Rekao sam, evo i ponavljam, i ja ću da se složim s vama dvoma da bi bilo bolje da se piše zajedno, kad nas budu pitali.
Ipak, nije baš totalno besmislen oblik
u stvari, pa navodim i reč-dve u njegovu odbranu. Od sličnih fraza skoro svaka je slučaj za sebe. Postoje različiti primeri pisanja:
— obavezno spojeno: dovde, donedavno, zauvek, izbliza, nadesno, otkako, posredi, smesta, uvis, uzasve, ukrug;
— obavezno razdvojeno: bez veze, do viđenja, za inat, iz šale, na vreme, od jutros, po strani, pri tom, s leđa, u stvari;
— oblici gde su dozvoljena oba načina bez promene značenja: do maločas/domaločas, do sada/dosada (dosad,
do sad), zauzvrat/za uzvrat, od onda/odonda, od tada/otada (otad,
od tad);
— oblici gde od upotrebljenog oblika zavisi značenje: bestraga/bez traga, dobrodošli/dobro došli, zasada/za sada, naveliko/na veliko, nakraj/na kraj, napamet/na pamet, popodne/po podne, uoči/u oči;
— oblici koji su menjali način pravilnog pisanja: dokraja→do kraja, na žalost→nažalost, na prečac→naprečac, ukorak→u korak.
I tako dalje, mnogo je primera. Zanimljivo je, recimo, to što je
na žalost prešlo u
nažalost (ali:
na žalost svih nas...), a konstrukcija koja bi trebalo da je potpuno analogna,
na sreću, nije se menjala. Sve u svemu, mislim da bi bilo opravdano da novi Pravopis navede
ustvari, ali ne možemo mnogo prigovarati ako se to ne dogodi.