Српски језик - Вокабулар форум
Srpski jezik - Vokabular forum

Читаоница => Српска књижевност => Тему започео: Miroslav Mladenovic nasta на 13.46 ч. 12.11.2007.



Наслов: Ubave pesme
Порука од: Miroslav Mladenovic nasta на 13.46 ч. 12.11.2007.

UBAVE PESME
 
NEUMIJENO MOMČE  (1)
Neje  ni sl’nce izgrejalo
a devojče sas testiju
sas pesmu toči ladnu  vodu
na  kladenac od kamena.
Cela planina ječi
od ubavo pojanje
i radosno ustajanje.
Zora zori d’n se beli
a momče još u krevet
majka si ga budi
sas umiljate reči:
„ajde sinko, dikse
vodu da doneseš
dvor da pometem“.
Dok devojče dvorovi mete
momče još u čerge
glavu nepodiza.
Epa sinko s’g se dizaj
neumijen   u polje da ideš
tamo će sas droljave oči
devojke da pogleđuješ
al nijedna te neće droljavoga.
rano da si legaš
rano da se dizaš
sas  testiju na vodu da ideš
ujutru da se miješ
da ti oči budu umijene
droljav da nebudeš.
15.avgust 2007.godine
Miroslav  Mirko Mladenović Mirac

UBAVA MOMA (2)
Ubava moma na igranku bila
 ubava moma oro vodila
sitno odi, sitni biseri ima
ubava moma na igranku bila
momci si oči isćoraviše
u oro  noge si pokršiše
ubava moma nikoga ne gleda
Ubava moma u oro igra
u mene majko pogleđuje
na jedno oko mi namignjuje
Ubava moma na igranku bila
u mene se majko zaljubila.
15.avgust 2007.g Vlasotince
Miroslav Mirko Mladenović Mirac

UBAVILO (3)
K’d si pomlad
ondak si mlogo ubav
ubavo se obukuješ
ubavo ti stoji obleklo
ubavo odiš po put
ubavo se premenjuješ
ubave devojke pogleđuješ
ubavo probiraš na vašari
ubave snajke seno zbiru
ubave  devojke i žene
na svadbe i udadbe
ubavo pojenje i šalenje
sas ovce i goveda
ubave marame i vutare
ubavi opanci i vezane čarape
ubavo igranje u kolo
ubave svirke uz gajde
ubavi momci oro vode
ubavi drvodelja krsno praji
saveljke i razboj za tkanje
ubave čerge se tkaju
ubavo se vezu čaršavi i jastuci
ubavo se oženil i udala
ubavo ga ti udesi
ubavo mu vrnu milo za drago
ubavo beše dok bev pomlad
ubavo si projdoše mile godine
ubavo mi majka pričala
ubava rabota, ubavo se svrši.
neje uvek ubavo takoj dobro
k’d ti mladost projde
i d’nske si se setim
od onoj  majkino kazuvanje:
„ubavilo kuću nezavilo“.
15.avgust 2007.g Vlasotince
Miroslav Mirko Mladenović Mirac

LJUBA I  STALAĆ (4)
Stalać-raskrsnica na želežnici
Beograda-Vrnjake Banje i Niša
tu se ukršatju putevi u Srbiji
prema jugu, severu i zapadu
Mesto malo, ali istorisko
po bojevima i pravdi.
Kao dečak u planini
slušao sam mnoge priče
od pečalbara i pustolova
među njima i Ljube
zvanog Stalać.
Kažu nikada se nije ženio
ostavio i kuću i pečalbu
pa postao pustolov na želežnici
tamo negde oko Stalaća.
Želežnička stanica je bila dom
dočekivao i ispraćao vozove
metlom zarađivao parče hleba
zimi sekirom cepao drva
spavao po parkovima
i klupama na stanici.
Video sam ga nekoliko puta u selo
samo se jednom čulo
Ljuba Stalać-nađen smrznut
tamo negde oko Stalaća.
Tako i osta ova napisana pesma
o Ljhubi pustolovu i Stalaću.
15.avgust 2007.g Vlasotince
Miroslav Mirko Mladenović Mirac

