Српски језик - Вокабулар форум
Srpski jezik - Vokabular forum

Читаоница => Српска књижевност => Тему започео: Miroslav Mladenovic nasta на 21.43 ч. 10.11.2007.



Наслов: PEČALBARSKE PESME
Порука од: Miroslav Mladenovic nasta на 21.43 ч. 10.11.2007.
PEČALBARSKE PESME



                                           Umesto predgovora


Rođen na obroncima planine Čemernik u siromašnoj pečalbarskoj porodici 23.09.1948.godine u mahali Predanča, sela Gornji Dejan-vlasotinačke opštine, od oca učesnika NOR-a-pečalbara, majke-skojevke. Još kao dečak pod teškim uslovima  života i rada pečalbara i njihovih porodica-razmišljao  sam kako da promenim i utičem na tokove života toga sveta u zabitim planinskim gudurama, svoga siromašnoga kraja. sanjao sam i maštao o belom hlebu. Iz sveta polupismenosti i nepismenosti bilo je potrebno da se krene napred u jedan novi civilizovaniji oblik života. Taj put života pečalbara i njihove dece bio je veoma težak i mukotrpan. bilo je padova, posrtaja i uzdizanja. U tom vremenu je vladala velika nemaština, pa je svaka težnja za odlazak u jedan novi svet obrazovanja, tražio i dosta odricanja od svoga detinjstva i mladosti. U svojim pesmama koje su nastale u vremenu 1973-1984.godine, sam kroz sopstven život, patnji, odricanja, želje, nadanja-iskazao puteve i transputice jedne generacije, koji su od bosonogih dečaka postali graditelji jednog novog života. U tom životu bilo je lutanja, zabluda, ideološkog slepila i težnji u borbi za ostvarenje mladalačkih ideala života,  težnji ka humanom društvu-punom pravde, jednakosti i slobode života i mišljenja. Planinski gorštak, po prirodi odan svojoj pečalbarskoj nadi, za ostvarenje snova triju generacija- sneva i pati, ne gubi nadu i onda kada oseća da je ideološki obmanut od strane birokratije. Njegova nada, vera i ljubav su njegov smisao života. Raduje se sitnim stvarima života. U pesmama je iskazan jedan oblik života karakterističan za čoveka ovog podneblja. To vreme se više nikada neće ponoviti. Ove pesme su samo jedan trag života, trag mnogih ljudskih patnji i zabluda, trag u kome se teži otkriti novi svet pun ljubavi i humanosti. Svet u kome neće biti  mržnje i bratoubilaštva po ideologijama života. Njihova vrednost je više sociološko-etnološka, no književna. Po njima će se suditi mnoge vrednosti života, za život budućih pokolenja.
jesen 1996.godine Vlasotince                    Miroslav-Mirko Mladenović


(1)   PEČALBAR

Ustaj majko razvigor me budi
srce kuca u nejakom telu
da se ide od kuće majko
sve me steglo-grudi će da puknu
ustaj majko gora miriše
potok žubori a ptice cvrkuću
kako odavde da idem majko
kako da preskočim prag
zadržime da ne padnem.
Kolena klecaju, a srce me boli
neboj se sine, moj sokole mili
teško tebi, al nije lako ni meni
tvrđa je ljudska duša
od srca kamenitog
budi hrabriji od nedaće sinko
na ovom ognjištu sam te rodila
pored kovčega sam te zadojila
na ragoži te negovala
projom ti snagu dala
stegni srce i u svet pođi sinko
hleba nema-glad nas toli
ti si nam nada, ti si nam radost
i ako nejak-uspravih se
sa snagom onih što za ljubav znaju
za one što ostaju pored ognjišta
da čekaju i nadaju se prvom zalogaju
sa ciglarskim kalupom u ruci
čvrstim korakom
čvrstine kamenite stene
preskočih prag
i rekoh: Zbogom majko
zbogom moje mile seje
nijednu reč neizustih
koračajući brzim koracima
gorom nabubrelih bukovih grana
zapevah iz sve snage:
-majka mi je snagu dala
oj  pečalbari braćo mila
evo vama pečalbara.
12.jun 2007.g Vlasotince Miroslav-Mirko Mladenović

