Српски језик - Вокабулар форум
Srpski jezik - Vokabular forum
08.13 ч. 19.03.2024. *
Добро дошли, Гост. Молимо вас пријавите се или се региструјте.
Да ли сте изгубили ваш активациони e-mail?

Пријавите се корисничким именом или имејлом, лозинком и дужином сесије

Помоћ за претрагу речника Вокабулара
Вести:
Правила форума - Речник - Правопис - Граматика - Вокатив - Језичке недоумице

 
   Почетна   Помоћ Претрага форума Календар Тагови Пријављивање Регистрација  
Странице: [1]
  Штампај  
Аутор Тема: Ново доба српског језика  (Прочитано 27921 пута)
0 чланова и 0 гостију прегледају ову тему.
crni_bor
одомаћен члан
***
Ван мреже Ван мреже

Пол: Жена
Организација:

Име и презиме:

Струка: електроника и рачунар
Поруке: 263



« у: 23.46 ч. 27.07.2009. »

Tinejdžeri govore SMS jezikom
"Politika"

"Odoh nešto da hasam, a ti čekiraj mejl", rečenica je kojom prosečan petnaestogodišnjak, u svakodnevnoj komunikaciji, obaveštava svog vršnjaka da ide da jede, a da on, za to vreme, proveri elektronsku poštu.

Čak 13,3 odsto učenika od petog do osmog razreda sastave iz srpskog jezika piše koristeći uporedo i izraze na engleskom jeziku, pokazalo je istraživanje koje je sprovela mr Jelena Stevanović sa Instituta za pedagoška istraživanja.

Veliki broj osnovaca svoje radove završava na engleskom jeziku navodeći na kraju The end ili potpisujući se sa by (što bi u slobodnom prevodu značilo od autora) pa ime i prezime. Jedna trećina učenika osmog razreda nazive meseci u godini i dana u nedelji piše velikim slovom, što je takođe preuzeto iz engleskog jezika.

Još više iznenađuje podatak da gotovo jedna trećina osnovaca (27 odsto) u pismenim radovima koristi simbole preuzete sa računara i mobilnog telefona, pa umesto slova a koriste znak za Internet (@) a kako bi što jednostavnije izrazili svoja osećanja navode znak za "smajlija" (smeška). Mobilni telefon ima 98 odsto srednjoškolaca, a većina njih pošalje 10 SMS poruka dnevno, dok neki od njih ponekad za računarom provedu i po 15 sati dnevno.

- Mladi ljudi su zahvaljujući kompjuteru i mobilnom telefonu upućeni na engleski jezik, pa tako potiskuju naš. Slično je i u svetu, gde iz dana u dan nestaje po jedan jezik. Situacija je alarmantna jer petnaestogodišnjak u svakodnevnoj komunikaciji koristi prosečno 100 reči, a, prema razvojnim standardima, dete predškolskog uzrasta bi trebalo da ima u svom rečniku oko 2.000 reči - objašnjava mr Stevanović.

Iskustvo naše sagovornice ukazuje da savremeni oblici prenošenja informacija, kao što su mobilni telefon i Internet, utiču na krizu čitanja i komunikacije jer mladi veoma retko koriste papir i olovku.

- SMS poruke koje tinejdžeri upućuju jedni drugima ne sadrže znakove interpunkcije niti velika slova. Kada sam jednog osnovca kritikovala zbog toga on je rekao: "Pa, i ovako smo se odlično razumeli." Oni bi trebalo da shvate da njihov jezik u svakoj situaciji mora da bude prilagođen - priča Jelena Stevanović.

Prema njenom mišljenju, tehnološka dostignuća bi trebalo iskoristiti kako bi se književna dela na neki način učinila zanimljivijim deci, ali ne da oni odgledaju ekranizovanu verziju određene knjige i da smatraju da su "završili" sa lektirom. Možda će pojava elektronskih čitača za knjige podsticajno uticati na razvijanje čitalačkih navika mladih ljudi, ali, kako kaže, to ne bi trebalo da bude jedini vid upoznavanja sa književnošću.

Činjenica je, prema mišljenju naše sagovornice, da roditelji ličnim primerom ne podstiču decu da čitaju. Oko 60 odsto roditelja govori deci da cene knjige ali nikada ne čitaju, dok 20 odsto ne čita niti smatra da su knjige vredne, ukazuje istraživanje koje je prošle godine sproveo Institut za psihologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu.

- Čula sam kako učenik sedmog razreda pita majku šta misli o knjizi "Pop Ćira i pop Spira", a ona mu odgovara da je to glupost o dvojici popova iz devetnaestog veka i da nema potrebe da se on time bavi. Takvo ponašanje je nedopustivo - kaže Jelena Stevanović. Deca bi, po njenim rečima, trebalo od malih nogu da se navikavaju na knjige, bajke, basne i uspavanku i da se uvedu u svet jezičke kulture.

I dr Ivan Ivić, profesor Filozofskog fakulteta u penziji, kaže da decu ne bi trebalo kriviti za loše navike jer kod nas ne čitaju ni deca ni odrasli. Mladi, kao ni njihovi roditelji, ne idu u biblioteku, ne kupuju knjige za kuću, a u mnogim gradovima u Srbiji nema ni jedne knjižare.

- Postoji veliki problem u našem društvu jer je PISA istraživanje ukazalo da čak polovina testiranih đaka iz Srbije nema sposobnost za čitanje jer nemaju gotovo nikakvu mogućnost za razumevanje napisanih tekstova. Za takvu situaciju mogu da okrivim loš princip rada u školama u kojima se insistira na učenju napamet i prostom reprodukovanju napisanih tekstova - objašnjava Ivan Ivić.

Prema njegovim rečima moderne tehnologije imaju mnoga pozitivna dejstva kao što su brz prenos informacija i bolja razonoda, ali to su, naglašava nam sagovornik, intelektualno lenji mediji koji nude "sažvakane" informacije.

- Novi mediji utiču na stvaranje novog tipa ljudi koji malo misle i imaju malu mogućnost sopstvenog izbora. Takođe, zahvaljujući probranim informacijama koje su im servirane u modernim medijima mladi ljudi su podložni manipulaciji. Knjigu u biblioteci možemo sami da izaberemo iz razdoblja iz kojeg hoćemo, a ne mora neko da nam je preporuči - smatra Ivan Ivić.

Prema njegovim rečima, svojevrsni SMS jezik već postoji i pogodan je za brz prenos informacija, ali ne može nam pomoći da u potpunosti prenesmo naše složenije misli.

