Akuzativ imenice sa predlozima
u i
na u srpskom jeziku, sa frazama koje možemo protumačiti kao fizičku lokaciju nečega, služi da označi odredište, odnosno finalnu lokaciju teme u rečenici. (u engleskom bi se za tu svrhu koristi predlog "to", onda kad se odredište uopšte sintaktički diferencira od lokacije). Ova fraza se koristi za opis finalne lokacije teme, a ne čitave situacije. Zato ćemo na primjer reći:
Zakačio sam poruku na tablu. ali ćemo zato reći:
Napisao sam poruku na tabli.
Glagol "
zakačiti" nam omogućava da shvatimo da je poruka postojala već i da je došlo do kretanja te poruke, i da je njeno finalno odredište tabla. Zato akuzativ, da kaže da je tabla finalna lokacija, odnosno da je tema pretrpjela kretanje.
Sa glagolom "
napisati" ne možemo na ovaj način da protumačimo situaciju - ne shvatamo da je poruka već postojala i da je kretanjem nekim ta poruka došla na tablu. Zato lokativ, da da opis lokacije situacije "pisanja poruke".
Zalijepio sam sliku na zid.
Opet prvo tumačenje, akuzativ "zid" ukazuje da je slika došla na zid.
Nacrtao sam sliku na zidu.
Slika nije došla na zid, ne shvatamo da je došlo do njenog kretanja ni da je zid odredište toga kretanja.
Sa predlozima
u i
na, sa kojima ide imenica u lokativu, čitava fraza daje opis fizičke lokacije bilo teme ili čitave situacije date u rečenici.
Kada ova fraza primarno daje lokaciju
teme onda fraza može biti komplement glagola. Drugim riječima sa odredjenim glagolima opis lokacije teme može biti centralna poruka sadržana u rečenici. Glagol "biti" u smislu "nalaziti se" je naravno najčešće upotrebljavan sa lokativnim komplementom, zajedno sa glagolima sa sličnim ili izvedenim značenjem: nalaziti se, stajati (u smislu nalaziti se), boraviti, živjeti i sl. ili sa glagolima sa kojima bi parafraza sa glagolom biti bila prirodna alternativa bez značajnog gubitka na značenju: ostaviti, ostati, držati i sl. Sa ovim glagolima opis lokacije može ići kao komplement, i ti se glagoli po tome jasno razlikuju od drugih glagola, sa kojima opis lokacije nikad nije primarna sadržina poruke u rečenici.
To ne znači da lokacija mora obavezno ići uz upotrebu ovih glagola, i sa istim glagolima mogu ići i drugi komplementi: Živim sam, Ostao sam sam, Ljetujem sam, Stanujem sam. Drugim riječima, situacija "živim sam/ljetujem sam i sl." može biti centralna poruka koju želim da prenesem, odnosno lokacija može zavisno od toga šta želim da kažem biti jasno usputna informacija. Sa glagolom "nalaziti se" imamo fraze kao "Nalazim se u nedoumici", u kojem "u nedoumici" ne tumačimo kao lokaciju već kao predikativni komplement koji ne daju moju lokaciju nego mentalno stanje.
Ako uzmemo glagol "pržiti", radi kontrasta, vidimo da će ovaj glagol tražiti drugačiji komplement - objekat. Opis lokacije nikad nije primarno značenje koje tražimo uz glagol "pržiti", nego je to ono što se prži, u ovom slučaju palačinke:
Pržim palačinke. Pržim palačinke u kuhinji. Pržim palačinke na šporetu u kuhinji. Pržim palačinke u tiganju na šporetu u kuhinji.To što smo i ja i palačinke u kuhinji nije centralno za tumačenje ove rečenice jer primarno govorimo o lokaciji na kojoj se prženje odvijalo. (palačinki a ne mene u ovom slučaju, ja bih mogao da se pržim na plaži ponekad, i na plaži je opet opis lokacije mog prženja).
Lokaciju bilo teme ili situacije često shvatamo samo kao okolnost koja daje dodatne detalje uz ono što se primarno protumači u rečenici. Najčešće je u takvim slučajevima to lokacija situacije, ali može da bude i lokacija teme.
Nekad lokativna fraza sa imenicom u lokativu može da označi lokaciju situacije, nekad teme, a nekad nije jasno o lokaciji čega se radi bez dodatnih informacija. U Cambridge Grammaru vele ovo na strani 681, u tekstu sa podaslovom "
Lokacija situacije ili lokacija teme":
i) Vidio sam ti oca u Londonu. [lokacija situacije]
ii) Vidio sam ti oca na prozoru [lokacija teme]
iii)Vidio sam ti oca na autobusu [tumačenje je dvosmisleno]
Prirodno tumačenje rečenice i) je da adjunkt "u Londonu" govori o lokaciji dogadjaja kao cjeline. U drugoj rečenici s druge strane, "na prozoru" ćemo prirodno shvatiti kao mjesto gdje se "tvoj otac" nalazio kada sam ga vidio: Ja sam bio na drugom mjestu, na ulici možda. Primjer iii) se može protumačiti na oba načina - može govoriti o tome gdje se dogadjaj desio ili gdje je tvoj otac bio. Elemenat čija je lokacija opisana u rečenici ii) ima semantičku ulogu teme.
Tema može odgovarati subjektu ili objektu u rečenici, i lokativna fraza će onda imati odgovarajuću orijenaticiju - prema subjektu ili objektu:
Orijentacija prema subjektu Orijentacija prema objektu
i) Ključ je ostao u mom džepu. ii) Našao sam ključ u mom džepu.
ii) Dijete je bilo na njenim ramenima ii) Nosila je dijete na svojim ramenima.