(2)   DEVOJKINA TUGA


Na bunjištu peto kukuriče
a u dvoru draga uzdiše
petao svoju pesmu peva
sve redom koke zakokodeva
metlom mete dvorove mile
i svom prijatelju govori
lepo je tebi pa pevaš
dok te tvoja draga zadeva
ja dvorove metem i uzdišem
jer više svom dragom nepišem
ne daje mi stara mati
 sutra će me drugom dati.
12.jun 2007.g Vlasotince  Miroslav-Mirko Mladenović

(3)   SRCA SU PUNA TOPLINE

 lepa moma na igranku bila
u mene se mila majko zaljubila
dva svetla oka radost nose
da je kući vodim za se
siroti smo nemamo nigde ništa
od njene lepote gora ćše razlista
srca su naša puna sine
za njenu ljubav imaju topline.
17.jun 2007.godine Vlasotince Miroslav-Mirko Mladenović

(4)   ORO U TIŠINI


Talasasta rovina u noći sneva
razbarušen grm, razotriva svoje čari
diše razjapurena trava
razgulen, nasmejan na mesečini.
                    x
List bukve struni
tih i mil žubor potoka
razgrnuo se brežuljak sivi
razmilen, razigranih belutraka
               x
U gnezdu krošnje stabla
mladunčad sladosršću sanja
usukana kupina se budi
razleglo se oro u tišini.
12.jun 2007.godine Vlasotince Miroslav-Mirko Mladenović
-nastavak- Miroslav Mladenovic niv.2007.g Vlasotince


Наслов: Одг: PEČALBARSKE PESME
Порука од: Miroslav Mladenovic nasta на 21.45 ч. 10.11.2007.
(5)   KUČIĆIJADA


Oni što šetaju belosvetskim ulicama
sa bezdušnim srcem
i što razmeću milione dolara
za nekakvu šturu kučićijadu
okovani zlatnim rubljem
da izgube slobodu života
a taj pas-stari čovekov prijatelj
mimo svoje volje-postao je neprijatelj
hteo bih i on da se otarasi svega
da okov baci u blato
da ih sa glave stavi
onome ko ih zaslužuje
jer je on večni prujatelj slobodnog čoveka
pa zato i od njega traži pravu slobodu.
13.jun 2007.g vlasotince Miroslav-Mirko Mladenović

(6)   PIJAČNI DVOBOJ

Prići bliže vidi robu mušterijo
pogledaj oko sebe i neboj se
voće, povrće, mleko, sir i jaja
a on ulickan, namirisan svakojakim mirisima
bled u licu, bez daha svežine
a napred ispustio gojazno bure
bože mi oprosti ko gravidna ženaq
a oči upale, pa tako gleda
kao da se rastaje sa životom
pljuckaq levo, desno i viče kroz zube
skupo, skupo, sniži cenu seljo
dve banke dole, pa će gospodin da je kupi
a joj bože blagi, gospodine stari
roba lepa, vidi jedra i sveža
z nojem zarosena, na rukama očuvana
gledana oćimaq ko dete u kolevci
a ti moj gospodine još dve banke niže
neprodajem je ja tako lako
kako će ona bez mog znoja
bez mog naručja, bez mojih očiju
a ti još dve banke dole
još ni srama nemaš pa me tako pitaš.
13.jun 2007.g Vlasotince Miroslav-Mirko Mladenović

(7)   VERA U LJUBAV


Ti sa pocepanim pantalonama
ti sa opancima na nogama
ti što te samo zemlja zna
ti koji neznaš za ljubav
ostavljen od majke
u trenutku kada ti je najpotrebnija
pošao si očevim stopama
da budeš  uvek sam
nesmeš se predati
nesmeš stati
uvek se treba boriti
pa i sa tvojim rascvetanim pantalonama
i žuljavim rukama
pobedićeš sve
pa i ljubav
sigurno nećeš biti ljubavnik među ženama
ne žali za tim
srešćeš i ti voljenu
koja će te voleti onakvog kakav si
voleće tvoje žuljeve
tvoje opanke
tvoje pocepane pantalone
tvoji pusti i bedni dani
postaće svetlost sjaja
srećne ljubavi..
13.jun 2007.g Vlasotince Miroslav -Mirko Mladenović

