Заинтригирала ме мистерија око термина текстуалност, за који до
отоич нисам никад чуо, па сам мало проскитао по интернету. Тај термин je, рекло би се, осмислио или барем контекстуализовао Дерида, и даље га популаризовали други филозофи и филолози, као што је нпр. професор Роберт Шоулс са универзитета Браун.
- Прво баци поглед на свакодневну употребу термина:
What characterizes research in English Studies?Since you are conducting research in English Studies, make sure your topic and angle of research emphasizes English Studies. One way of determining this is to ask whether your topic falls within one or more of the three core elements of English Studies as defined by Illinois State University's Department of English: rhetoric, linguistics, and literature. Another way to think about what defines English Studies is to recognize that is involves the exploration of what Robert Scholes and others have called
textuality. Textuality concerns how texts are written and read and all the implications of reading and writing for individuals and groups. It is okay for your research to include elements of history, biography, politics, sociology, psychology, pedagogy, biology, and other academic disciplines as long as the central emphasis of your research is some aspect of textuality.
http://english.illinoisstate.edu/rlbroad/Research.htm- Онда добоко удахни и прочитај 65. и 66. страну књиге Evolution and literary theory:
http://books.google.com/books?q=%22Evolution+and+literary+theory%22+robert+scholes- И, коначно, провјери да ли је становита Ана Вујановић са Универзитета Уметности успјела појмити ствар како ваља и требује:
"(POST)STRUKTURALIZAM: ZNAČENJSKI SISTEMI, TEKST I TEKSTUALNOST
Koncepti “teksta” i „tekstualnosti“ se pojavljuju u okviru lingvistike i književne teorije 1960ih i 70ih godina, na teorijskim platformama strukturalizma i poststrukturalizma. Pre svega kod Derride i Barthesa (+Greimas, Kristeva, Foucault), koji referiraju na de Saussurea – tekst nasuprot govoru (logocentrizmu; pismo) i nasuprot delu (završenom, autorizovanom tekstu).
Tekst 1 (strukturalističko-semiološko viđenje): To je zatvoreni značenjski sistem, sistem znakova, koji u sebi sadrži konzistentno značenje. Komunikacija se ostvaruje time što publika treba da ga (ispravno) pročita, da odgonetne njegovo značenje.
Tekst 2 (poststrukturalističko-semiološko viđenje): To je otvoreni značenjski lanac, koji proizvodi značenja u kontekstu, odn u suočenju s drugim tekstovima / označiteljska praksa, produktivnost, intertekstualnost. Ovakav tekst komunicira tek time što publika konstruiše njegovo značenje (smrt autora, rođenje čitaoca).
Tekstualnost (moja radna definicija): To je materijalnost teksta prožeta značenjem – „tekstura“, koja ga razlikuje od ostalih tekstova, i čini ga neodlučnim u pogledu njegove komunikacijske funkcije (reprezentacije i prenošenja značenja). Ta materijalnost nije fiksna, nego je u stalnom procesu proizvodnje – kao izvođenje značenja teksta i njegovih afektacijskih i kognitivnih aspekata (dolazeći u odnose sa kontekstima / tekstovima + dolazeći u kontakt sa čitaocima, kao subjektima i individuama). Tekstualnost je neodlučnost teksta, uslovljena njegovom označiteljskom (=društvenom) materijalnošću. Ovaj pojam je naročito bitan u razmatranju performansa i njegovih procesa komunikacije, s obzirom da se on nudi (dijaloškoj) socijalnoj situaciji kao značenjski potencijal, češće nego aktuelizacija značenja u zatvorenom značenjskom sistemu (za razliku od recimo programske orijentacije dramskog teksta, pa i dramske predstave)."
http://www.uu-studije-performansa.tkh-generator.net/2010/04/09/07-performans-ikao-komunikacija-sazetak-i-literatura/