Српски језик - Вокабулар форум
Srpski jezik - Vokabular forum
06.31 ч. 29.03.2024. *
Добро дошли, Гост. Молимо вас пријавите се или се региструјте.
Да ли сте изгубили ваш активациони e-mail?

Пријавите се корисничким именом или имејлом, лозинком и дужином сесије

Помоћ за претрагу речника Вокабулара
Вести:
Правила форума - Речник - Правопис - Граматика - Вокатив - Језичке недоумице

 
   Почетна   Помоћ Претрага форума Календар Тагови Пријављивање Регистрација  
Странице: 1 2 [Све]
  Штампај  
Аутор Тема: Poreklo reči Sloven/Slaven, Sloven/Slovenac, Jugoslavija i sl.  (Прочитано 20470 пута)
0 чланова и 0 гостију прегледају ову тему.
Ђорђе Божовић
језикословац
староседелац
****
Ван мреже Ван мреже

Пол: Мушкарац
Организација:

Име и презиме:
Đorđe Božović
Струка: lingvist
Поруке: 4.322


« у: 20.49 ч. 29.12.2006. »

Napomena moderatora: Izdvojeno iz teme LATINICA (cro, slo, srb) .


Цитирано: Alias
Nego, jezičari da Vas pitam jedno pitanje. Bio sam sinoć na Šerbedžijinom koncertu i čujem ga kako peva "Polako učim slovenski..." i setim se da oni za Slovence kažu Sloveni a za grupu naroda Slaveni ... Jugoslaveni - Jugoslavija ... zašto mi kažemo Sloveni ... onda bi trebalo Jugoslovija ... ajd objašnjavajte ...


Славија је назив за словенске просторе; то је нека тежња панслависта за уједињењем свих Словена у једну земљу, Славију. Отуд и Југославија, јужна Славија - земља Јужних Словена (Југословена) уједињених у једну земљу (Бугаре понекад не сматрају Словенима уопште, јер су они турског порекла, али чињеница је да су њихови преци у средњем веку словенизовани и да је њихов језик свакако јужнословенски). Слав- и слов- су два корена истог значења, који се односе на Словене. Утврђено је да је изворни облик био са О, али се касније у неким словенским језицима, међу којима је и српски (али у српском постоје двојаки облици: и Словени и Славени) и руски (Славяне) јавља облик са А. Зашто је до тога дошло не могу да кажем, а сумњам и да то још увек и није сасвим расветљено. Конкретно (Предраг Пипер, Увод у славистику, јако занимљиво штиво):

Цитат
Сматра се прилично извесним да је у прасловенском тај етноним имао у основи вокал о, те да је гласио *slověne, док се облици коренске морфеме са вокалом а (нпр., у хрватскосрпском Славени у српском Словени или у руском Славяне) сматрају млађим јер су посведочени касније од облика са кореном слов- (упор.: у старословенском словѣне).

Такође се не познаје поуздано ни етимологија овог словенског корена. Све у свему, једино је извесно да два облика постоје, не зна се зашто и не зна се откуд. Хрвати словеначки језик зову словенским водећи се изворним називом који користе сами Словенци. Ми га тако не можемо звати, јер би се то косило с нашим старијим придевом словенски, који се односи на Словене, а не на Словенце.
« Задњи пут промењено: 18.35 ч. 02.01.2007. од Maduixa » Сачувана
Ludwig Van
посетилац
**
Ван мреже Ван мреже

Пол: Мушкарац
Организација:

Име и презиме:

Поруке: 46


« Одговор #1 у: 22.23 ч. 15.02.2007. »

Interesantan je i kuriozitet da Srbi kažu "Sloveni", kao i katolički slovenski narodi srednje Evrope, dok Hrvati kažu Slaveni, kao i istočni, pravoslavni slovenski narodi.

Ako se ne varam, tzv. "O-varijanta" nam je došla od Čeha i Poljaka, sa pan-slovenskih manifestacija u 19. veku. Stariji tekstovi govore o Slavenima* (*sa jus-om), pa je za pretpostaviti da je to izvorna srpska reč, ako je uopšte i postojala u narodu.

Цитирано: Ђорђе Божовић
Утврђено је да је изворни облик био са О, али се касније у неким словенским језицима, међу којима је и српски (али у српском постоје двојаки облици: и Словени и Славени) и руски (Славяне) јавља облик са А. Зашто је до тога дошло не могу да кажем, а сумњам и да то још увек и није сасвим расветљено.

