Deprecated: preg_replace(): The /e modifier is deprecated, use preg_replace_callback instead in /home/vokab/public_html/forum/Sources/Load.php(216) : runtime-created function on line 2 Deprecated: preg_replace(): The /e modifier is deprecated, use preg_replace_callback instead in /home/vokab/public_html/forum/Sources/Load.php(216) : runtime-created function on line 2
|
Наслов: Onomad Порука од: b.n. на 01.29 ч. 21.02.2009. Onomad ili onda kada se desilo i nešto drugo: onom jednom naročitom prilikom koje bismo možda mogli i da se setimo. Mislim da ne postoji adekvatan književni izraz i, mada onomad zvuči prostački grubo (iako ne vulgarno), mora se priznati da taj izraz određuje tačku u vremenu na način na koji se to jednim jedinim prilogom inače ne može uraditi.
Наслов: Одг: Onomad Порука од: Бојан Башић на 01.46 ч. 21.02.2009. Zašto onomad ne doživljavaš kao književni izraz?
Наслов: Одг: Onomad Порука од: Bojan на 07.13 ч. 21.02.2009. онoмад прил. а. пре неки дан, недавно.
— А шта је било ономад? Ћос. Д. Принио сам је очима ко ономад. Цес. Д. б. прекјуче. онбмадањп, -а, -е в. ономадашњи. Р-К Реч. онoмадашњи, -а, -е који се десио ономад, недавни; прекјучерашњи. — Ономадашњи догађај показао му је да се ови људи не шале. Ранк. Сунце је . . . упијало влагу са земље, наквашене оно- мадашњом снажном кишом. О-А. ономадашњица ж ономадашњи дан; оно што се десило ономад. — Поведите је да се . . . утјеши мало за ономадашњицу. Срем. ономаднашњи, -а, -е ономадашњи. — Примио [сам] ваше ономаднашње писмо. Креш. ономадне прил. ономад. — Ономадне дође ми овде мој Жика. Вес. Баш ономадне говорио ми нешто кадија. Огр. ономадњи, -а, -е ономадашњи. — Оно- мадњи ти се сан повољно тумачи. Јурк. Ево, читаво чудо изведеница, и баш је лијепа ријеч... :) Наслов: Одг: Onomad Порука од: b.n. на 11.58 ч. 21.02.2009. Zašto onomad ne doživljavaš kao književni izraz? Kako se to lepo vidi i iz onoga što je Bojan naveo, onomad je kolokvijalan izraz, izraz iz narodnog govora. Znam, doduše, da je bar dok sam ja išla u školu važilo da se praktično svaki govor u pismenoj formi može smatrati književnim jezikom što je sigurno tehnički tačno (mada je bar u izvesnom smislu definicija koja se vrti u krug što je, opet, čini bezvrednom) ali stvarno nije... Opet, nekome ko piše neophodni su autentični izrazi da dočara neki lik ili čak samo nijansu značenja ali to već spada u tzv. pesničku slobodu.Osim toga, jedan jedini prilog, rekao bi neko, može biti i sutra, preksutra, naksutra (uz varijacije prekosutra i nakosutra), kao i juče, prekjuče, nakjuče, o danas da ne govorimo... noćas, takođe; jutros, večeras... Наслов: Одг: Onomad Порука од: alcesta на 13.38 ч. 21.02.2009. Ne znam, meni je onomad baš lepa reč, onako starinska, arhaična, i nimalo mi prostački ne zvuči, mada je svakako ne bih upotrebila u nekom stručnom ili zvaničnom tekstu. Ali ne vidim razloga da se ne koristi u književnim delima.
Наслов: Одг: Onomad Порука од: Бојан Башић на 15.03 ч. 21.02.2009. Kako se to lepo vidi i iz onoga što je Bojan naveo, onomad je kolokvijalan izraz, izraz iz narodnog govora. Iz onoga što je (moj imenjak) Bojan naveo ne može se nikako izvući taj zaključak, može jedino upravo suprotan: Bojan je prekucao deo rečnika književnog jezika u kom se reč onomad sasvim uredno beleži, bez ikakve naznake da je u pitanju provincijalizam ili nešto slično; dakle, izraz jeste književan. Наслов: Одг: Onomad Порука од: Bojan на 16.02 ч. 21.02.2009. Мислим да неки не разликују књижевни језик од формалног начина писања... а и не видим по чему ономад није ни књижњвна нити довољно формална ријеч, додуше, само је мало архаична, ништа друго...
