|
Наслов: Ivo Andrić Порука од: Iris-Amor на 10.08 ч. 09.11.2014. Nisu aveti vukodlaci, vilenjaci ni bijele utvare,
noću na raskrsnicama i pored groblja, što se priviđaju pijanim seljacima ili malokrvnim babama i plaše ih mrtvačkim likom i fosfornim očima. Ne, nego su aveti živi ljudi pored kojih vijek provodimo, kad ih zahvati zavitlani i poludjeli točak naše fantazije i načini od njih tajne i čudovišta koja nam razaraju san, truju misli i kidaju dah. Jednom fantastičnom permutacijom poznatih i do maločas bliskih lica i odnosa stvara se užasni mozaik, od kojeg se krv ledi i pogled koči munjevito i trenutno. Opuštenih ruku, podsječenih koljena, smućene misli, čovjek tada želi još samo smrt, kao neizvjestan ali jedini izlaz. Наслов: Одг: Ivo Andrić Порука од: Iris-Amor на 10.08 ч. 09.11.2014. Možda će sve protivrečnosti i sve teškoće koje
su nas pratile i mučile celog našeg veka naći svoje rešenje negde na kraju, u poslednjim trenucima, kad nam se otkrije istina da ništa od svega toga nije bilo važno, čak da nije bilo ni stvarno. Znači: tužno rešenje. Наслов: Одг: Ivo Andrić Порука од: Iris-Amor на 10.09 ч. 09.11.2014. neki dan sam, posle toliko godina, prvi put
pomislio da bi, možda, moj život bio ne samo lakši i prirodniji nego i mirniji, praviji i dosledniji da se nisam od mladićkih godina predao književnosti. Možda. Ali to se ne bi moglo nikad sigurno utvrditi. Na stranu što ne vredi ispitivati šta bi bilo da je bilo nešto što nije bilo. Наслов: Одг: Ivo Andrić Порука од: Iris-Amor на 10.09 ч. 09.11.2014. Ja sam morao da sam sebe dozivam i
opominjem i budim iz zanosa, da sam sebi dovikujem da život nije sačinjen od lepote, da se treba čuvati od nje kao od uroka. »Ja ću otići«, govorio sam sebi, »a lepota će ostati tu gde je. Ovako začaranog i oslabljenog, uskoro će me opkoliti drugi vidici i svet koji ne štedi nikog a ponajmanje onog koji se potpuno preda lepoti jednog trenutka, na kraj dalekog sveta«. Наслов: Одг: Ivo Andrić Порука од: jadranka84 на 11.15 ч. 25.12.2015. Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati!
Наслов: Одг: Ivo Andrić Порука од: jadranka84 на 11.15 ч. 25.12.2015. Kad se počnemo pitati što ćemo sa svojim životom (kod nekih se to pitanje postavlja i u mlađim godinama, a kod većine sa prvim pojavama starenja), to je znak da silazimo sa pravog puta i da život ne zna što će sa nama. Jer, ne živimo mi život, kao što u svojoj slijepoj egocentričnosti mislimo, nego život upotrebljava nas, upravlja nama i odbacuje nas kad više ne možemo poslužiti njegovim nama nepoznatim ciljevima. Poslije toga mi još „živimo„ neko vrijeme, ali samo po inerciji, krećući se vlastitim pogonskim sredstvima, dok nas taj život ne skloni sa piste kao smetnju svom živom prometu. Događa se, osobito na putovanjima i kad ostanem duže sam, da izgubim račun o vremenu i o sebi u njemu, da mi posve nestane utvrđeno osjećanje vremena, kao što čovjeku nestaje daha, da gubim brzinu i padam kao mrtav predmet, vlastitiom težinom. Tada se gubi najprije sjećanje, pa svijest o sebi i svojim dimenzijama, planovima, dužnostima i potrebama, naglo slabi volja i odlijeva se snaga od nas. U tom stanju, kad bi potrajalo, ne bi se moglo živjeti ni onoliko koliko čovjek može izdržati bez vode ili bez hrane, jer od njega postaje živo ništa koje se gubi u općem, bezimenom postojanju.“
Наслов: Одг: Ivo Andrić Порука од: jadranka84 на 11.16 ч. 25.12.2015. Ljudi koji ne paze što govore i ne vode računa kad što govore ni pred kim govore, a mnogo više misle o tome kako izgledaju i kakav dojam ostavljaju dok govore, nisu ni prijatni ni korisni, i sa priličnom vjerovatnošću može se kazati da će cijeloga života biti i sebi i drugima nezgodni i teški. Ali, sa druge strane, ljudi koji samo na to paze i samo o tome vode računa, a ni po čemu drugom nisu ništa bolji. Naprotiv. U ovom slučaju pravi put je zaista u sredini.
Наслов: Одг: Ivo Andrić Порука од: jadranka84 на 11.17 ч. 25.12.2015. Što ne boli – to nije život, što ne prolazi – to nije sreća.
Наслов: Одг: Ivo Andrić Порука од: jadranka84 на 11.18 ч. 25.12.2015. Cijelog života se liječimo od nesretnog djetinjstva.
Наслов: Одг: Ivo Andrić Порука од: jadranka84 на 11.29 ч. 25.12.2015. "Mi nismo atomi prašine koja se u oblacima bez cilja diže leti nad drumovima, nego sićušni delovi beskonačnog mozaika kome ja ne mogu ni naslutiti smisao, oblik ili veličinu, ali u kom sam, našao svoje mesto i stojim pobožno, kao u hramu!"
|