Jelena Popadić

Преузето са сајта Крстарице
Сачувана

Sve se moze kad se hoce.
crni_bor
одомаћен члан
***
Ван мреже Ван мреже

Пол: Жена
Организација:

Име и презиме:

Струка: електроника и рачунар
Поруке: 263



« Одговор #1 у: 01.02 ч. 28.07.2009. »

У вези с ове теме, желела бих да покренемо дискусију и оставимо младима наш пример, можда неће нас разумети  или нисмо њима занимљиви, али неко од њих трага нешто све док не нађе и постане јасно.

Треба да се сетимо прадедова и  предака пре 20.- тог века када није било школе ни књиге, богато су изражавали језичким књижевношћу, знали су да изрецитују текст или песму напамет по 3-4 странице што нико од нас није у стању, а камоли будући нараштаји. Тада се преносило само усменим васпитањем и културом, или по зборовима одржавали састанке, не сличним нашим.

Затим, дође 20. век папири се обилато користе за штампање књига и читање, формирају се јавне школе и разви се писменост која је трајала око 100 година. Захваљујући писмености знање се проширило у свим областима и свако је био писмен а ређе полуписмен. За то време технологија тихо се развија а убрзано и нико није слутио да ће то одвести у једном правцу да ће у свакој кући одомаћити компјутер и мобилни телефон која ће довести нову револуцију -  исти језик којим ће цео свет споразумевати, хтели ми или не, принуђени да им се прилагодимо!

А шта се дешавало  са мном као дете и сада као одрасла особа? Као дете била сам јако начитана, по колико пута сам узимала књиге из библиотеке или накуповала за кући или школу, или накуповала новине и часописи који су пунили до плафона! И волела сам да пишем, мислила сам да ћу једног дана постати писац. Наравно, што сам јако волела да читам и уживала у томе! Једна од најдебелих књига на свету, ако се може рећи, била је Америчка трагедија од аутора Теодора Драјзера коју сам икада прочитала!

Младост оде, стижу обавезе, али налазила сам време за читање.

Онда, стиже ново доба, сви донели компјутер у кућу и постаје центар пажње, не само у кући, него у свим друштвеним срединама, свака уста изговара "компјутер, компјутер, компјутер"! Силом или милом, постајеш део њих, немоћни да се отргнемо од њих , аутоматски им се прикључујемо. Откада сам купила нов компјутер, истовремено почела да се удаљавам од читања књига или часописа, с времена на време потпуно сам заборавила на њих! Престала сам да читам и пишем, и заборављам језичке основне структуре! Постала сам пасивна! Ништа од читања и писања. Када се нађем испред књижаре и угледам неку добру књигу и купим је, али никад га не прочитам! Али више ми не недостаје. Ко зна када ћу га прочитати? Уместо читање развила сам други "таленат" који многи од њих имају, на компјутеру. И понекад станем и мислити, компјутер је стварно проклетство, има користи али није за човека, систем и правац компјутера је превише убрзан и нико не може да га стигне или престигне! Па ја сам зависница! И шта добијам?

У последње време у контакту са млађима, све више сусрећем њихову измењену говорну и писмену структуру која је све мање израженија и утиче на њихову интелигенцију, и сад морам да будем на њиховом нивоу, јер сви врте око деце. Дете до предшколског узраста успева да изражава око 2.000 речи а кад заврши школу опадне на 100! Шта ће бити са њима када заврше средњу школу или факултет? Колико ће речи употребити и заменити српски другим језиком? С правом други кажу да компјутер човека испере мозак.

Сачувана

Sve se moze kad se hoce.
Ђорђе Божовић
језикословац
староседелац
****
Ван мреже Ван мреже

Пол: Мушкарац
Организација:

Име и презиме:
Đorđe Božović
Струка: lingvist
Поруке: 4.322


« Одговор #2 у: 01.29 ч. 28.07.2009. »

Da li me to oči varaju, Silvi, ili ti zagovaraš ukidanje pismenosti, jer su naši pradedovi dok su bili nepismeni znali brojnu usmenu književnost napamet, a mi smo se danas, sad kada smo pismeni, sa ovom ogromnom internetskom bibliotekom celoga sveta pod rukom, ulenjili, pa ništa ne znamo? Cheesy

Ja bih osvrnuo pažnju na tvoj poslednji pasus. On je dragocen kao dokaz toga da ovaj članak iz Politike lupeta gluposti, i da proizvoljno daje ocene — zaista, ako predskolško dete dokraja osnovne škole sa 2.000 spadne na fond od smešnih stotinu reči, s koliko se onda reči sporazumevaju fakultetski obrazovani ljudi? Dvadesetak? (Ako me matematika još uvek donekle služi, prostom proporcijom, tim trendom smanjivanja vokabulara, sa 2.000 na sto reči tokom osnovne škole, dokraja fakulteta dobija se rezultat sa sto na pet reči. Pet! Cheesy)

A da li ste ikada videli osobu koja barata sa svega stotinu reči? Je li magistarka Stevanović uopšte svesna koliko je to neverovatno malo, kada daje ovakve očigledno proizvoljne ocene? Osoba koja barata sa stotinak reči u stanju je da se pozdravi, predstavi sebe i svoju užu porodicu, kupi hleb u prodavnici, pita koliko je sati, zahvali na odgovoru, i kratko porazgovara o vremenu, koliko da konstatuje sija li sunce, pada li kiša ili sniježi, i ništa više! Huh

A naprotiv, koliko ja imam prilike čuti tinejdžere, njihov je rečnik izuzetno širok, mnogo širi i bogatiji nego što je to bio moj, recimo, kada sam ja imao trinaestak godina, samo što oni koriste druge reči, njima poznate, a nama ne. Smiley Koliko puta samo čujem nešto što nemam pojma šta znači, ali siti se oni ispričaše o tome! A to nije ništa neobično. I to je jedina stvar na koju se, u stvari, žale u ovome članku — žale se nada svojom nemoći da razumeju tinejdžere, i nada svojom nemogućnošću da, pod staklenim zvonom, očuvaju svoj jezik, da ga stave u turšiju, da se ne iskvari, da ne ubajati, da se očuva. A to malo ne ide, niti je uopšte razumno. Jezik ide svojim tokom, i svaka generacija ima svoj jezik. Nad time nema plakanja.
Сачувана
Ђорђе Божовић
језикословац
староседелац
****
Ван мреже Ван мреже