Наслов: Одг: Onomad Порука од: b.n. на 19.33 ч. 21.02.2009. Nije samo malo arhaična, ništa drugo : u unutrašnjosti se često može čuti, u Beogradu nikad... U unutrašnjosti, dakle, nije zastarela, u stalnoj je upotrebi, u Beogradu nije - to nije arhaičan izraz nego kolokvijalan. Što se upotrebljava u književnosti nije čudo - u književnosti se upotrebljava sve što je piscu potrebno. To ipak ne znači da sve čini književni jezik.
Наслов: Одг: Onomad Порука од: Bojan на 19.50 ч. 21.02.2009. Po ovom što je napisano u prethodnom postu se može zaključiti da je sve što se ne govori u Beogradu kolokvijalno???
Po kojim se aršinima ti vodiš? Znači ako se ne govori nešto u glavnom gradu, odmah stavljamo sa strane!!!??? Ja ne mislim da je riječ kolokvijalna, nego mislim da je samo malo zastarjela... Riječ ima savršeno jasno značenje i koristi se i na prostoru Srbije, Vojvodine, Bosne, Hercegovine, i svih ostalih regija gdje žive Srbi... i kako je sad kolokvijalna.... Наслов: Одг: Onomad Порука од: Бојан Башић на 20.15 ч. 21.02.2009. To ipak ne znači da sve čini književni jezik. Ukoliko je reč zabeležena u rečniku književnog jezika (a ova jeste zabeležena u takvom), ona je književna. Šta tu može da bude nejasno? Наслов: Одг: Onomad Порука од: Madiuxa на 20.49 ч. 21.02.2009. Не треба бити толико београдоцентричан. Мислим, зашто би Београд био мерило да ли је нека реч колоквијална или није? Мислим, има и речи које се користе само у Београду, па зар те речи нису — колоквијалне? И не бих рекла да се у Београду не користи. Користи се и те како.
Такође бих се сложила с Алцестом да је реч лепа, има призвук архаичности, старине, и уопште није некњижевна, а ни у лудилу простачка. ПС: Мени се чини да сам ја овде већ постовала, ал сад нема мог поста... Требало би да буде тамо негде између Бојана и Алцесте... Да ли сам ја то моје постовање сањала???? Наслов: Одг: Onomad Порука од: Bojan на 21.10 ч. 21.02.2009. Boga mi te nema, mora da si onomad u snu mjesečarila pa obrisala post :D
Наслов: Одг: Onomad Порука од: alcesta на 21.11 ч. 21.02.2009. Meni često prijavi grešku, i da sam već poslala poruku, kad prvi put hoću da je pošaljem. Možda se i tebi nešto tako desilo pa nisi obratila pažnju.
Наслов: Одг: Onomad Порука од: Bojan на 21.20 ч. 21.02.2009. колоквијалан, -лна, -лно разговоран>
својствен разговору. — У »Поп-Ћирн« је прави домаћи говор . . . колоквијални тон. Поп. П. Енглески језик има особену рече- ничку и колоквијалну структуру. Сек. Наслов: Одг: Onomad Порука од: Madiuxa на 21.30 ч. 21.02.2009. Boga mi te nema, mora da si onomad u snu mjesečarila pa obrisala post :D Не ја, вала! Гледала сам у канту за џубре, нема... :) Бога питај шта сам ја урадила... Наслов: Одг: Onomad Порука од: b.n. на 13.58 ч. 22.02.2009. "Po kojim se aršinima ti vodiš?" kaže Bojan.
Eto, recimo, to je kolokvijalan govor: moralo bi se reći kojim se aršinima ti rukovodiš?; kojim aršinima se ti služiš? ili nešto slično. Ovo što je Bojan rekao bi se moglo shvatiti jedino kao "koji su aršini korišćeni kada te je neko katalogizovao", kada te je zavodio u (neke) knjige - što je, naravno, besmislica. Jedino kako to nije besmislica jeste ako je reč o kolokvijalnoj konstrukciji, kolokvijalnom govoru nekog kraja. Što se onomad može čuti i u Beogradu, to je isto kao što se i francuski može čuti u Beogradu, ili neki drugi jezik. Prostački nije u smislu vulgarnog, to sam već rekla, ali je izraz, reklo bi se, mehanički odgovor na pitanje kad?, očigledno rezultat dugih rasprava, preganjanja i dokazivanja... Наслов: Одг: Onomad Порука од: b.n. на 14.00 ч. 22.02.2009. Plus, reči koje se koriste samo u Beogradu mogu takođe biti smatrane kolokvijalnim izrazima - naravno. Čak, jesu kolokvijalni izrazi.
