Samo da dodam o povodljivosti.
Najkraće rečeno, povodljiv je onaj ko nema središte u samom sebi.
I slažem se, konotacija je najčešće negativna: povoditi se za strastima, modom, novcem, brzim zadovoljstvima... Nešto kao instant društvo u kojem živimo. Nema se vremena za tursku kafu (koju uzgred Grci zovu grčkom, kao što zovu i mnoge turske stvari grčkim, ali ajde nema veze sad), jer pobogu kafa mora da prokuva, pa paziš da ne iskipi, nego sipaj neki rastvorljivi prah da ti bude lakše i brže...

Ah, ta brzina.
Ima jedan mnogo lepi bg grafit, ozbiljno mislim, koji kaže NEĆEMO U EVROPU, HOĆEMO U AZIJU. Prosto mi je simpatično, zato što je mimo opštih želja, ništa više od toga...
Indija, Kina, vau ...

P.S. Sada na temu šta je naše, šta je tursko. U jednom tursko-nemačkom filmu, o Turcima koji žive u Nemačkoj, beznadežni glavni lik se
oduševi kada mu ona (takođe Turkinja koja živi u Nemačkoj) spremi sarme.

Film se zove
Glavom kroz zid.