Пол: Мушкарац
Организација:

Име и презиме:
Đorđe Božović
Струка: lingvist
Поруке: 4.322


« Одговор #3 у: 01.57 ч. 28.07.2009. »

Jer, ako ćemo tako, zar mislite da i mi isto govorimo kao ti naši slavni pradedovi? Naravno da ne, i isto tako bi se naši pradedovi, da nas mogu kojim slučajem čuti, krstili i levom i desnom rukom i čudom čudili našem jeziku, pa opet, šta nama fali? Wink
Сачувана
Ђорђе Божовић
језикословац
староседелац
****
Ван мреже Ван мреже

Пол: Мушкарац
Организација:

Име и презиме:
Đorđe Božović
Струка: lingvist
Поруке: 4.322


« Одговор #4 у: 02.16 ч. 28.07.2009. »

Jeste li listali knjižicu koju nam je Srećko poklonio? Smiley

„Jezici se mijenjaju. To je općepoznata stvar koju svatko može lako potvrditi — primjerice, naši djedovi i bake ne govore potpuno isto kao što mi govorimo, a isto tako lako možemo ustvrditi da su ljudi prije sto godina govorili malo drugačije nego što mi govorimo. Odemo li dublje u prošlost, razlike će biti sve veće. Prođe li nekoliko tisuća godina, tih se malih promjena toliko nagomila da se jezici potpuno promijene i često se rascijepe na više različitih jezika čiji se govornici više ne razumiju.

Često se čuje ili da jezik postaje sve razvijeniji ili da se jezik kvari — npr. stariji će se ljudi žaliti da mladi više ne znaju govoriti, da se njihov izvorni, pravi jezik gubi itd. No sve su to zablude. Jezik se ne razvija, niti se kvari. Jezik se jednostavno mijenja. Jezična je promjena stalna, jezik se neprestano mijenja, i u trenutku dok ovo čitate. Nema jezika koji se ne mijenja i koji se nije mijenjao. Promjena je imanentna svakom ljudskom jeziku.

Često se čuje i da se jezik pojednostavljuje — da se teži lakšemu, kraćemu, ekonomičnijemu izgovoru i izrazu. To često jest točno, ali ne uvijek. Ne možemo reći da se jezik pojednostavljuje — on se, kako već rekosmo, samo mijenja. Tako primjerice pojednostavljenjem možemo smatrati da se u govornom hrvatskom često umjesto učiti kaže učit. Drugi je izraz kraći, ekonomičniji. No s druge strane, danas se kaže i ženama, a ne, recimo, ženam iako je ovaj drugi oblik u prošlosti imao priliku prevladati kao i prvi oblik. Da ekonomičnost izraza nije uvijek u prvom planu, jasno je već po tome što je prevladao duži oblik ženama, a ne kraći ženam. Jednako tako je prema starijim oblicima vidjevši i vidjev danas u potpunosti prevladao duži oblik vidjevši. To se izvrsno vidi i kod pridjevsko-zamjeničke sklonidbe u hrvatskom — ondje su nastali ekonomični, kraći oblici kao D. tom, dobrom umjesto starijega tomu, dobromu (koji još postoje), ali su takoder i prema starom, već izvorno ekonomičnu, kratkom L. tom, dobrom nastali i novi, duži (neekonomični!) tome, dobrome. Isto je i na glasovnom planu — možemo reći da je pojednostavljenje to što se u hrvatskim govorima umjesto pčela veli čela, no to što se umjesto rđa kaže hrđa se i ne može baš smatrati pojednostavljenjem. To je jasno ako se pogleda popis glasovnih promjena – kod nekih glasovi nestaju (npr. sinkopa), a kod drugih se glasovi dodaju (npr. epenteza) itd. Dakle nema nikakva razloga smatrati da se jezik ili izgovor općenito pojednostavljuje — jezik se mijenja, a ta promjena katkada rezultira »pojednostavljenjem«, a katkada »kompliciranjem«.“ (Mate Kapović)

Ja se ne bih složio s njime jedino oko definicije „pojednostavljenja“ — jezici zaista uglavnom teže pojednostavljenju (ne uvek, tačno, ali uglavnom da), a to ne znači uvek ekonomičnost, već neretko veću lakoću, veću sistematičnost i pravilnost itd. Na taj način, ’hrđa’ prema ’rđa’ jeste pojednostavljenje, jer se olakšava izgovor umetanjem glasa /h/, iako nije ekonomičnost kada se prebroje glasovi, ali ti brojčani odnosi u jeziku nikada i nisu bili bitni.
Сачувана
crni_bor
одомаћен члан
***
Ван мреже Ван мреже

Пол: Жена
Организација:

Име и презиме:

Струка: електроника и рачунар
Поруке: 263



« Одговор #5 у: 22.31 ч. 29.07.2009. »

Da li me to oči varaju, Silvi, ili ti zagovaraš ukidanje pismenosti, jer su naši pradedovi dok su bili nepismeni znali brojnu usmenu književnost napamet, a mi smo se danas, sad kada smo pismeni, sa ovom ogromnom internetskom bibliotekom celoga sveta pod rukom, ulenjili, pa ništa ne znamo? Cheesy

Хехе, Ђорђе, сад си ме удавио са три поста  Wink далеко било да ја заговарам за укидање писмености, јер ми је она дража од типкања на тастатури. Са том књигом могу да лежем на кревет или на плажу, испружим ноге, са природном светлошћу прилагођено мојим очима и заспим, или у неком превозном средству седим и читам, док са лаптопом није баш згодно.

Е па видиш, са том интернетском библиотеком глава нам препунила и просипала неки део и тако да смо улењили. Разноврсне информације нам често бомбардују да наше сиве ћелије тешко сместе у неку своју фиоку Wink док неке одређене области,рецимо медицина и електроника, задржали и напредовали колико год могли, у то име одрекли слободног времена за дружење и друге активности. Сада се оштро дели граница између науке и сељаштва Grin и утицај ритма у животном простору утиче на језик мање више и мења га.


