Matija Bećković rođen je 29. novembra 1939. godine u Senti. Završio je Filološki fakultet u Beogradu, na grupi za jugoslovensku i opštu književnost.Za dopisnog člana SANU izabran je 1983. godine, a za redovnog 1991. godine.
Bibliografija:
Вера Павладољска (библиофилско издање Радомира Стевића, 1962), Метак луталица (Просвета, 1963), Тако је говорио Матија (Просвета, 1964. и 1965), О међувремену (Матица српска, 1968), Че - Трагедија која траје (Са Душаном Радовићем, независно издање Слободана Машића 1970, Рад, 1989), Рече ми један чоек(Просвета, 1970, 1976), Међа Вука Манитога (СКЗ,1976, 1978), Леле и куку (Просвета, 1980), Служба Светом Сави (Глас цркве, 1989), О Његошу (Глас цркве, 1988), Косово најскупља српска рјеч (Глас цркве, 1989) ...
Izvor:
http://en.wikipedia .org/wiki/Matija_Be%C4%87kovi%C4%87
Vera PavladoljskaUdvarao sam se nepoznatoj devojci
U kanjonu Tare kod Kolašina
Govorio istine na svim jezicima
Žario i palio da ih poveruje
Dok je ćutala sećao sam se
Da si mi najkrupnije laži verovala
Vera Pavladoljska
Pevao je slavuj sa grlom grlice
Sve na svetu me na te podsećalo
Hvalio sam se da si luda za mnom
Cela plaža da ti se uzalud udvara
Kako te teram da ideš iz glave
I kako nećeš
Vera Pavladoljska
Ronio u najdublje bežao u gore
Da te glasno zovem da niko ne čuje
Bio sujeveran-pitao prolaznike
Kako tvoje lice zamišljaju
Čeznuo da ceo dan prolaziš kraj mene
Pa da se neokrenem
Vera Pavladoljska
Po nevremenu sam lovio na ruke
Med zlatnih meridijana u vodi
Opisivao oči jedne žene mesec dana
U vozovima bez reda mnoge saputnice u prolazu
Ubedio da su mi sve što imam u životu
Misleći na tebe
Vera Pavladoljska
Slovoslagači su srećni dok ovu pesmu slažu
Vazduh ne shvata da sam sebe bombarduje
jedan od vlašića sklon je porocima
i jedni i drugi vetrovi te ogovaraju
Nekoliko država tvrdi da si njina
Ti si na svoje ime ljubomorna
Kablogrami se u dubokoj vodi kvare
Niko ne zna gde su slova tvog imena
U mrtvim i lažnim jezicima u pogresnim naglascima
Ko će uhvatiti sjaj samoglasnika
Koje ptica kuka
Vera Pavladoljska