Наслов: Одг: Onomad Порука од: Madiuxa на 14.04 ч. 22.02.2009. Plus, reči koje se koriste samo u Beogradu mogu takođe biti smatrane kolokvijalnim izrazima - naravno. Čak, jesu kolokvijalni izrazi. Па зашто онда узимаш Београд као полазну тачку за одлучивање да ли је нештп колоквијализам или није? Наслов: Одг: Onomad Порука од: Bojan на 14.06 ч. 22.02.2009. Ти превише анализираш, не служи књижевни језик за писање теорема... па да све мора да буде савршено јасно када се напише, зато постоје и стилске фигуре и штошта па да можемо да се играмо ријечима, а то не значи да је нешто колоквијално...
Наслов: Одг: Onomad Порука од: Бојан Башић на 15.11 ч. 22.02.2009. "Po kojim se aršinima ti vodiš?" kaže Bojan. Eto, recimo, to je kolokvijalan govor: moralo bi se reći kojim se aršinima ti rukovodiš?; kojim aršinima se ti služiš? ili nešto slično. Opet netačno. Jednotomnik kod odrednice ’voditi se’ uredno beleži značenje upravljati se (prema nečemu), rukovoditi se (nečim). Dakle, već treći-četvrti put ponavljam istu stvar: književno je ono što je kao takvo evidentirano u merovanoj literaturi, a ne ono što kao takvo percipira pojedinac. Tako je u lingvistici kao nauci, a tako je i na Vokabularu, što je i ozvaničeno pravilima (http://www.vokabular.org/forum/index.php?topic=498.0) (na ovaj slučaj se odnosi pravilo B2). Наслов: Одг: Onomad Порука од: b.n. на 15.20 ч. 22.02.2009. Vi ste neverovatno agresivni: ukoliko voditi se i može da se upotrebi u značenju u kome ga upotrebljava Bojan, ne može se upotrebiti u konstrukciji Po kojim aršinima se ti vodiš?. MORA se upotrebiti u konstrukciji Kojim aršinima se ti vodiš?
Dakle, vaši aršini su, rekla bih, prilično jednostrani. Suviše ste agresivni za jedan forum. Наслов: Одг: Onomad Порука од: Бојан Башић на 15.32 ч. 22.02.2009. Dobro, s tom ispravkom se slažem, a u prošloj poruci sam isticao samo neosnovanost kritike značenja glagola ’voditi (se)’.
Što se tiče agresivnosti, upravo Vi veoma agresivno odbijate da prihvatite kako Vaš način utvrđivanja je li neka reč književna (osluškivanje okoline, i sve što se ne čuje u toj okolini — nije književno) nije prihvatljiv, a meni je dužnost da pazim na to da se diskusije odvijaju prema ustanovljenim pravilima. Наслов: Одг: Onomad Порука од: b.n. на 20.40 ч. 22.02.2009. Dobro, povlačim se... Književan je jer se pominje u relevantnoj literaturi, plus u nekim književnim delima.
To ipak ne znači da povlačim svoju primedbu na stilski nivo - mislim da se čak i u književnim delima iz kojih su ovde navođeni primeri koristi u govoru prostijeg sveta ili u delima koja su takvim jezikom pisana kao stilski izbor autora (slično romanu "Arizani", recimo, gde je sve puno kolokvijalnih književnih izraza - ili sam opet beogradocentrična?). Ono što sam pokušala da naglasim, međutim, a preko čega se ovde sasvim prešlo jeste upravo izražajna vrednost tog izraza - on određuje deonicu vremena podrazumevajući uz to neki drugi događaj poznat i sagovorniku a ne samo jednu tačku u vremenu kao obični prilozi za vreme. Ta dva svojstva čine izraz onomad meni dvostruko neobičnim: s jedne strane nepoželjnim, s druge izuzetno vrednim. Slično bi se moglo reći i za parolu Će da izumremo mi seljaci al` će d`izumru i nakupci! koja inače spada u moje omiljene izreke(?) iako je sigurno ne bih upotrebila u svakoj prilici i u svakom društvu. |