Ja bih osvrnuo pažnju na tvoj poslednji pasus. On je dragocen kao dokaz toga da ovaj članak iz Politike lupeta gluposti, i da proizvoljno daje ocene — zaista, ako predskolško dete dokraja osnovne škole sa 2.000 spadne na fond od smešnih stotinu reči, s koliko se onda reči sporazumevaju fakultetski obrazovani ljudi? Dvadesetak? (Ako me matematika još uvek donekle služi, prostom proporcijom, tim trendom smanjivanja vokabulara, sa 2.000 na sto reči tokom osnovne škole, dokraja fakulteta dobija se rezultat sa sto na pet reči. Pet! Cheesy)

 Школско градиво је преобимно за ниже узрасте, као што сам навела, бомбардовањем информација утиче на млади ум, на том путу неко заостаје а неко прескочи. И то је доказ да код појединих основаца барата са стотинком речи, док образованија деца креће у смеру научно богатијих речи, али са другчијим приступом. Компјутер је једно а живот је друго. С помоћу компјутера удаљава се од реалног језика, рађа се ново време и нови облици језика који је њима разумљив. Превише времена проводе уз видео-игрице што је услов за отупљење интелигенције, седење и прстићи са џојстиком а слика понавља ли понавља, док ја рецимо као мала играла се партизана и немаца развијајући комплетно  језик,комуникацију и психу.

Ти се сусрећеш са околином интелигентне деце па овако закључујеш, док ја имам прилику у супротно. Овај новински чланак није употпуњен и представља светлост на тунелу. Многи доживљавају новину као извор информација а самим тим полако постаје неко правило и сви тако то усвајају и поверују у сваку реч, исто и са интернетом као светска мрежа полако постаје бог. У томе је ствар да светска мрежа ради на томе да комплетно утиче на језик и комуникацију, светски језик који ће удаљити од матичног језика.

Jer, ako ćemo tako, zar mislite da i mi isto govorimo kao ti naši slavni pradedovi? Naravno da ne, i isto tako bi se naši pradedovi, da nas mogu kojim slučajem čuti, krstili i levom i desnom rukom i čudom čudili našem jeziku, pa opet, šta nama fali? Wink

Ако стигнемо до осме или девете деценије свога живота, свакако да ћемо се чудити да нам срца сиђу у пету или у земљу а њима ништа не фали Cheesy

Ja se ne bih složio s njime jedino oko definicije „pojednostavljenja“ — jezici zaista uglavnom teže pojednostavljenju (ne uvek, tačno, ali uglavnom da), a to ne znači uvek ekonomičnost, već neretko veću lakoću, veću sistematičnost i pravilnost itd. Na taj način, ’hrđa’ prema ’rđa’ jeste pojednostavljenje, jer se olakšava izgovor umetanjem glasa /h/, iako nije ekonomičnost kada se prebroje glasovi, ali ti brojčani odnosi u jeziku nikada i nisu bili bitni.

Моја визија је да ће у скоријој будућности наша азбука биће измењена, уместо 30 слова и гласова смањиће на 25, а прво слово које се изгуби биће Х. То је само ствар дијалекта у којој средина преовладава нови облик језика. Били живи па чули Cheesy
Сачувана

Sve se moze kad se hoce.
crni_bor
одомаћен члан
***
Ван мреже Ван мреже

Пол: Жена
Организација:

Име и презиме:

Струка: електроника и рачунар
Поруке: 263



« Одговор #6 у: 11.41 ч. 25.09.2009. »

Po teoriji evolucije, današnje pitanje: "Izvini, molim te, šta si rekao, hoćeš li biti ljubazan da ponoviš, nisam te dobro razumeo?" je zapravo prilično evoluirano pitanje koje se nekada se u praistoriji postavljalo jednostavnim uzvikom "A?". Da li nam takvo shvatanje potvrđuju naučne činjenice? Da li najstariji zapisani nalazi otkrivaju jezike koji su imali mali broj glasova, prostu rečeničnu strukturu, minimalno definisana vremena, nepostojanje komplikovane padeške strukture i odsustvo ostalih složenih atributa koji su odlika savremenog ljudskog govora?
Naučna saznanja otkrivaju da su najstariji jezici u gotovo svim svojim atributima bili složeniji od današnjih jezika.
Uzmimo za konkretan primer jezike svih današnjih indoevropskih naroda. Kada pratimo sve promene koje nam je istorija ostavila, od najstarijih indoevropskih jezika do današnjih živih jezika iste jezičke grupe, ne primećujemo nikakav drugi proces, nego proces degradacije jezika na svakom njegovom nivou: gubitak glasova, uprošćavanje fonetske strukture reči, uprošćavanje oblika reči (gubitak padeža, vremena, dvojine ...), strukture rečenice, itd. Proto-indoevropski jezik nije imao specifičnim sufiksima podelu na muški i ženski rod, već na stvari i stvorenja.

1) Gubitak glasova

U četvrtom mesecu po rođenju kod bebe se aktivira instinkt koji određuje njenu sposobnost izgovora glasova u životu. Od četvrtog do desetog meseca beba spontano ispušta oko 80 glasova od kojih će zadržati samo one koje bude čula kao odziv od svoje okoline. Naučnici su pri rekonstrukciji proto-indoevropskog jezika zaključili da je on imao 52 glasa. Interesantno je da se sva 52 glasa nalaze u govornom fondu bebe. Istorija indoevropskog jezika otkriva da se kroz istoriju govorni fond indoevropskih jezika veoma osiromašio. Savremeni srpski jezika ima svega 30 glasova, i od toga samo 19 glasova vodi poreklo iz protoindoevropskog jezika. Ostalih 11 glasova u našem jeziku su nastali naknadno, slivanjem i promenom nekadašnjih indoevropskih glasova u nove glasove: lj, nj, c, ć, č, đ, dž, š, ž, h i f, koji nisu postojali u protoindoevroskom jeziku. Interesantno je da većinu od tih 11 glasova nema ni beba u svom govornom fondu, pa se smatra da nije nikakav problem ako pojedine od tih glasova dete ne nauči čak do sedme godine života. Isti procesi su primećeni i u drugim jezicima indoevropske grupe jezika, pa i u jezicima drugih jezičkih grupa.

2) Uprošćavanje fonetske strukture reči

Kada uporedimo nekadašnji i sadašnji izgled reči koje imaju isto značenje, jasno primećujemo njihovo uprošćavanje i skraćivanje prvobitnih korena reči:

ie. "ponth-"  stsl. "pont"  srp. "put".
ie. "dhum"  stsl. "dym" srp. "dim".
ie. "g'ombhos"  stsl. "zonb"  srp. "zub".
ie. "snoiguh"  stsl. "sneg"  srp. "sneg".
ie. "vertmen"  stsl. "vremen"  srp. "vreme".
ie. "pledmen"  stsl. "plemen"  srp. "pleme".
ie. "ghlotos"  stsl. "Želt"  srp. "žut".

