Ja sam ga videla samo jedan jedini put i to slučajno, ali ga nisam kupila pošto ne znam koliko je dobar... Bojane, da li ga preporučuješ?
Imala je naša lingvistika i blistavijih dela od ovog rečnika.
U njega su, recimo, uvršćene mnoge odavno zastarele i dijalekatske reči, ali nema pojedinih koje su i u vreme pisanja (1966) bile sasvim dovoljno zastupljene. Onda, reč
partizan u prvom značenju (navedeno je i drugo, koje je odavno zastarelo) definisana je kao ’učesnik partizanske borbe’; međutim, prideva
partizanski nema nigde u rečniku (a i da ima, mogao bi biti objašnjen samo kao ’koji se odnosi na partizane’ — i pri tom, složićemo se, onaj ko ne zna ko su partizani ili šta znači partizanski ne bi iz ovoga saznao baš ništa novo
).
Politički gafovi (u ono vreme sasvim nedopustivi) posebna su priča. Jedan od onih koji najviše bode oči jeste to što su uredno zavedeni pojmovi
srpski i
srpstvo, ali nigde nema
hrvatskog i
hrvatstva! Onima koji se busaju u grudi za „čisto srpsko“ možda će se i dopasti činjenica da su ovakvi propusti toliki da je prvo izdanje uništeno zbog „političke nepodobnosti“ (doštampano je tek 1990. i, ponovo, 2000), te će možda brže-bolje da otrče u knjižaru i kupe jedan primerak kako bi imali čime da se ponose. (Pri tom ne prozivam nikog s ove teme, daleko bilo).
Ipak, i pored svega, ne mogu reći da ovo ne može fino poslužiti onima kojima je Matičin rečnik preopširan ili nepogodan iz drugih razloga. Greške nisu takve da se preko njih ne može preći.