli bolan je i razlaz pečalbara u prolet k’d se rastaje od ženu i decu od toj ič nema lek razlaz je i ubava rabota k’d se nešto svrši k’d se podeli pečalovina i pojde svako doma pa na astal broji kolka je pečalovina razlazi i bolni i ubavi deo su života u planini. 19.avgust 2007.g Vlasotince Miroslav Mirko Mladenović Mirac |