VPF
члан
Ван мреже
Организација:
Име и презиме: Vladimir Filipović
Поруке: 194
|
|
« Одговор #5 у: 18.49 ч. 09.07.2011. » |
|
Pre svega, da neko govori "piji", to mi je sasvim razumljivo, iako neočekivano. Al da se neko raspravlja, i ubeđuje te da je baš "piji" ispravno a "pij" neispravno, to mi malo izlazi iz okvira normalnih razgovora. Uzmi bilo koju knjigu Andrićevu, Stankovićevu, Crnjanskog, bilo kojeg poznatog pisca, pokaži mu tamo kako se reč koristi. Ili traži da on tebi nađe jednu jedinu knjigu gde piše "piji". (Kažeš ti si pročitao negde "idi piji nešto"? Gde?)
Evo iz Selimovićeve Tvrđave: - Pij! - pružio sam mu bardak, da ga smirim.
Možda će ti neko naći citat u nekom savremenom priručniku ili rečniku. "Piji" je toliko neobično da i ne očekujem da ga izričito izdvajaju kao pogrešno, ali bih očekivao neku napomenu kao "pij, ne pi" što bi svakako isključivalo mogućnost "piji".
Ja takve pravopisne knjige za definitivnu potvrdu sad pri ruci nemam, ali mi pravi društvo verni Savremeni srpskohrvatski jezik I (M. Stevanović, 1964.) koji je odlična knjiga uprkos starosti, i kaže u tački 349:
"Imperativ se gradi od osnove prezenta, upravo od 3. l. množ. prezenta kad se od ovoga oblika odbaci njegov završetak..."
"Glas j je nastavak za oblik imperativa kod glagola koji se u 3. l. mn. prezenta završavaju na ju ili je, a u obliku od koga se imperativ gradi neposredno prethodni slog je kratak..."
Naš glagol u 3. l. mn. prezenta glasi piju s kratkim i, tako da potpada u tu kategoriju. Samo kad bi piju imalo dugo i, imperativ bi bio "piji" (i to s dugim i).
(Ovakva formulacija pravila jest zaobilazna, moglo bi se to i neposrednije izraziti, ali to nije bitno za ovu temu.)
|