BLAGOJE (5)
Rođen na Blagi dan
dobi ime Blagoje
a to su Blagovesti
na taj dan
uvek se spominjalo ime
Mnoga su bila takva imena
u selima 20.veka Povlasinja.
jedno ime biće zapamćeno
kao kršteno ime svoga oca
pečalbara od 12.godina
rođenog na obroncima
planine Bukovik
u bednoj sirotinji
kakva je vladala
među svima
sa mnogo čeljadi
a malo posne zemlje
na planinskim visovima
u kolibama  ovčara.
pečalbar ciglar i crepar
u satrosti i zidar
od Crne Trave, Bugarske
do Vojvodine, Čumadije
Hrvastke i Bosne.
Ovčar i drvoseča
nepismeni gorštak
borac protiv fašizma
partizan u borbi za oslobođenje
od bugara , nemaca
 i balista na Kosovu
Otac i domaćin
kakvog u selo nije bilo
pošten i kada gubi i dobija
u sirotinji postao
oličenje morala
patrijahalnog
onog pravog iz zadruga
u kojima se živelo sa starešinom.
U svim selima
bio je ponos
dostojnog čoveka
kome se veruje na reč
koja je bila
i ostala svetinja
pravo i pravda
u seoskim zajednicama.
Blag u naravi
blag u  poštenju
blag u davanju
blag u rečima
ostao je Blagoje
više od oca i pečalbara
kao trag života
jednog vremena
kada se rečima
merilo i živelo
putem ljudske pravde
prava i slobode
tamo gore negde
na planinskim visovima
Kada se čovek
cenio po moralu
rečima i radu.
Bilo je čast i ponos
imati za oca Blagoju
a i slediti
taj put života.
15.avgust 2007.g Vlasotince
Miroslav Mirko Mladenović Mirac

MARA (7)
U selima bila razna imena
Mara. Marica, Marika
Bila su simbolnično
imena iz ratne prošlosti.
Mara, omala i kutlasta
okruglog lica i bistra
nepismena a snalažljiva
Živela u siromaštvu
tamo negde u planini.
Polupismena partizanka
žena pečalbara ciglara
nadničarka  devojka
Rano ostala siroče
pevala u lazaricama
hajdučke i partizanske pesme
Sama orala i žela
često nejaka sama i kosila
brala seno i denula stogove
sama kopala i podizala decu
Glasom i razumom
pobeđivala sirotinju
i nejaku žensku snagu
Koristila zakone fizike
da se natovari težak teret
sena, žita i vreća .
U teškom radu
decu podučavala
Da se snagom volje
pobedi nejakom snagom
„Oči plaše, ruke slobode“
Družila se sa svakim
razgovor uvek vodila
tražila  nekoga na pijaci
Da se u razgovoru
prođu  desetine kilometara
pešice sa krošnjom
do sela u planini.
U nemaštini se snalazila
često odkidala
na granama po koji plod
jabuka, krušaka i šljiva
a i dudinjke  deci  donosila
Jer u planini je bilo
sama divljih jagoda
i zelene paprati.
Uživala u životu
često se lažno
pretvarala i u bolesti
slala lažne depeše
mužu pečalbaru
da bi na vašarima
pod šatorom bila
i sa druškama
vašar, vašarila.
Pretvarala se dobro
mudra u rečima
diplomata u govoru
Uvek u hladu
pod stoletnim bukvama
Često i pod šljivom
hladnu izvorsku vodu
sa uživanjem ispijala
pa i kada je stog denula
iako je grmelo sa svih strana
nije se odrekla
tog uživanja
Uvek do starosti
sa sobom  šišence
sa vodom je nosila
Al samo sa planinskog izvora
Ražen hleb i proju
nije volela
mesila  dobru starinsku
banicu gužvaru
a i mekan hleb mesila
pod vršnjikom pekla
u crepulji  pogaču
a kasnije i u šporetu na drva
Pekla rakiju šljivovicu
od šljiva belice, drisne i jesenjke
a i od divljih krušaka.
Mara je bila vesela
puna života u nemaštini
sina opismenila
pobedila glupost i zaostalost
tako je i ova pesma nastala
kao dug sina majci
što nauči  da živi
jedan život u planini
da se i u sirotinji
mnogo šta nauči.
15.avgust 2007. g Vlasotince
Miroslav Mirko  Mladenović Mirac