Da pisani književni jezik ne usporava bilo kakve promene, mi bismo za vrlo kratko vreme doživeli drastične plodove nesputanog procesa degradacije jezika. Uprošćavanje fonetske strukture reči je odlika jezika svih jezičkih grupa.

3) Gubitak  padeža

Nije zabeležen nijedan slučaj da je jedan narod spontano formirao padeže u svojoj istoriji, ali je zato zabeleženo gubljenje padeža u skoro svim indoevropskim jezicima. Sanskrit je imao 8 padeža, srpski ima još uvek 7, staroengleski i nemački 4, dok savremeni engleski nema padežne oblike reči.

Složenost indoevropskog jezika može se delimično prikazati na primeru najstarijeg nama poznatog zapisanog jezika - sanskrita, po svojoj strukturi najbližeg indoevropskom jeziku. 

Po teoriji evolucije sanskrit bi trebalo da pokaže jednostavnost i primitivnost jezika koji je tek počeo svoj razvoj. Za razliku od njega, očekujemo da engleski kao veoma prihvaćeni i savremeni jezik pokazuje najsloženiju strukturu, te da u svakom slučaju bude na višem stepenu razvitka od hiljadama godina starijeg sanskrita.

Da li to potvrđuju činjenice?

Pokazna zamenica "ovaj, ova, ovo" u sanskritu ima 29 različitih izgovornih padeških oblika, u srpskom 12, dok u savremenom engleskom imamo samo dva oblika: jedan za jedninu - "this", i jedan za množinu - "these".

U sanskritu: abhih, abhyah, abhyam, anaya, anayaoh, anayoh, anena, asam, asmai, asmat, asmin, asu, asya, asyah, asyai, asyam, ayam, ebhih, ebhyah, esam, esu, idam, imah, imam, iman, imani, imau, ime, iyam.

U srpskom: ovaj, ovog, ovom, ovim, ova, ove, ovoj, ovu, ovo, ovi, ovih, ovima.

U engleskom:  this, these.

Gubitak padeža je u većini indoevropskih jezika nadomešćen odgovarajućim redom reči u rečenici, što je uskratilo slobodu izražavanja koju je nekada odlikovao protoindoevropski jezik.

4) Gubitak  vremena

Potrebe savremenog života zahtevaju preciznost u definisanju vremena određenog događaja, ili plana radnje, pa bi bilo realno da se te potrebe kao nikada do sada manifestuju i u raznovrsnim jezičkim vremenima. Međutim, proces degradacije je i na ovom planu na delu. Za razliku od staroslovenskog jezika koga je odlikovalo 16 vremena, u srpskom je do skora u upotrebi bilo 13 vremena, a danas 11.

5) Gubitak  brojeva

Pored preciznijeg definisanja vremena, pre samo hiljadu godina, naš jezik je odlikovalo i preciznije definisanje broja. Pored jednine i množine naš govor je bio obogaćen i oblicima za dvojinu.
Na primer, rečenica "Ja idem!" u staroslovenskom glasi: "Az idom!" Rečenica "Mi idemo!" u značenju: više od dvoje, glasila je slično kao i danas "M idem!" a u značenju da idu samo dve osobe, glasila je: "Ve' ideve'!" Bogatstvo protoindoevropskog jezika se vidi u nekadašnjem postojanju posebnih oblika dvojine za sva lica i sve padeže.

6) Gubljenje pojmovnog bogatstva jezika

Bogatstvo prvobitnog jezika je bilo tako široko da je čak i više desetina različitih pojmova korišćeno tamo gde mi danas koristimo samo jedan pojam (na primer, za pojam "ljubavi"). Toliko se obraćala pažnja na različite finese istog pojma. Dešavalo se zatim da jedna grana indoevropljana jedan takav pojam prida čitavom skupu sličnih pojmova, a da druga grana za istu grupu pojmova upotrebi drugi pojam, a ostale pojmove obe grane naroda zaborave. To je jedan od razloga zašto u istoj indoevropskoj grupi jezika danas imamo različite nazive za isti pojam.

7) Gubljenje prvobitne harmonije između zvučne slike i značenja reči

Kada bismo dobili zadatak da sami izmislio naziv sledećim slikama, kako bi se one zvale?
 
Naučnici su ponudili na raspolaganje dva naziva - "takete" i "maluma", i u rezultatima primetili da je većina ispitanika levu sliku nazvala sa "maluma" a desnu sa "takete". Kao što primećujemo, postoji veza između zvučne i fizičke slike. Naučnici su ekperimentom dokazali da čak postoji veza i između zvučne slike i značenja mnogih reči. Ispitanicima su prezentovane reči za oštar i tup, svetao i taman, rđav i dobar, sladak i kiseo, na jezicima koje oni nisu znali, a zatim je od njih traženo da po zvučnosti prepoznaju njihovo pravo značenje. U 62% je došlo do pogađanja pravog značenja reči. Istorija jezika nam i na ovom planu otkriva proces degradacije jezika. Što su jezici stariji, to otkrivaju veću harmoniju između zvučne slike i značenja reči. Ako uporedimo reči rekonstruisanog protoindoevropskom jeziku sa istim rečima na današnjem srpskom ili engleskom jeziku, primetićemo da je mnogo veća korelacija između zvučne slike i značenja reči na rekonstruisanom protoindoevropskom jeziku.

