(s tim što bi trebalo dodati da će ipak pre biti Rumejnija ili Romejnija nego Rumejnja ili Romejnja, jer se za osnov transkripcije uzima britanski izgovor pre američkog).
Prema Prćićevim navodima, ovo važi samo onda kada su u pitanju sistematske razlike između britanskog i američkog izgovora koje ne vrijedi prenositi, npr. nije potrebno da se Scottu koji govori britanski engleski ime prenosi kao
Skot, dok se onome koji govori američki engleski isto ime prenosi kao
Skat, a to važi i za moguće varijante
Hok i
Hak (od
Hawke). Britanski izgovor se koristi zbog od ranije uspostavljenih odnosa između naših i britanskih glasova, jer bismo u protivnom doživjeli ili masovnu migraciju na američki izgovor, ili masovno udvostručavanje oblika. Ovaj problem ne postoji onda kada su u pitanju nasumične varijacije koje se javljaju na cjelovitom engleskom govornom području, tako da se u mnogim slučajevima u rječniku vodi i američki izgovor.
Dakle, da bi se zbog ovoga izbacile mogućnosti
Rumejnja ili
Romejnja, treba dokazati da postoji sistematski odnos između oblika /njə/ i /niə/, i da je u pitanju razlika između britanskog i američkog izgovora.