Mislim da i dan-danas imamo svega jednu reč koja standardno ima oba roda, a to je "bol" (pri čemu je ženski rod u srpskom dosta ređi nego muški)
Siguran sam da sam negde video, mada nisam uspeo to ponovo da pronađem, kako ta dvorodnost nije održana u srpkom jezičkom standardu (za razliku od hrvatskog, i ranijeg srpskohrvatskog).
S druge strane, reč kojoj nikako ne možemo sporiti dvorodnost u srpskom jeziku jeste
zver (m. i ž., što potvrđuje i važeći Pravopis).
Još jedna zanimljiva reč je
finale. U Matičinom rečniku pridaje joj se samo muški rod, a Klaić znatno izričitije kaže: „ne treba tu reč upotrebljavati u srednjem rodu“. Međutim, Anić u hrvatskom rečniku (novijem od Klaićevog), kao i u rečniku stranih reči u saradnji s Goldštajnom napominje „sr i m“. Klajn i Šipka sasvim pretumbavaju stvari, dozvoljavajući isključivo srednji rod! Šlag na torti predstavlja govorna praksa, koja najčešće pravi ovakvu razliku: sportski pojam je srednjeg roda, a muzički muškog; ono što je zanimljivo da nijedan od navedenih autora ne uzima u obzir tu razliku! Čak ni kad bismo uzeli u obzir razliku između srpskohrvatskog, hrvatskog i srpskog standarda, ne vidim da bismo daleko dogurali u raspetljavanju ovoga.
Nego, ispustili smo iz vida još bolje rešenje: suditeljka (tvorbeno bolje, usklađeno s terminima "tužiteljka, braniteljka", ne nosi konotaciju supruge).
Mislim da to nije bolje rešenje od ponuđenih, budući da složeni sufiks
-teljka, pored prirodne paralele sa sufiksom
-telj, odgovara još jedino sufiksu
-lac.
Rešenje koje još vredi pomenuti jeste
sudilja. Primetimo da Matičin rečnik sadrži dobar deo zanimanja u ženskom rodu, ali je kao objašnjenje najčešće dato da je reč o supruzi. Danas se žene ne imenuju po muževljem zanimanju, čime taj deo leksike ostaje neiskorišćen, međutim — sve je veća tendencija (a nekad, kao u ovom primeru, praktično i obaveza) da zanimanja dobiju i ženski rod, pa se upravo ta mesta mogu popuniti ovim rečima, što se najčešće i radi. Ovaj uvod sam napravio da bih naglasio kako je zanimljivo to što je pomenuti predlog
sudilja karakterističan po tome što je u RMS dat upravo s onim značenjem koje nam treba: „žena koja sudi“! Lično mi se ovaj predlog i najviše sviđa, ali prethodni put ga nisam pomenuo jednostavno zbog toga što će on (kao i
suditeljka) ostati u domenu teorije, budući da se praksa „lomi“ oko drugih oblika. Štaviše, ako u jeziku već postoji
sudinica, kao dobro izvedena reč, naspram sutkinja, za šta smo konstatovali da nije u skladu sa standardom, lakše je „pogurati“ već koliko-toliko odomaćenu reč kako bi se istisla nestandardna, nego uvoditi novo (pa makar i unekoliko bolje) rešenje, budući da bi to moglo izazvati kontraefekat.