Koliko je održiva teorija da je "Sloven" od sloviti ili slovo, i da je O-verzija "izvorna"? Priče o Slovenima koji slove i o Nemcima koji su nemi jesu interesantne, ali malo podsećaju na tumačenje imena grada "Čačak" pričom kako je sv. Sava na tom mestu čačkao štapom po blatu. Slaven možda i vodi poreklo od Sloven, ali isto tako može biti izvedeno i od "slava".

Slovenima susedni narodi uvek ih nazivaju "A-verzijom". Zapadni Sloveni, kod kojih je tradicionalna O-verzija nisu dosledni kad su u pitanju stara i savremena imena koja se završavaju na -slav. Nemamo Miroslove i Jaroslove, nego Miroslave i Jaroslave. Mislim da ni to ne treba zanemariti u tumačenju slovenskog imena.
Сачувана
Вук
члан
***
Ван мреже Ван мреже

Пол: Мушкарац
Организација:

Име и презиме:

Поруке: 194


« Одговор #2 у: 02.13 ч. 16.02.2007. »

Osim ovog osnovnog značenja koje danas koristimo, Sloven - pripadnik slovenskog naroda, sloviti znači govoriti, obraćati se nekome ili nečemu. I danas, mada retko, možemo čuti kako neko nekog oslovljava, tj obraća mu se na neki određeni način.
Npr. ‚‚Vidiš onog tamo? Oslovi ga tako i tako‚‚
U kakvom odnosu stoji ovo značenje i značenje pripadnosti slovenskom narodu.
Da li je ovo tačno: Sloveni su narod koji slovi tj. govori?
Сачувана
Ludwig Van
посетилац
**
Ван мреже Ван мреже

Пол: Мушкарац
Организација:

Име и презиме:

Поруке: 46


« Одговор #3 у: 14.23 ч. 16.02.2007. »

Da li je ovo tačno: Sloveni su narod koji slovi tj. govori?

То је тренутно најпопуларнија теорија. Ја, међутим, мислим да је реч слава исувише лако избачена из целе приче.
Сачувана
Вук
члан
***
Ван мреже Ван мреже

Пол: Мушкарац
Организација:

Име и презиме:

Поруке: 194


« Одговор #4 у: 23.53 ч. 16.02.2007. »


То је тренутно најпопуларнија теорија. Ја, међутим, мислим да је реч слава исувише лако избачена из целе приче.

A da li to istovremeno znači i to da su govorili jedan jezik na celoj teritoriji koju su naseljavali (znamo da nije baš mala), s obzirom na to da su bili Sloveni, tj. oni koji govore, tj. razumeju se?
Ako, za trenutak ovo uzmemo kao tačno, šta je dovelo do stvaranja više jezika kojim govore slovenski narodi i međusobno se ne razumeju ili se teško razumeju i time zamene jedan univerzalni jezik koji su svi mogli da razumeju?
« Задњи пут промењено: 23.56 ч. 16.02.2007. од Vuk » Сачувана
Ђорђе Божовић
језикословац
староседелац
****
Ван мреже Ван мреже

Пол: Мушкарац
Организација:

Име и презиме:
Đorđe Božović
Струка: lingvist
Поруке: 4.322


« Одговор #5 у: 16.00 ч. 17.02.2007. »

Potpora toj teoriji po kojoj su Sloveni dobili ime po praslovenskoj reči *slovo, dakle to su "oni koji govore" nalazi se i u činjenici da Sloveni Nemce baš tako nazivaju - nemima, onima koji ne govore (razumljivim jezikom), pa se tako povlači kontrast. Postoji još nekoliko teorija o poreklu ovog etnonima.
Сачувана
Ludwig Van
посетилац
**
Ван мреже Ван мреже

Пол: Мушкарац
Организација:

Име и презиме:

Поруке: 46


« Одговор #6 у: 17.10 ч. 17.02.2007. »

Potpora toj teoriji po kojoj su Sloveni dobili ime po praslovenskoj reči *slovo, dakle to su "oni koji govore" nalazi se i u činjenici da Sloveni Nemce baš tako nazivaju - nemima, onima koji ne govore (razumljivim jezikom), pa se tako povlači kontrast.