(8)   ZRAČAK NADE

 Došao sam tihim koracima
s neobuzdanim željama
da te sretnem
ali ispred mene stoje
samo prazne stvari
koje su ostale
kao trag tvog odlaska
nekrijem tugu
ostavljen bez reči
bez umiljatog pogleda
i vedrog osmeha
moje srce tvrdo kao kamen
jedino pomisao na tebe
blaži mi bol i slomljenu dušu
sekunde su mi večne u ovom času
negde u dubini duše
rađa se zračak nade
da će opet doći.
13.jun 2007.g Vlasotince Miroslav-Mirko Mladenović

(9)   SADA SI SAMA

ležim u kolibi od slame
napolju je sada tama
sada si tamo draga sama
u meni se tuga rasplamsala
postelja biće hladna
al nek je greje toplina
što srca ljubav spaja
uskoro ću ti doći
ove reči pisaću tebi
noć je prošla
nestala je tama
nećeš biti sama.
13.jun 2007.g Vlasotince Miroslav-Mirko Mladenović

(10)   GLAVOBOLJA

Ptičica mala u gnezdu spava
moju dragu zabolela glava
ustaj, ustaj ptičice mala
moju draqgu jako boli glava

Na gnezdo kiša pala
ptičica je tužno crvkutala
moja draga tiho se probudila
loš san usnila.


Sunce je goru obasjalo
malu ptičicu ogrejalo
moja draga prestala  da spava
više je ne boli glava.
13.jun 2007.g Vlasotince Miroslav-Mirko Mladenović

(11)   DVA BIĆA NA PRAGU

kad u proleće u pečalbu krenem
ka pragu se uvek okrenem
na njemu  mali sin stoji
i zove:tata,........
te male ruke, rašire se
još ljupko lice
lepršava svilena kosa
još u glasu kaže:tata,tata,....
kad u proleće u pečalbu krenem
ka pragu se uvek okrenem
dva bića na njemu stoje
nabubreli pupoljak i rascvetala ruža
dva bića glasa: jedan piskav a drugi mio
razbuktaju mi vatru u grudima
kad u proleće u pečalbu krenem
uvek se ka pragu okrenem.
13.jun 2007.g Vlasotince Miroslav –Mirko Mladenović

(12)   SMRT UČITELJA NAGORNOG
      Nad Vlasinom, crn se oblak sprema
      izdajice izdale su učitelja Nagornog
      noćna tamo osvetli nam puta
      gde junačko srce za slobodu kuca
prokleti dušmani krvnici četnici
prokleta majko što rodi krvnici
četničkim nožem mu ruke sekoše
dušmanski mu oči vadiše
učitelj nagorni junačkog kova
dušu ispusti al nikog ne izda
ne plaši se duh slobodarskih ideja
ponete zanosom-pobede naroda.
12.jun 2007.g Vlasotince Miroslav –Mirko Mladenović

(13)   SPOJENA JE SLAST


Bila si mi nepoznata
nisam te znao
na šarenim livadama
te upoznao
u sivomaslinastoj un iformi
moje su oči gledale tebe
hteo sam
tog trenutka
da ti poklonim sebe
u zelenoj travi
sijala je
kao sjaj
prolećnog sunca
razdraganog osmeha
veselog lica
stajala je
mala ptičica
lepršava kosa
utkana nitovima
crvenilo se
šesnaest karanfila
rumeniji od
zalaska sunca
zanosni sjaj i nemir
raskovitllao se plamen vatre
bezglavno, usne su krenule
spojena je slast
bezumljen-razapet ko puška
krenuo sam napred
ukraden prah cveta
milovao je blago moje usne
ruke zamahnute visoko
letim, letim, negde daleko...
13.jun 2007.g Vlasotince Miroslav- Mirko Mladenović

