(а ваљда и у грчком писму?)
Jok. :) Grci imaju samo velika i mala.
Чекајте, зар нису Грци имали унцијална и курзивна слова (ако се добро сећам - то је слично као мајускулна и минускулна слова
)?
Нађох нешто укратко о развоју писма:
Razvoj današnjih pisama
Početak današnje latinice leži u tzv. zapadno grčkom pismu koje je nastalo u Italiji. Etrurci su takođe prihvatili grčki uticaj. To pismo je preneto krajem 8. veka pre naše ere u južnu Italiju. Latinska abeceda je dobila svoj naziv po prvim sliovima u redosledu i u prvo vreme je imala 21 verzalni znak. Minuskulni oblik pisma nije postojao. Ovakav oblik pisma služio je za brze poruke. Rukopisno pismo se razvijalo u dva oblika:
- kvadratika
http://3.bp.blogspot.com/_bq5ZZ7sTDGc/RxiDufCjadI/AAAAAAAAAKo/eM32D4FSbUs/s200/kvadratika.jpg
- rustika
http://4.bp.blogspot.com/_bq5ZZ7sTDGc/RxiDzvCjaeI/AAAAAAAAAKw/9xprsK7SJy4/s200/rustika.jpg
Kao treće, i s posebnom namenom, razvijalo se kapitalno pismo. Ono je služilo za ispisivanje monumentalnih slavoluka, spomenika, tabli, obeliska. . . Kvadratna kapitala je dobila naziv po kvadratnom obliku svojih slova. Rustika je verzalno pismo koje je korišćeno za ispisivanje knjiga. Dobila je naziv po Vergilijevim tekstovima o životu na selu (rustica – seoski). Po svom izgledu, ovo pismo je usko i po uzoru na scriptura actuaria. Stariji i mlađi rimski kurziv nastaju pisanjem verzala po diptihu (dvolisni notes sa spoljne strane obložen metalom ili slonovačom a sa unutrašnje voskom po kome se pisalo), četkom po zidu, a i mnogi zapisi filozofa i pisaca napravljeni su njime na papirusu.
Skoro u isto vreme razvijaju se i oblici uncijalnih pisama nastali iz kapitalnog pisma sa više slobode u pisanju. Početkom VI veka uvodi se i poluncijalno pismo i ono je bilo prvo rimsko pismo koje sa dvolinijskog sistema pisanja prelazi na četvorolinijski. U ranom srednjem veku se pojavljuju razni oblici nacionalnih pisama:
- irski i anglosaksonski poluuncijal
- široki i uski anglosaksonski minuskul
- merovinško minuskulno pismo
- karolinško
- vizigotsko
- langobardsko
- benventana, okrugla i uglasta
Krajem VIII veka karolina se pojavljuje u nekoliko manastira u Francuskoj. Od kraja VIII pa sve do XII veka se koristilo po nalogu Karla Velikog i poslužilo je kao osnov za današnju minuskulu. U XII veku karolinu romanskog perioda smenjuju brojna gotska pisma. U Italiji, tokom humanizma i renesanse, stvorena su nova pisma po uzoru na klasična rimska i karolinsku minuskulu:
- humanistički minuskul
- renesansni kurziv
итд. Извор:
http://kaligrafija.blogspot.com/2007_10_01_archive.html