BRLJČA (8)
Brljčo brljavi
uvek zabrljaviš
brljčo brljavi
brljavo odiš
brljavo se nosiš
brljave ti oči
brljavo gledaš
brljčo brljavi
brljavo rabotiš
kude je dobro
ti ga uvek pokvariš
smetenjak si pravi
Brljčo brljavi.
16.avgust 2007.g Vlasotince
Miroslav Mirko  Mladenović Mirac

RAZBIBRIGA (9)
Kad ti neje po volji
ti si poj i šali si se
udri brigu na veselje
razbi brigu na sve strane
kad si pojdeš po put
sas svakog ponešto poorati
kad si sovce vikaj  po doline
da te čuju čak u  garine
kad   ti teško u kosidbu
svirkaj po livade
kad ti težak teret
vreća na grbinu
poj pesme na devojke
kad si sam u planinu
slušaj pilitija što poju
razbi brigu na sve strane
neka ti uvek ubav d’n osvane.
16.avgust 2007.g Vlasotince
Miroslav Mirko Mladenović Mirac

ZUNZAR(10)
Oko tebe leti
na krave sleti
k’d su leti velike vrućine
ako se nepaziš
’ oće da ub’cka
crvenilo ostaje
zuji oko tebe
ako se nepaziš
teško tebi u papratljak
kad se zberu
teško se krave brane
pa si se uštrklju
dignu rep i pravo u branište
sve živo zgaze
ako begu preko žito
golemu štetu
zunzari leti  napraje
ima gi kravlji i konjski
i takoj toj beše
nek’d u planinu
a s’g nema ni krava
ni govedara
a zunzara ostalo
da zunzaju po planini.
Takoj ti je u životu
za onijna što  su galamdžije
žto nek’d te ubc’ku
kude te mlogo zaboli
za tija se vrevi
da su pravi zunzari.
nek’d deca u planinu
viku na zunzare
na male muje
 i bumbare
al i kad se nek’d
nekome i dosadi
od neku golemu pričalicu
vika se“pravi si zunzar“.
16.avgust 2007.g Vlasotince
Miroslav Mirko Mladenović Mirac

JAGNJENCE (11)
K’d počnu ovce da se jagnje
u trlu se čeka po celu noć
da se ’uvati malo jagnjence
deca čeku i slušu
kako krmeće ovca
ona ga oliže od ljige
odma se uvodi u sobu
tuj kude svi spu
u ćošku od pruće
ogradi se plot
sas vratanca
turi se slama i seno
čeka da šareno jagnjence
proodi i počne da blaji
nauči da sisa od ovcu
tri d’na su u sobu
a četvrti d’n se odvaju
i tura sas ostali jaganjci
koja su u drugi ćoš
malo jagnjence
dečje radovanje
dok neproodi mu viku
„vrljaj leskovinu
uzimaj drenovinu“
kad počne prolet
malo jagnjence
sas majku ide
na pašu po trnjaci
tamo kude je kopno
kude se otopil sneg
igra se po livade
blaji i ubavo mlogo
al ga paze  svuda
k’d se gazi potok
nabujal od topljen sneg
dok je malečko
nose ga u skut
maze i tepu mu
našo malo sugare
našo malo jagnjence
ubavo si i belo
ko bela belina.
17.avgust 2007.g Vlasotince
Miroslav Mirko Mladenović Mirac

DRLJČA (12)
Drljčo drljavi
kude odiš po put
u kvo gledaš
oči će da isteraš
drljčo drljavi
oči ti drljave
što se  nemiješ
k’d rana zora samnjuje
sas ladnu vodu
drlje od oči
očisti gi ubavo
da si budeš ubav
da si si nesaplitaš
k’d krave po put
teraš da gi paseš
k’d gi vodiš na oranje
k’d si se digneš
ako nema vodica
pljuni drljčo na prst
pa skini drlje od oči
drljčo drljavi
da ti se nesmeju
k’d si odimo
po selski put u polje
drljčo drljavi
nijedna de devojka
drljavoga neće
drljčo drljjavi.
17.avgust 2007.g Vlasotince
Miroslav Mirko Mladenović Mirac

