Ova riječ "srbski" koja je isprovocirala ovaj Klajnov političko-jezički lament
http://www.nadlanu.com/pocetna/info/drustvo/Ivan-Klajn-o-srBstvu-quotNe-mogu-prave-Srbende-da-slede-tog-izroda-Vuka-Karadzicaquot.a-173873.295.html nije sama po sebi pogrešna, ali jeste pogrešna motivacija koja stoji iza pokušaja uvodjenja te riječi upotrebu. Ovakav jezički povratak patriji je samo nepotrebno silovanje i jezika i ljudi koji ga govore. A da može da se uvede i ova riječ i bilo koja druga, može, što da ne, pa i ako odstupa od odredjenog šablona. Našao sam na forumu navedeno jedno uopštavanje sličnih odstupanja od šablona u jednačenju suglasnika:
U pisanju, d se ne jednači ispred s i š ni u kom položaju: odsustvo, gradski, predsednik, odštampati i sl. („Ovaj je izuzetak“, kaže Pravopis, „ustanovio sam Vuk Karadžić.“)
Ni Vuk u odgovoru u vezi ovog problema koji je imao sa Hrvatima i ovim "Srbi i svuda" koji Klajn pominje, koji sam našao na sajtu Rastko
http://www.rastko.rs/filologija/vuk/vkaradzic-srbi.html, nije jednačio po zvučnosti, pa ja sad ne znam je li time prekršio svoje pravilo, Klajnovo ili čije već.
Dodatak: odgovor Vuka Stefanovića Karadžića zagrebačkom listu "Pozor" na pisanje urednika "Pozora" Josipa Miškatovića (4. mart 1861) o Vukovom članku Srbi svi i svuda.
OČITOVANJE
U 51. broju Vašijeh novina od 4. o. m. vidio sam da je G. J. Miškatović krivo razumio moje riječi u "Kovčežiću" – "Srbi svi i svuda". On misli, da sam ja tijem riječima htio kazati, da su svuda sve sami Srbi; a to nije istina. One su riječi (Srbi svi i svuda) nadpis nad člankom, i ja sam njima htio pokazati, da će u ovome biti govor o Srbima svima, makar gdje stanovali, kao što bi se njemački kazalo: "Von den Serben uberhaupt".
A i same moje riječi u onome članku javno dokazuju, da G. J. Miškatović krivo razumije i nepravo tumači pomenuti nadpis mojega članka, jer sam ja kazao, da su Srbi samo oni koji govore srpskijem jezikom bez razlike vjerozakona i mjesta stanovanja, a za Čakavce i Kekavce nijesam kazao da su Srbi.
Molim Vas Gospodine! da biste ovo nekoliko mojijeh riječi naštampali u Vašem "Pozoru".
Vuk Stef. Karadžić
Preuzeto iz knjige: Viktor Novak, Vuk i Hrvati (1966, str. 464), a Novak je pismo citirao prema sačuvanom konceptu (ASANU, 8225/23)
Vuk koristi riječ "nadpis", a ne "natpis" kako bi rekli kad izjednačimo suglasnike po zvučnosti, kao i druge riječi koje danas nisu dio našeg vokabulara, ili više nisu prirodne kombinacije riječi. Nećemo reći "nadpis", “naštampati“, ni "bez razlike nečega", ni "vjerozakon" itd. Kad se pogleda ovo pismo, vidi se da je u medjuvremenu došlo do promjena u jeziku i da to nije jezik koji mi govorimo danas. Mi ne govorimo jezik koji nas je Vuk naučio i nije Vukova zasluga u tome što je prepravio neki loš jezik i napravio bolji niti smo mi sad dužni da taj bolji jezik prepariramo kao fazana da se nebi pokvario. Nije ni to što je uveo ovo pismo od trideset slova ili pravilo jedan glas jedno slovo nešto pretjerano važno u jeziku. To oćemo li da pišemo zdesna ulijevo kao Arapi ili sa sto hiljada kuka i čvorova kao Kinezi, i oće li biti jedan glas jedno slovo ili neće i slično nema neki uticaj na kvalitet jezika koji govorimo ili pišemo. Njegova velika zasluga je što je prilagodio pisani jezik onome kako se jezik zaista upotrebljavao u to doba i što se time vjerovanje medju tadašnjim učenim ljudima da "jezik prostog naroda nije u stanju da nosi uzvišenost misli koje postoje u jednoj kulturi i jednom jeziku" odbacilo kao naklapanje bez zrna smisla.