(14)   OPROSTI OČE


nikad sit hleba
skrivena tuga i bol
pratila te oče
dvanaest dečačkih godina
su početak
pečalbarskih muka
nedoživenih snova
za mrvom hleba
glad, nemoć i nejaka snaga
tužni izlasci i zalasci sunca
padovi i posrtaji
pred kolicama
ciglarskih namrgošenih majstora
ručna cigla
spas života
sapunasta, oblikovana kao šibica
dar je majstorije
ciglarskih kalupa
nemaština teškog života
na malom posedu
ispostena zemlja
nije se ni stišalo
a ono opet puklo
opet bugari navalili
da uzmu i dušu
ropstvo u njihovoj zemlji
bosi i goli
raštrkani u partizanskim jedinicama
dali su neki i svoje živote
za bolje sutra
oslobođenje od okupatora
izgradnja zemlje
odlazak na radnim akcijama
ženidbe i udadbe
rađala se i deca
rasla pored ognjišta
na šarenim livadama
planinskih pašnjaka
radovala se i tugovala
svakom odlasku i dolasku
očeva pečalbara
pojavljuje se i prva generacija
školovanih ljudi
nastaje osipanje sa sela
odlazak u gradove
a onda ostadoše sami
koji su gradili sela
koji su nosili puške
jurišali na rovove
sa pesmom na usnama
žudili za hlebom
a ostavljali ga za dečja usta
za krvavo zarađeni  dinar
da se prehrani čeljad
nikada nismo bili u zagrljaju
osetili sreću
niste bili pored nas
ali u dubili duše
nosili smo breme odgovornosti
kao zamena u kući
za nedostatak muške glave
potiskivala nas je mora
da ćemo jednoga dana
doći kao očeve zamene
a onda naiđoše
putevi i transputice
da se oblikuje život
i nađe njov njegov smisao
krenuh i ja
 putem pečalbara
sa ciglarskim kalupom
na nejakim leđima
ali sa drugim ciljem
da se borim, za bolji život
nejakih, iznemoglih i ugroženih
protivu nejednakosti
svih oblika
kod nas i u svetu
za potčinjene, uvređene i ponižene
da se borim oče
 mukom i naukom
samostalno školovanje
uz pečalbarska putovanja
po selima širom zemlje
borba je teška
ona traži i žrtve
traži odricanja od života
nemam kud-nemam ništa oče
osim istine
o slobodoljublju tvom
za koje si se uvek borio
i puskom i duhom
dasiromah ne bude
ucenjen i uvređen
za istinu oče
za vrednosti života:
rad, poštenje, iskrenost
i pomoć drugima u nevolji
da bude smisao mog života
su tvoje veliko blago
mudrog seljačko-pečalbarskog života
ali oče
hoće da nam ga unište
možda se pitaš ko
džabolebonje oče
neradnici, lažovi, ulizice
i državni lopovi
raspikuće: birokratija i mal,ograđani
vode nas u propast
hoće da nam sve potroše
da neostane
za život pokolenja
zato se treba boriti
boriti i mići napred
borba je teška
ali će pobeda doići
kada če radnik
i namučeni seljak
da budu srećni
slobodni-da što misle
uvek kažu i sprovedu u delo
teško mi pada oče
jede me svakoga dana
kad pomislim
da sa iznemoglim plećima
radiš za goli život
nemogu ti pomoći
oprosti mi oče
na tvojim teškim mukama
na tvojoj skrivenoj
tuzi
brigi i želji
da mi pomogneš
da pobedim život
a obećavan ti oče
da će smisao i moja borba
biti na putevima
tvoga života
poštenja i skromnosti
i želja za radom
za bolji život
seljaka na njivi
i radnika u fabrici.
13.jun 2007.g Vlasotince Miroslav-Mirko Mladenović

(15)   ĆIRIMIDŽISKA (PEČALBARSKA)  PESMA


Rasti, rasti goro, rasti na visine
da te vidim goro, da me želja mine
gledaj, gledaj goro, gledaj u planine
kude će draga, s’ovce da promine
listaj, listaj goro, listaj u proleće
kad ćirimidžija goro, u pečalbu kreće
lisje žuti goro, žuti o jeseni
ja se vrtam goro, ja se vrtam tebi.
13.jun 2007.g Vlasotince Miroslav-Mirko Mladenović