ZAKLJUČAK

Kako je poznato da su zakoni jezičke ekonomije uprostili jezike, nameće se pitanje - zašto zakoni jezičke ekonomije nisu delovali u samom procesu formiranja jezika, već znatno kasnije? Šta možemo da zaključimo o starosti ljudskih jezika kada u periodu od samo hiljadu godina vidimo drastične promene u smeru uprošćavanja jezika? Da li je jezik ranije hiljadama godina stagnirao, pa tek skoro iz nekih mističnih razloga počeo da se uprošćava svugde po svetu i to u svim svojim atributima? Nameće nam se pitanje - Koju evolutivnu prednost je čovek stekao formiranjem složenih lingvističkih atributa? Uzmimo, na primer, formiranje padeškog sistema. Kako je padeški sistem veoma složen, morao bi da postoji jak evolutivni motiv borbe za opstanak da bi se on formirao.
Koje su to potrebe života njih učinile neophodnim? Po samoj teoriji evolucije, sposobnosti se ne bi razvile ukoliko nisu bile neophodne. Po teoriji evolucije, oni koji su grešili u padežima su izumrli, a oni što su ih ispravno koristili su preživeli. Međutim, da posedovanje padeških oblika zaista predstavlja evolutivnu prednost jedinke i zajednice u njihovoj borbi za opstanak, onda se ono ne bi u međuvremenu izgubilo kod većine savremenih naroda. U odgovoru na ova važna pitanja nas zbunjuje elementarna zabluda - dogma - da su složene sposobnosti organizma posledice njegove borbe za opstanak, jer navodno njima jedinka i vrsta stiče evolutivnu prednost u borbi za opstanak.
Da li je tačno da složeniji organizmi imaju veću evolutivnu prednost u borbi za opstanak?
U slučaju neke katastrofe globalnih razmera, preživeli bi samo najprostiji organizmi, jer upravo oni imaju najveću evolutivnu prednost u borbi za opstanak. Zapravo, najveću prednost u opstanku ima neživa materija, pa je zato i najzastupljenija na zemlji, i prirodni procesi koje gledamo na zemlji nas ne vode iz nje, već ka njoj.
Sama složenost organizma ne doprinosi njegovoj boljoj egzistenciji, već mu pruža veću sposobnost da služi drugome. Preispitajmo sebe i druge, koliko su naše sposobnosti zaista usmerene ka borbi za opstanak? Koliko svoj dar govora koristimo za egzistenciju da bi on opravdao svoje postojanje kao izraz borbe za opstanak? Naš govor je izraz naših motiva, a njima nije egzistencija cilj, nego samo sredstvo ostvarenja tih motiva. Čovek će biti sklon da žrtvuje svoju egzistenciju pa i sam svoj život, bilo iz ljubavi prema drugome, bilo iz sebične želje za užitkom. Ako svojim sposobnostima čovek ne služi drugima, on istim tim sposobnostima radi na sopstvenom samouništenju. Teorijom o prirodnoj selekciji i evoluciji se ne može objasniti i opravdati čovekova sklonost da ugrozi svoje zdravlje, svoju egzistenciju pa i sam život radi užitka, jer takvim ponašanjem on ne postiže evolutivnu prednost u borbi za opstanak već je upravo ugrožava.
Koja je onda svrha govora i svih čovekovih sposobnosti?
Čovek nije stvoren samo da bi opstao, već da bi ostvario uzvišeni smisao svoga postojanja, a to je da živi služeći i voleći druge, pa je to prvobitna svrha čovekovog govora, a gubitak tog misla - odgovor na pitanje zašto jezici sveta od svog nastanka do danas trpe svaki oblik svoje degradacije.


Reference
[1]   Dejvid Kristal, Kembrička enciklopedija jezika, Beograd
[2]   Dr. Smiljka Vasić, Govor vašeg deteta, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd
[3]   Ranko Bugarski, Uvod u opštu lingvistiku, 49, Beograd 1989.
[4]   Enciklopedija leksikografskog zavoda, tom 3, Zagreb, 1969.
[5]   Danny K. Alford, The Origin of Speech in a Deep Structure of Psi, Phoenix: New Directions in the Study of Man, Volume II. No. 2 Fall/Winter 1978
[6]   Oswald J. L. Szemernyi, Introduction to Indo-European Linguistics, Oxford, 1990.
[7]   Miloš Bogdanović, Poreklo i degradacija, Beograd 2002.
[8]   Enciklopedijski leksikon - Srpskohrvatski jezik, Beograd, 1972.
[9]   Radosla. Bošković, Osnovi uporedne gramatike slovenskih jezika, Nikšić, 1990.
[10]   Pavle Ivić, Srpskohrvatski dijalekti - njihova struktura i razvoj, Novi Sad, 1994.
[11]   Živojin Stanojčić, Savremeni sprskohrvatski jezik i kultura izražavanja, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1989.
[12]   Dejvid Kreč, Ričard Kračfild, Elementi psihologije, Naučna knjiga, Beograd, 1976.
[13]   Pavle Ivić, Srpskohrvatski dijalekti - njihova struktura i razvoj, Novi Sad, 1994.
[14]   Antoan Meillet, Uvod u uporedno proučavanje indoevropskih jezika

 autori teksta: Miloš Bogdanović i Marija Bogdanović
Сачувана

Sve se moze kad se hoce.
Ђорђе Божовић
језикословац
староседелац
****
Ван мреже Ван мреже

Пол: Мушкарац
Организација:

Име и презиме:
Đorđe Božović
Струка: lingvist
Поруке: 4.322


« Одговор #7 у: 15.58 ч. 25.09.2009. »

Članak nije tačan na više načina; zapravo, obično je trabunjanje. Ali pre toga, pročitajmo opet odlomak iz teksta Mate Kapovića o evoluciji jezika.

Ne znam ko su autori ovoga članka, prvi puta vidim njihova imena, ali očigledno lingvisti nisu. Šta se događa kada neko ko nije lingvista stane amaterski da sudi o jeziku, evo ovakvim tekstom se pokazuje.

Pre svega, autori izgleda pate od megalomanije. Ne znam kako bih drukčije nazvao njihov čudnovat stav da je „što više — to bolje“. Otkuda ideja da je imati više glasova bolje nego imati ih manje? Ili više padeža i pokaznih zamenica? (Vratićemo se na ovo kasnije.)

Jezik ima svoje zakone, koji se retko vode brojkama. Nije bitno ima li neki jezik trideset, sedam, šest ili dva padeža, ako oni obavljaju svoju funkciju kako valja, i ako jezik s njima dobro funkcioniše. Funkcija padeža jest jezička, nije matematička.

