Ne razumijem ovaj citat iz RJN (pod odrednicom
nadimci):
Ličnosti iz književnih i scenskih dela, bajki, stripova itd. pišu se velikim slovom prve reči: Sluškinja, Prvi vojnik, Čovek s tašnom; velikim slovom pišu se i ostale reči ako su upotrebljene kao vlastito ime, npr. Majka Hrabrost, Deda Mraz, Sneško Belić, Paja Patak. Ovako se pišu i indijanska imena: Crveni Orao, Sedeći Bik (bolje nego „Bik Koji Sedi“, prema P).
Kako ustanoviti da li su ostale riječi upotrijebljene kao vlastito ime? Znači li to da Prvi vojnik, Sluškinja i Čovjek s tašnom moraju imati prava vlastita imena, te da se ovi nazivi zapravo shvataju kao opisni (ali se pišu velikim početnim slovom, zato što se misli na određene ljude)? Drugim riječima, mora li prvi vojnik, recimo po redoslijedu u kojem je ušao u kasarnu, da postane Prvi vojnik ako mu se ne zna ime, pa tek onda Prvi Vojnik ako se taj naziv baš ustali umjesto vlastitog imena?