(16)   BUĐENJA U SEĆANJIMA


put dug a nejaka snaga
uvrzane noge u vrcama
sa svinjskim opancima
nakvašene vunene čarape
teško i mokro odelo
klašnjeno sa zakrpama
a ispod prtena košulja
sa pamučnim ogrljakom
starim kačketom na glavi
ma ramenu mokar andžik
sa nekolko sveske i plajvezom
i gletavim rženim lebom
s belim sirenjem u krpi
su teško breme mojih godina
bledunjav, sa svežim mislima
štrapkom po blatnoj smolnici
zlatićevske crvene bogomolje
toleći glad mladom bukovinom
osećaj mirisa prvih ljubičica
čekanje na zažarene i namamljive
slasne šumske jagode
smelo preskakanje plotova
za ukradenim krastavicama
i prvim divljim trešnjama
su dani sećanja
odvajanja tuđoselaca
u đačkim klupama
plaćanje dinara i lista sveske
za ulazak među svođana
krađa jaja iz kokošarnika
za čast kod turčina
skupa je cena tuđoselaca
obaljanje za slavu sela
jurnjava kolcima
zbog mlatenja kakavaca i vodunki
krađa dudinjki
nazivanje pogrdnim imenima
sa svađama i krvavim nosevima
sa rascvetanim pantalonama
sa presudom vođi grupe
za neposlušnost nejakih
je zakon jačeg-po volji prirode
ravnopravnost u igri krpenjačom
i loptom od kravlje dlake
jurnjava za lukavom vevericom
gađanje vrhova goruna
zimska vožnja tojagama
pisanje i učenje na prozoru
stojenje pred svetiljkom
limenim gasarčetom ili duderkom
sušenje navošta i čarapa
pored ognjišta na tronoškama
snevanje nedoživenog
na tvrdoj ragoži
ili na šuškavoj slamarici
napunjenoj slamom ili bukovinom
sedenjke i lupenjke
jesenje svadbe i udadbe
prolećno igranje s jaganjcima
teška kosidba i lepe slave
nervozne majke i blagi očevi
odlazak i dolazak pečalbara
čekanje petkom za bonbone
igra džilita i bikovima
gulenje prve bukove mazge
i pravljenje dečjih kotarki
obrtanje vodenica od šašinjki
obešenjačko savijanje pavita
povčarsko sviranje i podvijanje
pripevanje i natpevanje
belo, belo ogledalo Nado-le
ogledalo, prevaralo. joso bre
odziv: i,i,i,i...hu,hu,.....
prvo dirkanje sa ovčaricama
razmena vezanih maramica i ogledalaca
prva tugovanja i zaljubljivanja
kovanje života u snovima
rastanak sa drugovima i ovčarima
težak put u nepoznatim daljinama
su današnja buđenja u sećanjima.
13.jun 2007.g Vlasotince Miroslav-Mirko Mladenović

(17) PEČALBARSKA PESMA
na pet dana pred maldenci
čirimdžija se u pečalbu sprema
majmunka uzmrdala
kesa se ispraznila
Oj žutane bel gaćane
njive su ti neorane
draga moja što si mlada
ostavljam te rano sada
draga moja ori njive
ja odlazim na daljine
mene tamo  poso čeka
biće muka sve do veka
deco moja  odo u tuđine
žutan će tuj da promine
kude se zbiru naši
pečalbari i komendijaši.
Miroslav-Mirko Mladenović
13.jun 2007.g

(17)   DOMOVINA

Šest buktinja,
šest plamenova,
u jedan se sliše
boreći se protiv onih
koji nam zlo deco učiniše
uzeše nam slobodu.


U šest buktinja
šest naroda
na svaki narod
cilj bejaše-sloboda.


Lati se narod posla
stegoše ruke muške
neko vile, neko kose, neko puške..
krenuše ka boju
za slobodu svoju.