Tačno je, međutim, to da su mnogi indoevropski jezici tokom vremena pokazali tendenciju ka smanjenju broja svojih padeža. (Autori članka ponovo greše i to neosnovano zovu degradacijom — osnovno pravilo bavljenja jezikom jeste to da se ne mogu jezičkim mehanizmima i zakonima dodeljivati vrednosni sudovi. Ne možemo voleti više fleksiju od reda reči u izolirajućim jezicima koji nemaju padeže; i jedno i drugo su samo različiti mehanizmi kojima se gradi rečenica, a nije jedno bolje od drugoga, niti je jedno složenije a drugo prostije, for that matter — jednako su i jedno i drugo tek gramatičke kategorije, i obe imaju svoja pravila i svoje zakone.) Zašto je došlo do toga? Jedan razlog jesu međujezički dodiri. U dodirima sa balkanskim supstratom i susednim jezicima kao adstratima i superstratima, torlačko narečje našega jezika izgubilo je većinu prvobitnih padeža. Ali, umesto toga, ono je razvilo drugojačiji mehanizam kojim je zamenilo padeže — to je spoj predloga i imenske reči. Tako smo ponovo na istome — ponovo smo funkcionalni, imamo jezik koji funkcioniše, samo drugim mehanizmom: umesto padežnih nastavaka na imensku reč, sada to činimo predlozima ispred nje. To nije degradacija; to je samo i jednostavno promena. Drugi razlog jeste onaj engleskoga jezika, i većine ostalih indoevropskih jezika. Ovi su izgubili padeže radi ekonomičnosti.  Ali ekonomičnost opet ne znači degradaciju, jer umesto padeža, i engleski je razvio drugi mehanizam kojim ih je zamenio. Jezik nije ostao sakat, i dalje funkcioniše, samo na drugi način. Umesto padeža, engleski funkciju povezivanja reči u rečenicu vrši takođe pomoću predloga ispred imenskih reči, i utvrđenim redom reči (SVO). Odavde vidimo da je i ekonomičnost relativan pojam. To jest ekonomičnost zbog toga što imamo jednu gramatičku kategoriju manje (nemamo više padeže), ali nije ekonomičnost zbog toga što imamo drugu gramatičku kategoriju više (utvrđen red reči). Tu nema govora o boljem i lošijem, složenijem i uprošćenijem — radi se samo o promeni, o tome da je jezik evoluirajući jedan mehanizam zamenio drugim, krenuvši od želje za ekonomičnošću, ali završivši ponovo na istom — jer jezik mora biti funkcionalan ma kako okrenemo. (Autori članka, međutim, imaju frapirajuću ideju da utvrđen red reči onemogućava slobodu izražavanja. Kako može nešto što je sušto gramatička stvar onemogućavati slobodu govora? Isto tako možemo tvrditi i da nam padeži onemogućavaju slobodu izražavanja, jer i oni su jezički zakon koji nam se nameće: ako hoćemo da iskažemo sredstvo, moramo upotrebiti instrumental; isto kao što u izolirajućim jezicima subjekat moramo staviti na početak rečenice. Ali to ne znači da nam je sloboda izražavanja onemogućena, kakva nebulozna ideja!)

Isto tako, ako jedan jezik sa šest padeža tokom vremena spadne na četiri, neće to proći tek tako, i neće to biti degradacija. Ta dva padeža koja su nestala neće tek tako biti izgubljeni, pa da ljudi ostanu nedorečeni. Ne, njihove će funkcije morati preći na neke od preostala četiri padeža, pa će jezik opet biti funkcionalan kao i pre, samo s dva padeža manje na broju (što verovatno jest ekonomičnost), ali ne i bez njihovih funkcija — drugi će mehanizmi ili drugi oblici preuzeti na sebe ono što su stari padeži nekada tome jeziku omogućavali, pa on nikako neće ostati nedorečen i degradiran.

Ako smo načisto sa ovim teorijskim uvodom, možemo i pojedinačno analizirati gde autori ovoga članka greše.

Tačke 1) i 2). Zašto se broj glasova smanjuje i fonetska struktura uprošćava? Prvo, autori članka nam samo selektivno prikazuju jezičke promene. Tačno je da se nekada broj glasova smanjuje, ali nekada se i povećava! Ni smanjivanje niti povećavanje broja glasova ne može sobom nositi ikakav vrednosni sud o tome. Recimo, u slovenskim jezicima izgubila se praindoevropska aspiracija (na primeru iz članka, pie. "dhum" prema srp. "dim"), što je rezultiralo gubljenjem nekih glasova, ali su se sprovele dve-tri palatalizacije, što je rezultiralo nastankom novih. Na to su uticali fonetski zakoni; svaka dva glasa jedan do drugoga utiču jedan na drugi, i neke promene, sve u smeru lakšega izgovora, moraju se vremenom dogoditi. Ne vidim otkuda autorima članka ta ideja da je težnja ka lakšem ili lepšem izgovoru — degradacija; a što više glasova — bolji jezik?! Uostalom, autori članka su permutovali broj — praindoevropski je imao oko 25 glasova, a ne 52. (Pri tome je i krajnje diskutabilno koliko njih, i da li uopšte sve bebe izgovaraju sve te glasove!) Imao je daleko manje samoglasnika od današnjeg, recimo, danskog, engleskog ili francuskog jezika; i manje suglasnika od današnjeg ruskoga, jermenskog ili albanskog. To prebrojavanje i nadbrojavanje nikakve veze nema sa jezikom, ali navodim ga prosto da bih pobio tvrdnje autora članka o smanjenju broja glasova kroz istoriju.

Tačke 3), 4) i 5). Kao što smo rekli iznad, izgubi li se jedna gramatička kategorija, javiće se neka druga da ju nadomesti, ili će neka već postojeća preuzeti njenu ulogu, tako da smo opet na istom, samo to sada drukčije izgleda. Zašto autori članka misle da „bogatstvo jezika“ znači imati dodatan gramatički oblik za sva lica i padeže, a degradacija znači imati na broju manje oblika, nije mi jasno, jedino ga mogu nazvati megalomanstvom. Broj nekih gramatičkih oblika ne govori ništa o bogatstvu jezika, to smo utvrdili. A zašto dolazi do promene toga broja tokom istorije? Pa kao što smo gore rekli, što usled jezičkih dodira i međusobnih uticaja, što radi ekonomije (ali koja ne znači degradaciju), što zbog druge neke jezičke promene i sl.

Tačke 6) i 7). Ne treba ih ni komentarisati. Ako ništa drugo, makar su autori članka ovde pokazali svoju kreativnost, izmislivši svaku od ovih poetičnih tvrdnji koje su tu izneli. Netačno tumače pojavu različitih reči u različitima granama indoevropskih jezika, a ničim ne dokazuju svoju subjektivnu i nenaučnu tvrdnju „da je mnogo veća korelacija između zvučne slike i značenja reči na rekonstruisanom protoindoevropskom jeziku“. Voleo bih zaista videti neki primer za to. Je li npr. *g’ombhos „harmoničnija zvučna slika“ za značenje reči ’zub’ nego zub ili tooth, i ako jeste, kako i zašto jeste, po kom osnovu?