Климаво је једино то што Германи нису били једини суседи Словена (односно словенских народа) који нису "словили", и што таква методологија помало подсећа на тумачење речи Словен, односно Србин, преко речи роб. Слово пре свега означава реч, али и разум, али не и говор. Словени би према томе требало да означава оне који су словесни, односно разумни, просвећени. Немац није контраст појму Словен; једноставно означава немог човека, ако се уоште на то и односи, и ако није реч само о подударању термина, или неком другом објашњењу, пошто Германи нису били једини народ у суседству Словена који је говорио својим језиком, а име се искључиво на њих односи.

Такође је "климаво" и због тога што германски народи, романски, угро-фински, балтски и грчки, дакле, сви који су били суседи Словенима, користе искључиво "А-верзију", као и источни Словени и јужни Словени, изузев Словенаца.

Да ли се греши када се приликом разматрања словенског имена занемарује типичан наставак словенских имена -слав?
« Задњи пут промењено: 17.11 ч. 17.02.2007. од Ludwig Van » Сачувана
Вук
члан
***
Ван мреже Ван мреже

Пол: Мушкарац
Организација:

Име и презиме:

Поруке: 194


« Одговор #7 у: 00.45 ч. 18.02.2007. »


Климаво је једино то што Германи нису били једини суседи Словена (односно словенских народа) који нису "словили", ......


Да ли се греши када се приликом разматрања словенског имена занемарује типичан наставак словенских имена -слав?

Možda je to zato što verovatno nije postojalo pravilo po kome se daju imena susednim narodima. Nemce je zadesilo to što ih Sloveni ne razumeju, pa su dobili ime nerazumljivi tj. nemi, ali neki drugi su mogli dobiti imena ponečemu drugom, npr. po religiji koja je zastupljena kod njih, po pretežnoj delatnosti, pa čak i po tome kako izgladaju.
Malo je verovatno da je postojalo pravilo da ako su Nemce nazvali Nemcima, da idruge oko sebe moraju nazvati baš po toj odlici.

-slav?
Nastavak imena -slav, kao i ime Sloven u varijanti Slaven, kao i slava (ovo što imamo danas kao krsnu slavu) su reči odnosno delovi reči, čije bi objašnjenje možda trebalo potražiti u prareligiji, u imenu pramajke koja se po nekima zvala ‚‚Mater Slava‚‚ ili ‚‚Mater Sva‚‚. Njen atribut, tj. ono što je predstavlja na ovom, vidljivom svetu,(zaboravio sam kako se to stručno zove) je ptica sova. Reč sova može asocirati na reči slava, sloven odnosno Slaven, pa i na reč slovesan, u smislu obrazovan, prosvjetljen, jer ne zaboravite u narodnim umotvorinama sove su uvek mudrice i sveznalice.
Сачувана
Ђорђе Божовић
језикословац
староседелац
****
Ван мреже Ван мреже

Пол: Мушкарац
Организација:

Име и презиме:
Đorđe Božović
Струка: lingvist
Поруке: 4.322


« Одговор #8 у: 12.39 ч. 18.02.2007. »

У "Велесовој књизи", наводно прастаром словенском тексту а заправо јако сумњивог порекла, постоји и навод који каже како су Словени добили име:

Цитат
Словенима назваше нас јер част и славу појемо боговима. Ништа не тражимо, само славу узносимо. Молитве казујемо док тела умивамо и славу...

Сад, потпора томе је и глагол словити, што значи "бити славан", "важити (за нешто)", "бити чувен".
Али, гледајте ово: словити - бити чувен - чути се - говорити (разумљивим језиком)! Cheesy
Сачувана
Ludwig Van
посетилац
**
Ван мреже Ван мреже

Пол: Мушкарац
Организација:

Име и презиме:

Поруке: 46


« Одговор #9 у: 13.16 ч. 18.02.2007. »

А шта каже наша филологија за речи слава и слово, да ли су истог порекла, или различитог? Ако им је исто порекло, онда би било тачно како год да се каже.

У нешто новијем значењу (у односу на време раног средњег века), придев словестан означава човека који је разуман, просевећен, образован, интелигентан. Постоји ли и ту суптилна веза са речју "славан".

