Nemo h znači da se to h ne izgovara, a ne da se zamenjuje sa v.
Pa to sam i rekla. H se ne izgovara. Zato mi i nije jasno zašto se uopšte i pominje, jer ako se nešto ne čita, onda ga nema u izgovoru, a kad ga nema u izgovoru, nema potrebe da se transkribuje, jer nemaš šta da transkribuješ.
"Međuvokalsko u iza nemog h" javlja se u ovakvim rečima: Chihuahua, Teotihuacan (kad eliminišeš h, ostaje ČiUaUa, TeotiUakan - "u" između vokala). Prva reč se prenosi kao "Čivava", za drugu pravopis propisuje "Teotivakan", ali držim da će "Teotihuakan" još dugo vremena ravnopravno konkurisati u praksi.
Ja se sećam da smo na fakultetu govorili Teotiuakan i ne Teotivakan.
Dodatni problem sa tim hispanoameričkim imenima je što neka imena imaju više verzija, jer su i sami Španci pisali onako kako su čuli, i kako su mislili da treba da se piše, pa tako se poslednji astečki kralj može zvati Moctezuma, Montezuma ili Mostezuma, a sigurna sam da ima još verzija kojih ne mogu da se setim. Pitanje je sad, koji oblik će se uzeti za transkripciju?