Domovina ne živi
na geografskoj karti
već u srcu i
u vatri koja plamti.
maj 1987.godine          Mladenović Saša-Mirac  VII razred OŠ “8 oktobar” Vlasotince


(18)   PORUKA ČOVEČANSTVU ZA MIR U SVETU

 Velika je radost
za dečake i devojčice
da ima svoju domovinu
svoju zemlju i granicu.


Volim ljude sa svih strana sveta
sa juga i severa
Himalaja i Karpata
sa Atlantika i Grenlanda
Kanade i Tajlanda.


Prenesite ovu poruku moju
u državu bilo koju.
neka svaki čovek ima mira,
neka se kolo bratstva svija
neka svaki kolo pomeriše
i neka zna da rata nema više.
Popijte braćo zdravicu mira,
budite svesni
“Da niko nikoga nesme da dira”.


Poslušajte ljudi poruku moju
na svim stranama sveta
sa juga i zapada
Himalaja i Karpata
sa Antlantika i Grenlada
kanade i tajlanda.
maj 1987.godine Vlasotince     Mladenović saša-Mirac VII razred OŠ”8 oktobar” Vlasotince

(19)   NEŠTO IZMEĐU

Govorim Vam istinu pravu,
ma koliko rizikujući život svoj,
stavljajući sekiru pod glavu
u opasnoj istini toj.
radnja se dešava na jednoj akciji,
gde se krompir jede
i voda pije
u čast stručnjaka i komandira FRIA-e.
napomenuo sam da je istina opasna kao ris,
zato da nebi došlo do zabune,
dajem vam kreatak ops.
Došao je divan dan
od sunca sladen,
jer u tom trenutku
pun ambicija došao je Bajagić Mladen.
Prsan i ponosan pogledavši na šoške
obraća se on nama i kaže:
“To sam druže uradio za tebe
brzinom svetlosnog zraka,
propo bajaga kroz pore
nama svima dođe u glavi mraka
jer je Baja otišao na more.
Tog dana tačno u podne
dođe auto strane proizvodnje
i onako učtivo stade pred svima
i reče:” Ja sam Večić Edima”
Više niko nije došao na presto
Edina je ostala na svoje mesto
da piše planove za sutrašnje danove.
tu su tri naučnika mlada
budućnost ove zemlje
i naša nada.
Kalinić magistar medicine žute rase,
što mu naučnu karijeru krase
Ponaša se veoma čudljivo
jer je veoma veliko iskustvo steko
pa kaže:”zašto nisi uradio ono što sam ti rekao?”
tada se mi napasemo trave
a duže od sedam minuta
neda da se uživa,
tako da se mirno ne preživa.
Suljo stručnjak posebne vrste
dobar poznavalac svake droge
nema biljke koja nije prošla kroz njegove prste
i nedaj bože da ideš u pravcu  kud idu njegove noge.
daq nebi bilo ukora i mana
evo opisa i o NAMA:
LJILJA:
Presednica našega udruženja
izvrstan igrač folklora
beži od njenog zaduženja
jer ćeš igrati ko na vetru flora
KENO-koji je sa teslom izumio dalekovode prave
i pravio, zanesen u svoj izum dva je u dnevnik zaboravio
Pričaju da je dobar poznavalac gljiva i bilja
jer je na Omorikovom stablu našao rod šljiva
HAKI –ženskaroš posebne vrste
Sada se Juge stiso
zato što nema gde nije stavljao prste
i nema zemlje koju nije “eksplotisao”.
VELIBOR-je čovek čudne sveze
stalno nešto olovkom veze
sve vam kaže da je iz Visokog
a tamo su trgovci prve klase
mora i on tako da se izdvaja iz svoje rase
stalno on pravi planove kobne
ucrtavajući šeme sobe
i da sve što uradi
u visobanku usladi.
Iz grada Subotice dolazi IVANA i IVONA
dajući glaqvu za sitnice.
Slične su inače,
jer žele da da drže liniju struka
i da sbe ujednače
stvoriše od sebe meso i kost i  kožu
i kad se vrate nastaće sa FRIA bruka
Došao red na dečka
u kome se nalazi istina prava
koji je otkrio da je Kini
nacionalna životinja “krava”.