Такође, слава, као светковина. Ако је истина да је код Срба она прехришћанског порекла, може ли се претпоставити да је у питању словенски обичај?
Сачувана
Вук
члан
***
Ван мреже Ван мреже

Пол: Мушкарац
Организација:

Име и презиме:

Поруке: 194


« Одговор #10 у: 22.25 ч. 18.02.2007. »


Такође, слава, као светковина. Ако је истина да је код Срба она прехришћанског порекла, може ли се претпоставити да је у питању словенски обичај?

Slava kao svetkovina jeste sigurno prethrišćanski običaj, ali ne verujem da je opšteslovenski jer slavu(kao kod Srba) nemamo u drugim slovenskim narodima. Proizilazi da je slava prethrihšćanski srpski običaj.
Сачувана
Фаренхајт
староседелац
****
Ван мреже Ван мреже

Пол: Мушкарац
Организација:

Поруке: 803


« Одговор #11 у: 22.48 ч. 18.02.2007. »

Nikako ne treba zaboraviti praksu imendana, među katolicima, koji je u ranija vremena bio daleko važniji od rođendana. Dakle, praksa svetkovanja određenog sveca (vezanog bilo za porodičnu odluku i tradiciju, kao u pravoslavaca, ili za lično ime, kao u katolika) postoji generalno među hrišćanima (bar na ovim prostorima).
« Задњи пут промењено: 22.51 ч. 18.02.2007. од Фаренхајт » Сачувана
Вук
члан
***
Ван мреже Ван мреже

Пол: Мушкарац
Организација:

Име и презиме:

Поруке: 194


« Одговор #12 у: 00.41 ч. 20.02.2007. »

Nikako ne treba zaboraviti praksu imendana, među katolicima, koji je u ranija vremena bio daleko važniji od rođendana. Dakle, praksa svetkovanja određenog sveca (vezanog bilo za porodičnu odluku i tradiciju, kao u pravoslavaca, ili za lično ime, kao u katolika) postoji generalno među hrišćanima (bar na ovim prostorima).

Kad je došlo do podele hrišćanastva na istočno i zapadno tj. na pravoslavno hrišćanstvo i katolicizam, 1054. godine proces pokrštavanja Srba, odnosno prelazak Srba iz ‚‚stare vere‚‚ u Hrišćanstvo, bio je tek u početnim fazama. Neki Srbi, koji su se zatekli na teritoriji koja je pripala zapadnom hrišćanstvu, prelazili su direktno u Katolicizam, te tako imamo pojavu Srba katolika, a neki, želeći da na taj način ostanu u vezi sa maticom, koja je bila pod jurisdikcijom istočnog hrišćanstva, uzimali su pravoslavno hrišćanstvo. Oni su kasnije kroz istoriju, procesom unijaćenja, kao i drugim dobro poznatim metodama prevođeni u katoličanstvo. U oba slučaja, sačuvali su svest o slavi, samo u onom obliku i meri, koju je dozvoljavala, tj. tolerisala Katoločka Crkva. Tako imamo pojavu imendana, što je isto što i slava kod pavoslavnih Srba. Samo oni Srbi, koji primanjem Katoličanstva, na volšeban način postaju Hrvati, slave imendan, ostali Hrvati ne. 
Kod pravoslavnih Srba ‚‚krsna slava‚‚ kaže se još i ‚‚krsno ime‚‚, što je, rekao bih isto što i ‚‚imendan‚‚.
Pridev ‚‚krsna‚‚ ili ‚‚krsno‚‚ dodelilo je Hrišćanstvo, da bi na taj način, hristijanizovalo jedan prastari običaj (ako je reč običaj adekvatan izraz).

Sad se vraćam na temu.
Mi znamo današnje značenje reči slava. Ali ne možemo biti sigurni kakvo je značenje imala ta reč u prethrišćanska vremena. S obzirom  na ime pramajke (Mater Slava) i s obzirom na citat ‚‚Словенима назваше нас јер част и славу појемо боговима. Ништа не тражимо, само славу узносимо. Молитве казујемо док тела умивамо и славу...‚‚, možemo pretpostaviti da je to bilo i ime prethrišćanske religije kod Srba. Za postojanje nekog drugog imena među tadašnjim Srbima nije ni bilo potrebe, jer pojam ‚‚slava‚‚ obuhvatao je  sve što se, sa današnjeg aspekta, može nazvati religijom. Ceremonije, i danas zovemo ‚‚slava‚‚,a svrha, slava radi slave predaka, tj. bogova, tj. pramajke.
Drugi narodi, iz okruženja, nazvaše ih Slovenima ili Slavjanima iz prostog razloga što su to oni koji slave tj. praktikuju religiju ‚‚Slava‚‚. Kako biste danas nazvali jednu populaciju koja za religiju ima, recimo ‚‚Slavu‚‚? Pa verovatno, Slavjani ili Slavljani. Pojam ‚‚slavari‚‚ označava već nešto drugo.
Kako spojiti u jedno:
-Slavjani - oni koji slave, tj.praktikuju religiju ‚‚Slava‚‚ i
-Sloveni - oni koji slove, tj. govore?
To i nije, rekao bih, tako teško. Oni koji slave, tj. Slavjani, odnosno pripadnici religije Slava, praktikujući svoje rituale, slove, tj. govore i prosvećuju. Učenje o bogu i danas se kaže bogoslovija.


