Aha, u stvari
, mislim da imam i objašnjenje "na naučnoj osnovi"
zašto je tako.
Ti znaci interpunkcije vrše dve uloge: prikazuju logičku strukturu teksta i ritam govora. U savremenom pismu im je prikazivanje logičke strukture glavna funkcija, ali se tu i tamo čine ustupci prikazivanju ritma govora.
Strogo prema logičkoj strukturi, bilo bi dosledno pisati
Kasno je; nećemo stići. Ali pošto bi tačka-zarez sugerisao
(sugerisala?) dugačku, dramatičnu pauzu, gotovo kao
Kasno je! Nećemo stići! a mi u stvari hoćemo da opišemo svakodnevnu intonaciju s kraćom pauzom, činimo ustupak sekundarnom kriterijumu
, tj. ritmu govora, i prema njemu pišemu
Kasno je, nećemo stići. I to je razlika između srpskog i engleskog
, kod nas se takvi ustupci lakše dopuštaju.
(Ali to ne znači uvek. Na primer
, u govoru ćemo nekad izgovoriti frazu u vokativu bez pauze:
Šta kažeš Samonikli? - ali
, koliko ja znam
, u pisanju nikad nećemo ispustiti zarez:
Šta kažeš, Samonikli?)
Bio sam ljut. Međutim, brzo sam se smirio. - Ovde je prirodna govorna pauza između "ljut" i "međutim" toliko duga i osetna da kriterijum prikazivanja ritma govora ne može zahtevati da se upotrebi zarez. Koristimo
, dakle
, glavni kriterijum, logičku strukturu, i ona
(on?) zahteva na tom mestu tačku ili tačka-zarez.
(tačku-zarez?)