Zaključak. Mada je intrigirajuć sam postupak autora ovoga članka — da istoriju jezika pokušaju objasniti Darvinovom teorijom evolucije — bolje je da to nisu činili. Članak obiluje netačnostima, paušalnim i sumnjivim tvrdnjama, bez dokaza, neznanjem i neprimerenim vrednosnim sudovima o nečemu što je dovoljno apstraktno i neovisno da mu se ne može vrednosno suditi. Po Darvinovoj teoriji evolucije, sama pojava jezika kod čoveka pokazatelj je njegove složenosti u odnosu na evolutivno niža bića (koja nemaju jezika, što autori članka, zanimljivo, nisu primetili) — i čitava teorija Darvina odnosi se, kao što znamo, na poreklo i razvoj životinja, a ne na poreklo i razvoj jezika u istorijskoj lingvistici (što je autorima članka trebalo odmah reći). Jezik se vremenom niti uprošćava niti komplikuje — već se samo menja (iako je često uzrok njegovih promena težnja ka ekonomičnosti), ali je opet uvek jednako dobro funkcionalan, uvek može da iskaže sve isto kao i prije, samo na drugi način.

Silvi, literaturu treba pažljivije birati. Wink
« Задњи пут промењено: 16.45 ч. 25.09.2009. од Ђорђе Божовић » Сачувана
Duja
Гост
« Одговор #8 у: 16.24 ч. 25.09.2009. »

Autori su (ako su to oni) dosta zanimljive ličnosti:

http://smirna.tripod.com/biograf.htm

no nisam video ništa lingvističko u toj biografiji.  Smiley

...a malko obilaska celog sajta otkriva zastrašujuću količinu tekstova religiozno-fanatične sadržine. Shocked
« Задњи пут промењено: 16.29 ч. 25.09.2009. од Duja » Сачувана
Ђорђе Божовић
језикословац
староседелац
****
Ван мреже Ван мреже

Пол: Мушкарац
Организација:

Име и презиме:
Đorđe Božović
Струка: lingvist
Поруке: 4.322


« Одговор #9 у: 16.40 ч. 25.09.2009. »

"Why is nationalism sin?"

Ah — pa da. Roll Eyes
Сачувана
crni_bor
одомаћен члан
***
Ван мреже Ван мреже

Пол: Жена
Организација:

Име и презиме:

Струка: електроника и рачунар
Поруке: 263



« Одговор #10 у: 17.09 ч. 25.09.2009. »

Autori su (ako su to oni) dosta zanimljive ličnosti:

http://smirna.tripod.com/biograf.htm

no nisam video ništa lingvističko u toj biografiji.  Smiley

...a malko obilaska celog sajta otkriva zastrašujuću količinu tekstova religiozno-fanatične sadržine. Shocked

A ne reče, pored navedenog, gaji i političke sklonosti i da je "...as an honored member of the Board "The First Serbian Royal Literary Club" i kako može da bude fanatik kada je on javna i svetska ličnost. Dosta zanimljivo.

Kako vidim da je Miloševa teorija nije na mestu ovog foruma i ja se izvinjavam što sam iskopirala ovu njegovu temu i stoga molim da eliminišete ovaj deo, i da podsetimo da je naš cilj ovde jeste tema o jezicima a ne baviti se pojedinim ličnostima.

Zahvaljujem se Đorđu na odvojenom i iscrpnom vremenu da obrazloži jezičku oblast i sve njegove strukture.
Сачувана

Sve se moze kad se hoce.
Ђорђе Божовић
језикословац
староседелац
****
Ван мреже Ван мреже

Пол: Мушкарац
Организација:

Име и презиме:
Đorđe Božović
Струка: lingvist
Поруке: 4.322


« Одговор #11 у: 17.27 ч. 25.09.2009. »

Kako vidim da je Miloševa teorija nije na mestu ovog foruma i ja se izvinjavam što sam iskopirala ovu njegovu temu i stoga molim da eliminišete ovaj deo

Ne, dobro je i katkad pročitati i ovakav tekst! Na svemu se čovek uči.

I sa ovom Miloševom teorijom, uočavajući njezine propuste, opet smo stekli, nadam se, solidan uvid u evoluciju jezika i naučili smo nešto — sada znamo kako i zašto se jezik menja tokom vremena, a znamo i to da neki jezici (tj. njihove gramatike) nisu bolji i vredniji niti lošiji i manje vredni, složeniji niti prostiji, od drugih jezika (i njihovih gramatika).

Postoje jedino jezici sa bogatijim, i jezici sa manje bogatim rečnikom (po broju leksema koje u njima figuriraju), a klasični jezici i prajezici, bojim se, spadaju u ove druge — iz prostoga razloga što su život ljudi i njihov svet tada bili siromašniji nego danas. No, ni to ne znači da su jedni jezici vredniji ili složeniji od drugih, jer i oni sa siromašnijim rečničkim fondom opet će naći druge načine da iskažu ono što treba, i neće uvek morati da ostanu nedorečeni. (Na primer, srp. kuća : kućica, što su dve reči, spram engl. house : little house, gde fali jedna dodatna reč koja bi bila deminutiv, ali deminutiv ipak postoji, jer se jednostavno iskazuje na drugi način, sintagmom s pridevom little umesto posebnom rečju.)

i da podsetimo da je naš cilj ovde jeste tema o jezicima a ne baviti se pojedinim ličnostima.

Sasvim tačno.
Сачувана
Madiuxa
староседелац
****
Ван мреже Ван мреже

Пол: Жена
Организација:

Име и презиме:

Струка:
Поруке: 7.477


« Одговор #12 у: 18.34 ч. 25.09.2009. »

Silvi, molim te kad prenosis tekstove sa interneta, stavljaj link ka istom.
Сачувана
Зоран Ђорђевић
староседелац
****
Ван мреже Ван мреже

Пол: Мушкарац
Организација:

Име и презиме:

Струка: Дипл. инж.
Поруке: 2.364



« Одговор #13 у: 13.53 ч. 26.09.2009. »

Бићу неуобичајено оштар и сасвим јасан. Одавно нисам прочитао већу будалаштину него што је закључак овог чланака.
То креационисти [mod:uklonjen prostakluk] подмећу тезу да се Дарвин негде зајебо у рачуну. Никакве то везе са језиком нема.
« Задњи пут промењено: 11.07 ч. 18.10.2009. од Pedja » Сачувана
Тагови:
Странице: [1]
  Штампај  
 
Скочи на:  

Покреће MySQL Покреће PHP Powered by SMF 1.1 RC2 | SMF © 2001-2005, Lewis Media Исправан XHTML 1.0! Исправан CSS!