Istorijski,mnogo kasnije pojavljivanje imena Sloven ili Slaven, od imena Srb, u raznim oblicima, daje potporu ovome. Naime, tek kad se pojavila potreba kod drugih naroda da Srbe imenuju nekom karakternom osobinom, nastalo je ime Sloveni ili Slaveni.

 
 
 
Сачувана
Фаренхајт
староседелац
****
Ван мреже Ван мреже

Пол: Мушкарац
Организација:

Поруке: 803


« Одговор #13 у: 00.46 ч. 20.02.2007. »

Samo oni Srbi, koji primanjem Katoličanstva, na volšeban način postaju Hrvati, slave imendan, ostali Hrvati ne.

Slave ga razni katolici, a (što, izgleda, ne znaš) i pravoslavci u Grčkoj, na Kipru i Kritu. http://hr.wikipedia .org/wiki/Imendani
« Задњи пут промењено: 00.49 ч. 20.02.2007. од Фаренхајт » Сачувана
Ђорђе Божовић
језикословац
староседелац
****
Ван мреже Ван мреже

Пол: Мушкарац
Организација:

Име и презиме:
Đorđe Božović
Струка: lingvist
Поруке: 4.322


« Одговор #14 у: 21.53 ч. 20.02.2007. »

Istorijski,mnogo kasnije pojavljivanje imena Sloven ili Slaven, od imena Srb, u raznim oblicima, daje potporu ovome. Naime, tek kad se pojavila potreba kod drugih naroda da Srbe imenuju nekom karakternom osobinom, nastalo je ime Sloveni ili Slaveni.
У званичној славистици постоје и две-три теорије о томе како су Словене Словенима назвали неки други народи (рецимо она о којој је овде било речи - од sclavus "роб"), али се оне обично узимају с резервом (пре ће бити да је sclavus од Словен, а не Словен од sclavus). Јер, мало је вероватно, кажу неки слависти, да неки народ, а посебно ратоборни Словени забијени на самом ободу цивилизације, узму за себе име које им даде неко други, и да се тако зову. Занимљиво је и то што се баш кроз читаву Велесову књигу Словени доследно називају искључиво - Русима. Но, то се да и претпоставити, с обзиром на то што је Велесова књига највероватније лажњак руских избеглица у Америку, а не уопште веродостојан древни писани споменик.
« Задњи пут промењено: 21.54 ч. 20.02.2007. од Ђорђе Божовић » Сачувана
Вук
члан
***
Ван мреже Ван мреже

Пол: Мушкарац
Организација:

Име и презиме:

Поруке: 194


« Одговор #15 у: 03.24 ч. 21.02.2007. »

Samo oni Srbi, koji primanjem Katoličanstva, na volšeban način postaju Hrvati, slave imendan, ostali Hrvati ne.

Slave ga razni katolici, a (što, izgleda, ne znaš) i pravoslavci u Grčkoj, na Kipru i Kritu. http://hr.wikipedia .org/wiki/Imendani