Anita, stručnjak za eterike
budući naučnik farmacije
pred kojim je karijera Amerike
u metodi ekstrakcije.
Na Igmanu stoji
jedna cura fina
a hrabar ZIJA se ne boji
da priđe curi po imenu AMINA.
Udvarajući se Gaši joj priđe
od ljubavi slep
u stanju je na kolena da siđe
za jedan poljubac lep.
kad zazvoni telefon
sanja kaže “volim te”
i veza se prekine.
Od kada je maja došla
stalno se mirko oko nje dira
ka
da se orjentišemo
kuda je naša istina pošla
i da li  maja voli mirka.
U Miri ima jedna mana prava
ima apetit veoma slab
stvarno mnogo malo spava
a to je žalosno jer je ISTRAŽIVAČ MLAD.
Kad neku glupost udesiš
beži dalje od veskove ruke
uzmi kanap i na prvo drvo da se obesiš
da ne bi doživeo prave muke.
Jer iako vesko hrabar5 u boju
naići će na neku u gradu
mada će jeftino da proda
kožu svoju, a samim tim
obrijaće mu i bradu
i njegova pesma:
2 CRNA GORA U BOJ KREĆE
JEDAN HOĆE TRISTA NEĆE”
bez glavnog junaka ostaće
i izavršiće u kanti za smeće.
LJubica, drug politički
govori joj postaše bauk
jer sve što govori
govori ritmički
a  od nas postaje samo jauk.
U zezanju joj nije potrebno
politička teza, počne od reda
da sve odjednom zeza..
Goca je mis FRIA-e
postala je lek za vid
u žutoj rasi
ali samo kad je mini krasi.
Prvi pacijenti se prijaviše
a Haki kao prvi sretno prođe
 i odjednom se njegova kratkovidost neutrališe
zato što mu melem pod ruke dođe.
Pošto ste svi na čist čist staliu
sigurno ste zube oprali
jer kad kontrola naiđe
svako će bez anestezije da prođe.
zato zubarka Loka daće vam neke savete
kako zube održavati
“Dakle, za održavanje zuba
moraće4 te imati četku
i kaldonta nekoliko truba”.
O Tanji da ne pričam svašta
znate da je neke čudne rase
da znam eda li ovo ona prašta
ali brate, kreštavica je prve klase
kad se ona zacereka tvrdo
čuje se za ko zna koje brdo.
Sneža ima nedostatak mali
stalno u zezanju usta začepi
što joj mnogo fali
jer se treba zezati i kad hrabar lepi.
Zeza se u ozbiljnom fazonu
zato što stalno misli o rizonu.
Ceca, voditelj kviza našeg
mi kao pobednici i asovi
imamo sve najlepše o njoj da kažemo
dobar repertoar, ali borili smo se kao asovi
imanače da smo doživeli stravu
rekao bih istinu pravu.
Predstavio sam glave redom
referebduma i presednice
često s krećemo s adruma
a zatim slede sednice
rekao sam sve mada je trebalo nekoliko lista
junem se vašim životom
da je to istina čista
Zato na kraju
u čast
jedimo krompire i svako nek topao čaj pije.
Igman. 17.08.1989godine      MLADIM ISTRAŽIVAČIMA
                                                   Mladenović Saša Mirac uč I razreda Gimnazija Vlasotince, učesnik  jugoslovenske istrašivačke akcije na Igmanu 1989.godine

13.jun 2007. godine Vlasotince
                                   Miroslav-Mirko Mladenović 




 


Наслов: Одг: PEČALBARSKE PESME
Порука од: Ђорђе Божовић на 22.46 ч. 10.11.2007.
Колико видим, ово није народна књижевност.


Наслов: Одг: PEČALBARSKE PESME
Порука од: menjac11 на 05.57 ч. 14.03.2013.
Buduci da sam etnomuzikolog, interesuju me narodne pesme iz Crne Trave, kako pecalbarske tako i pesme drugih zanrova. . .
Da li moze neko da me kontaktira da napravimo neku saradnju jer bih zeleo da napisem strucan rad o vokalnoj tradiciji Crne Trave, za pocetak Pecalbarskim pesmama Crne Trave.
Hvala