SAT (13)
K’d smo bili deca
baba ni gledala u vreme
po senku  koje je vreme
k’d je podne
k’d je za obedovanje
k’d je slnce otišlo
k’d se treba pusta
stoka na pasenje
noću na vreme se gledalo
po pojenje petlovi
na prvo pojenje
na drugo pojenje
na treće pojenje
k’d je za leganje
k’d je sredina noći
k’d je prošlo pola noć
k’d je pred zoru
k’d treba da svanjuje
takoj se znalo u kolko sati
se lega, ide u varoš na pijac
sas natovarena goveda
dvokolice sas drva
t’g se znalo da je 2 ili 3
posle pola noć
znalo se vreme pred zoru
 vreme k’d sl’nce izgreje
vreme k’d  sl’nce zaodi.
takoj su ni babe
budile za dizanje
k’d se ide sas stoku
k’d se poodolo u čkolu.
taj sat se nik’d nezabraj
toj neje bilo na trčanje
toj bilo ubavo  vreme
k’d se neje stalno
na sat gledalo
sekiralo da se neodocniš
toj ga  više nema.
K’d si se zamomčimo
pojdomo u čkolu  i pečalbu
kupimo si po ’ed’n sat
tamo od šverceri na granicu
pa si se prajimo važni
a nepismeni ga nosiše
da ga vide po sabori
da si se vidi na pijac
pituvalli druge da pogledu
brojke neznali da čitu
nakupuvaši svi satevi
onija džepni, na ruke
pa i budilnici da im zvrcku
više nikoj negleda
u zaod sl’nca
nikoj nesluša
pojanje petlova
svi se upralju
po satevi koji nose
kolko je uraboteno
za koje vreme se stiglo
k’d ide avtobus
nikoj neide bez sat
sat je postal na čoveka
sve i sva u životu
s njega spi i raboti
samo onija 
koji su u planinu
dok teru stoku na pašu
 ponekad još pogledu
na sl’nce i na vreme
da si se sete i petlovi
što su gi budili
D’nske nema ni sln’ca
ni pojenje petlova
kakoj da je u planinu
vreme zanavek stalo
samo su ostala sećanja
ovej pesme
o vremenu i satovima.
17.avgust 2007.g Vlasotince
Miroslav Mirko Mladenović Mirac

OSTANI   OVDE (14)
ostani ovde kude nas
tuj ti je bre brate
mlogo ubavo i arno
tuj su ti šume i livade
tuj su njive orane
tuj žito klasa
tuj ti je naš berićet
tuj pilitija poju
drozgovi i slavuji
tuj je naša dedovina
tuj su  najubave devojke
tuj se poje i natpeva
dok se žito žnje
dok se zbiraju rukoljke
tuj  se vrše najubav vra
tuj su deca uvek zdrava
uvek  mila i ubava
tuj bre nik’d neje
lošo se urabotilo
tuj si svakoga pomaga
tuj se negleda
kuj koje imal
tuj se pomaga
i u dobro i u zlo
Ostani si ovde
k’d ti kazujem
ovde je slobodija
ovde si je meraklija
život da si živuješ
decu da si rađaš
kuću da si domiš
domaćin da si budneš
ostani si ovde
kude  najubavo
sl’nce izgreva.
19.avgust  2007.g Vlasotince
Miroslav Mirko Mladenović Mirac


RAZLAZ (15)
K’d se dvojica nebegdinišu
toj si  je razlaz
k’d se posvrši rabota
i t’g si je razlaz
k’d te nikoj ne sluša
i t’g  si je razlaz
raziđoše se ništa nezboriše
razlaz si je bolan
od  toj mlogo boli
bolan je i razlaz
pečalbara u prolet
k’d se rastaje
od ženu i decu
od toj ič nema lek
razlaz je i  ubava rabota
k’d se nešto svrši
k’d se podeli pečalovina
i pojde  svako doma
pa na astal broji
kolka je pečalovina
razlazi i bolni i ubavi
deo su života u planini.
19.avgust 2007.g Vlasotince
Miroslav Mirko Mladenović Mirac