Deprecated: preg_replace(): The /e modifier is deprecated, use preg_replace_callback instead in /home/vokab/public_html/forum/Sources/Load.php(216) : runtime-created function on line 2 Deprecated: preg_replace(): The /e modifier is deprecated, use preg_replace_callback instead in /home/vokab/public_html/forum/Sources/Load.php(216) : runtime-created function on line 2  Одштампај страницу - Ikavica

Српски језик - Вокабулар форум
Srpski jezik - Vokabular forum

О српском језику и култури => Језик наш насушни => Тему започео: C60 на 13.34 ч. 28.06.2010.



Наслов: Ikavica
Порука од: C60 на 13.34 ч. 28.06.2010.
Koliko je meni poznato, u srpskom jeziku su pravilne samo ijekavica i ekavica.  Kakav status ima ikavica? Da li se može slobodno koristiti u pismenom obliku? Videh skoro, kod neke bunjevačke stranke SAMO NAPRID i SAD I UVIK.  I tako visi, skoro u centru grada, ne možeš da ne vidiš.  Je l' može to tako?


Наслов: Одг: Ikavica
Порука од: ArsLonga на 17.57 ч. 28.06.2010.
A zašto ne bi moglo. Ikavski je jedan od izgovora srpskog jezika. Istina, ne smatra se književno pravilnim, ali u datom slučaju to je sporedna stvar.


Наслов: Одг: Ikavica
Порука од: Ђорђе Божовић на 23.03 ч. 28.06.2010.
Srpskohrvatski i srpski književni i standardni jezik poznaje samo dva narečja, ijekavsko i ekavsko.

Po narodnim dijalektima je stvar, naravno, šarenolikija. Postoje i štokavski dijalekti ikavskog izgovora, ali igrom prilika oni nisu ušli u osnovicu književnog jezika onda kada su u nju ulazili ijekavsko i ekavsko narečje. Zato su ostali samo regionalna crta, osobina nekih dijalekata među kojima je, dakako, i izvorni narodni govor Bunjevaca u Bačkoj.

Pa da li se onda može pisati ikavski? Naravno da može, niko nije zabranio ikavštinu, te zašto ne bi moglo? :) Međutim, to onda nije standardni jezik već je neka vrsta dijalekta ili regionalnog izraza, u slučajima kada se baš dijalekt i regionalni izraz hoće pokazati i negovati. Tako, verujem, upravo čini i ta bunjevačka stranka — obraćajući se valjda pre svega Bunjevcima, ona se onda i koristi bunjevačkim narodnim izrazom.

To nije neobično, a nekada je i poželjno — zamisli političara koji je došao, recimo, u pirotski kraj da se obrati glasačima i „približi narodu“, i koji im pri tom odozgo s govornice sipa sve same književne i knjiške izraze i reči, tako da se neka baba Mitrana u publici živa iščudi pitajući se „odakle li je ovaj“; i zamisli drugoga političara koji na istom mestu istim ljudima ciljeve svoje politike pojašnjava čistim pirotskim govorom, tako da ga i ta baba Mitrana svaku reč razume i samo klima glavom vičući „aferim“; — šta misliš, za kojega će od njih dvojice većina u tom mestu glasati? :)

Kada je sociolingvistički odnos ikavice i srpskog jezika (dakle, ne srpskohrvatskoga, ne hrvatskog, ne bosanskog) u pitanju, onda valja, međutim, primetiti to, što je mojem prethodniku iznad verovatno greškom promaklo, kako među izvornim govornicima ikavskih dijalekata štokavskoga narečja, za razliku od ijekavskih i ekavskih, nema ili ima veoma zanemarljiv broj Srba po nacionalnosti. Govornici ikavštine su, u sferama modernih jugoslavenskih narodnosti, isključivo Hrvati i Bošnjaci (ili Bunjevci, Šokci i sl.).