Zato mi ovo Klajnovo lamentiranje nad Vukom zvuči smiješno kontradiktorno ovome što on piše u svojim knjigama. Da Vuk sad vaskrsne i proba da apdejtuje jezik prema tome kako se jezik stvarno upotrebljava Klajn bi bio tu da mu lupa čvrge kad god kaže nešto što on smatra nepravilnim. Klajnova jezička filozofija se razlikuje od ove sa vraćanjem na staroslovenski jezik samo u tome što uzima drugačiji jezik kao okamenjeni standard jezika koji je "ispravan".
Da uzmem primjere iz Rječnika jezičkih nedoumica
http://gimnazijadg.files.wordpress.com/2012/03/klajn-recnik-jezickih-nedoumica.pdf koji je pisan po principu "piši ovako Milijana" a ne po onom Vukovom "piši kao što govoriš". Pod slovom B, imamo ono sa bombonijerom o čemu sa ranije pisao i tu se veli da je bolje "bombonijera" nego "bombonjera". Meni ovo "bombonijera" izgleda kao upotreba koju bih očekivao od nekoga ko ima 97 godina pa mu riječ dodje prirodan izbor ili je nostalgičan za nekim prošlim vremenima, ili ga ta riječ možda podsjeća na pokojnu prababu pa tako čuva uspomenu na nju. Možda bi mogli pretpostaviti da ljudi koriste ovu riječ i kao alternativnu, upotrebljavajući je u odredjenom kontekstu, sa odredjenim sagovornicima ili tako. Ono što ne možemo je da kažemo da je bolje koristiti ovu riječ nego alternativu "bombonjera" pa iako je ova druga riječ odomaćen izraz i preovladjujuća upotreba u našem jeziku. Ne možemo reći ni da je samo preovladjujuća upotreba ispravna, jer iz različitih razloga nekad ljudi koriste i drugačije varijante od standardnih. Ono što je očigledno je da su obije riječi u upotrebi u srpskom jeziku.
Ili isto pod slovom B iz ovog rječnika jezičkih nedoumica, kaže se da je "u bulevaru" neispravno, kao i "iz bulevara", treba "na bulevaru" i "sa bulevara", ne možeš na primjer da kažeš "živim u bulevaru Pere Detlića" mora "na bulevaru". A zašto onda prosta svjetina jednako upotrebljava i "u bulevaru" i "iz bulevara"? To ne možemo zaključiti iz ovog uputstva, kao ni to zašto su "u" i "iz" pogrešni predlozi a "na" i "sa" pravilni.
Da skratim, jezik teče i mijenja se, i to kako danas govorimo će, sudeći po tome kako se jezik razvijao do sad, u nekoj budućnosti, za nas sad možda nedoglednoj, biti nepravilno. Šanse da jezik okamenimo i da on ostane ovakav do kraja vremena su nikakve, a nije da ljudi ne pokušavaju. Kad sam upoznao čovjeka koji je prvo završio srednju pa onda osnovnu školu, shvatio sam da se u ovim našim društvima pomjeraju standardi blesavog, i da se sve može očekivati, pa i mnogo blesavije stvari od ovih u jeziku. Možemo na primjer revolucionarnim putem da zamijenimo maternji jezik za sličan, pa da nas rodjena mater ne razumije. Hrvati su pola svog jezika naučili tek prije petnaest godina, pa možemo i mi, što bi mi bili lošiji sad od njih, nećemo valjda sad da ispadne da smo gluplji, pa da ne možemo da naučimo. Kad uvedemo taj jezik onda ćemo moći da izražavamo uzvišena osjećanja i misli i tek tada ćemo ustvari i shvatiti koliko tih uzvišenih stvari ima u našim glavama a da nismo znali za njih.
