Ima tu neka fora sa neka dva načina transkripcije/transliteracije kineskog na sve druge jezike, zapravo u latinično pismo.
Ima, ali to nije od značaja za naše pitanje (jer kakav god dogovor da postignemo za predstavljanje kineskih znakova latiničkim slovima,
čitanje toga — naravno, saglasno postignutom dogovoru — uvek će dati isti rezultat). Razlozi diferencijacije
Peking/Bejđing u stvari su mnogo jednostavniji: naziv
Peking star je oko četiri stotine godina, a kasnije su se neki glasovi u kineskom promenili i danas bi ovaj naziv bio pravilno transkribovan kao
Bejđing. Svakako, mi se držimo tradicionalnog oblika kao transkripcionog izuzetka, a i u raznim svetskim jezicima postupa se tako (tu su, među ostalima, nemački, španski, italijanski, francuski, ruski — i naravno britanska varijanta engleskog), dok su neki drugi ispratili promenu u kineskom (i ovde spada američka varijanta engleskog).