d@do
члан
 Ван мреже
Организација:
Поруке: 184
|
 |
« у: 23.28 ч. 05.04.2008. » |
|
Ne tako davno, u Čajniču sam upoznao jednu bakicu koja me je oduševila svojim razmišljanjima a isto tako me rastužila njena životna priča (koja počinje školovanjem u francuskim internatima, zatim dešavanjima prije, u toku i poslije drugog svjetskog rata i koja završava povlačenjem u sebe nakon smrti sina). U razgovoru sa ljudima koji je poznaju, otkrio sam da joj je velika strast u životu bilo čitanje knjiga i da joj je veoma teško palo to što su joj oči obolile i što više ne može da čita. Takođe sam saznao da je prije ovog posljednjeg rata objavila zbirku pjesama za djecu pa sam se potrudio i da nađem istu. Zbirka pjesama se zove „Žulj na šapi“ a ta baka koja ih je napisala se zove Mara Jovanović iz Čajniča. Pošto su mi se pjesme pravo dopale, odlučio sam da ih sve prekucam (sa svim greškama kao u originalu) i postavim na internet sa ciljem da se ne zaborave (ovaj forum „najljepši stihovi“ mi se učinio idealan za to). Ispod ćete naći par pjesama koje sam otipkao do sada (vremenom ću postaviti i sve). Takođe me interesuju i vaši komentari o pjesmama ako ih ima.
Pozdrav
SUNCE
Uspavanih bezbroj ljudi
jutrom sunce rano budi
samo onog sto se krije
ne može sunce da grije.
Sunčan dan tugu krati.
''Sunce moje'' tepa mati.
Bez sunca ko da živi
svi bi dani bili sivi.
Sa suncem se polja zlate
nema ljudi to da plate,
niti onih da to kupe-
sunčane su zrake skupe.
HLJEB
Još dok soba nije svijetla-
to je ono prije pijetla,
stari pekar drva složi
u peć veliku da naloži.
Hljeba hoće cijelo selo
i pecivo meko bijelo.
Žene, djeca, svi ga traže
HVALA, mu se rano kaže.
IGLE
Nečim lutka zvekeće-
to su igle pleteće.
Pletu zeku čarape
i šarene kape.
Ne zna medu šta će -
može duge gaće.
Leptiru šal za krila
mekan je k'o svila.
Lija da se plete čula
ali za nju nestalo je fula.
LJUBAV
Srce joj meko,
a unuk daleko.
Nešto je slaba
ta njegova baba.
Ima veliku muku
i sve viče kuku.
Pita je snaja:
''Hoćeš baba čaja?''
''Daj mi od nane
da mi boljka stane.
Boli me vrlo
glava i grlo,
bole me i leđa
i jorgan me vrijeđa.
Još bolesti mnoge,
srećom zdrave noge.''
Unuk se pomoli
što ga baba voli.
Prema njemu skoči:
''O babine oči,
o ljubavi prava,
sad sam sasvim zdrava.''
MAJKA
Majka je kao sunce poslije kiše-
volio sam je od oca više,
volim joj lice i njene bore
pa i godine starosti skore.
Slatka je pogača iz ruke njene,
dao bi krv njoj iz moje vene
i svoje mlađano doba
i ako treba još oka oba.
Poznao bi je među hiljadu žena
topla je ruka kad miluje njena.
Uvijek bi izabrao svoju majku istu,
kao hljeb dobru, kao suzu čistu.
Svaka je majka kao pero laka
pa svaka je majka takva.
I drug moj se svoje majke sjeća
sa njom u grob odnijela mu sreća.
ZAKLJUČAK O MIRU
Riješile životinje da žive u miru
zaključak donijele na bijelome papiru:
''Prva tačka – javila se mačka –
na miru ću pustiti miša
da se njegov zanos stiša,
to jest da se kloni sira
da baba na pijaci profitira.''
