Samo da napomenem, taj obicaj darivanja gostiju na svadbi nije iskljucivo italijanski. Spanci daju takodje pokloncice koji mogu biti bilo kakva sitnica i to ne samo na svadbama, nego i na krstenjima ili opet onim njihovim ulascima u zrelo doba koje oni ovde zovu komunion. Valjda je to prvo pricesce, ali to sad nema nikakve vise veze s tim, postao je opstenarodno slavlje koje sluzi samo da se roditeljima isteraju pare iz dzepa.
Pokloncici mogu biti kojekakve figurice s bombonama ili bez njih, sa imenima aktera odredjenih dogadjaja (ja sam dobila npr. andjelka sa jednog komuniona sa imenom devojcice, sa krstenja sa imenom bebe, na svadbama je takodje moguce dobiti slicno sa imenima mladenaca itd.). Ako mene pitate, bespotrebno bacanje para na kicerice, ali obicaji su obicaji...
elem, celo ovo moje pisanije je u cilju da kazem da ne bi trebalo ostavljati transkribovani original, vec jednostavno prevesti kao poklon ili suvenir sa vencanja/krstenja itd...