Eh da, još niko nije dao neku procenu zastupljenosti "ravnopravnih" pisama u svojoj samoposluzi. Ono što mene zanima je mišljenje o tome da li je i koliko je to bitno za ravnopravnost pisama. Da li je važnije šta piše u Ustavu?
Ravnopravnost pisama ne znači da se pisma moraju koristiti 50%-50%.
Prvo: ravnopravnost nije zagarantovana Ustavom (ma kakav on bio)
Dok je bila, podrazumevala je da SLUŽBENA upotreba MOŽE biti latinična ili ćirilična. Ne da MORA, niti da se određuje procenat zastupljenosti.
Drugo: da li će neko svoj proizvod da upakuje u ambalažu na kojoj je natpis latiničnim ili ćiriličnim pismom niko ne može i ne treba da sugeriše, a kamoli naređuje. To je glupost. Šta bi bio kraj takvim odredbama?
Treće: po sadašnjem stanju stvari, Zakon je taj koji određuje položaj pisama. Pretpostavljam da je stari još uvek važeći, jer novi još nije usvojen (ni predložen), te da je upotreba latinice dozvoljena ravnopravno. Do sada je to pravilo važilo svuda, posebno u Vojvodini, ne vidim zašto nekome to smeta.
Četvrto: boriti se za učestaliju upotrebu ćirilice (mada ne znam šta bi bila učestalija, svi formulari su na ćirilici, svi obrasci, uplatnice...) može se na jedan jednostavan način - pišite ćirilicu, učite svoju decu ćiriličnom pismu i sve će biti u redu.
Kukanje i svaljivanje krivice na "tamo neke" je jalova rabota.