Zatim se i pas javi:
''Iako su mi zubi zdravi,
neka mačka viš' ne frči
neće ni moj put da krči.''
''Crva neću – koka veli –
iako ih moj kljun želi.
Reći još i ovo mogu:
Čak ću pustit' i stonogu.''
''Ja što jedem, reče krava,
to je samo zelen trava.
Ako i to nekom smeta
tražiću hljeba od djeteta.''
I konj se sa kravom slaže,
isto to i on kaže.
Zatvori se prva tačka
što je otvorila mačka,
šapom se umi, dade riječ šumi.
Vuk, medo, lije zbore:
''Poštujemo dogovore,
pored ovaca puna tora
održati riječ se mora.''
'' Jest da volim meso,
al sam samo krušku streso.
I pijetle i koke volim
nek se sklone s puta molim.''
To reče žuta lija.
Taj razgovor njoj ne prija.
Takose priča crpi
i strpljivo glad trpi.
Al na kraju lije reče:
''Nepravda me stvarno peče,
uzmem ono šzo i krepa
podvijenog odem repa.''
Iznevjeri društvo cijelo,
šta je crno u nje bjelo.
Al dosljedno društvo osta.
I bez lije njih je dosta.
NA POJILU
Na pojilu srne piju,
pitamo ih kako smiju –
ponosno nam one kažu:
''Jelen čuva nama stražu.''
Sa pojila kada odu
onda jelen pije vodu,
čuvaju mu stražu srne,
dobro motre oči crne,
rogovima kada mrda
napio se i vođa krda.
PROŽDRLJIVI DEDA
Dedi obećanja ne znače –
pojeo babi sve kolače.
Baba od jeda reče
šta da radi do veče,
baš se sasvim smela
da bi kolače unučad jela.
Deda se tek sjeti –
dolaze unučad ljeti,
neće sa njima svađe,
kupiće meda i saće.
Što ne dolaze kad će?
Meda i on im daće.
Poče baba kolače opet da peče –
Nećeš ni jednog, dedi reče.
PIR
Dal ste novo nesto znail
pozvani ste na pir mali,
koke, mace, zeke, kos,
zrno, mlijeko i kupus.
Kad se za sto mali sjede
gost šta želi neka jede,
ali treba poslije znati
male sude i oprati.
KNJIGA
Ovca su pasle bez brige,
čoban je čitao knjige,
a kad se čoban prenu
vuk je odnio jednu.
Još jedanput vuk stiže,
vješto opet ovcu diže.
Čoban čita znanje bere,
ne ču ovcu da se dere.
Vuk i dalje tu skita
čoban samo čita, čita,
kući goni manje stado,
batine će primit rado.
SVADBA
Ozdravio lisac,
prebrodio krizu,
našao je mladu
tu u šumi blizu.
Zaruke je dobila
žuta hitra lija,
veo od svile
i đerdan što sija.
Po ukusu svome
izabrali svate,
zečiće i koke
počasti im date.
Lovca na putu
povorka kad srela,
zažmurio ovaj
rad mladinog vela.
Završi se svadba
u najbolje doba,
ali ogladnila
slavljenika oba.
Okretoše desno
okretoše lijevo,
zamače u usta
zec dok je zijev'o.
I pozvanu koku
k'o snijeg perja čista,
na sluteći ništa
desi sudba ista.
MIŠ
Što bi nešto jesti mog'o,
- miš veli, trči nogo
glavu mi tamo nosi
da se negdje to isprosi.
Ne da baba da se dira
ni komadić bijela sira,
al miš kad nešto hoće
uradit on to će.
Miš se babi za sir sveti
i haljinu s puno cvijeti
izgrize u sto komada,
čemu baba nije rada.
Metlu baba tad i dokopa
pa po mišu hopa, hopa,
sir miš zaboravi
kad u torbu glavu stavi,
jer od metle čuva leđa –
stare rane ona vrijeđa.
|