Slažem se da ga slave razni katolici i pravoslavci. Ono što sam juče napisao je samo osvrt na ‚‚ove naše prostore‚‚, jer si ti u jednom od tvojih prethodnih postova, za svoju tvrdnju, u napomeni i rekao da je to tako ‚‚bar na ovim prostorima‚‚.
Gledano šire, situacija je ili slična ili ista. Svuda gde je hrišćanstvo naišlo na staru religiju, ono ju je ili gasilo u potpunosti, ili ju je prekrajalo, menjalo i dovodilo na neki, samom hrišćanstvu, podnošljiv nivo. Zapadno hrišćanstvo je bilo uspešnije u tome i od slave ostao je samo imendan. Istočno hrišćanstvo je bilo, namerno ili ne, daleko fleksibilnije, bar što se tiče Srba, te je stara religija ostala u glavnom nepromenjena, samo je ‚‚prekrivena‚‚ hrišćanstvom. Ostali su isti praznici, isti običaji, isti rituali, samo što je sve to nazvano hrišćanskim imenima, i ‚‚obojeno bojom hrišćanstva‚‚.Proces pokrštavanja kod Srba je išao teško, sporo i u velikoj meri na silu. Trajao je nekoliko vekova, i zna se, npr. da su Nemanjići u Pomoravlju i Ponišavlju spaljivali i čitava sela, da bi naterali živalj da primi hrišćanstvo. U takvoj situaciji, istočna crkva je pristala na kompromis, bolje išta nego ništa, pa zbog toga i imamo situaciju ovakvu kakva jeste. U Grčkoj npr. nije bilo baš tako, tj. hrišćanstvo je u mnogo većoj meri potisnulo staru religiju, te i kod njih imamo imendane, odnosno hristijanizovane oblike slave.
Na celoj teritoriji Evrope, od krajnjeg severa do krajnjeg juga, od istoka do zapada, mogu se naći srpska imena u geografskim pojmovima kao što su reke, planine, naselja itd. Ili pak, imena sa srpskim korenom. U Grčkoj npr. imamo reku Srbicu. O ovome ima dosta na internetu, pa koga zanima neka pretražuje i čita, ja hoću samo da kažem da ako su Srbi bili prisutni na ovim prostorima, onda je normalno bila prisutna i njihova religija tj. slava. Ovo što danas imamo, pa i imendane,  je posledica hristijanizovanja upravo te stare religije.
I ne slave svi hrišćani imendane, već samo oni u Evropi i oni poreklom iz Evrope. Što znači, samo oni sa teritorija na kojima su nekad u istoriji bili prisutni Srbi, odnosno slava ili stara religija.
A što se tiče Wikipedie ja je stvarno retko posećujem i izbegavam je maksimalno. Međutim savesti radi, posetio sam ovaj link koji si dao.
Odmah, negde na početku, pročitah da imendani vuku tradiciju još i 14. veka i da ih je ustanovila Katolička Crkva. Dalje nisam hteo ni da čitam. Ja ovde govorim o nečemu što je starije ne samo od 14.veka, nego i od same Katoličke Crkve. Drugo ona imendan nije ustanovila, on je postojao i pre samo u obliku slave. Možda bi ona volela, da sve na ovom svetu počinje i završava s njom, ali eto, to nije tako.
Takođe, videh i spisak zemalja u kojima se slavi imendan. Sve su to zemlje sa teritorije na koju se i odnosi ovo što sam napisao. Na prvom mestu su skandinavske zemlje i evo ti dva linka koja govore o Srbima baš u skandinavskim zemljama, i to u novijoj istoriji.http://sno.bravehost.com/koreni.html i http://sno.bravehost.com/bozic.html
Dosta je bilo, vraćam se na temu.

Pojam ‚‚pravoslavan‚‚ nije pojam koji se odnosi na hrišćanstvo. To je reč koja označava one koji slave, tj praktikuju, svoju religiju na pravi način, na izvorni način. Rusi za svoju staru veru kažu ‚‚Rodna vera‚‚ ili ‚‚Rodoverje‚‚. Sa ovim nazivom može se poistovetiti i izraz ‚‚pravoverje‚‚ tj. ‚‚pravoslavlje‚‚.
Kovanica ‚‚pravoslavni hrišćanin‚‚ označava čoveka koji je od pre pavoslavac, odnosno pripadnik stare ili prave vere, odnosno slave, pa je postao hrišćanin. Greška je ako se misli da  se istočno hrišćanstvo praktikuje na pravi i izvorni način, pa se zato zove pravoslavno hrišćanstvo.

Сачувана
Тагови:
Странице: 1 2 [Све]
  Штампај  
 
Скочи на:  

Покреће MySQL Покреће PHP Powered by SMF 1.1 RC2 | SMF © 2001-2005, Lewis Media Исправан XHTML 1.0! Исправан CSS!