Evo i ja da dam jedan vrlo zakasneli odgovor:
Advokati bi, razume se, najviše voleli da se sve može tumačiti onako kako odgovara klijentu kojeg brane ili zastupaju
Međutim, kada su u pitanju ovakve začkoljice i eventualne jezičke dvosmislenosti (koje su, kad je ovaj glagol u pitanju, moguće), prilično sam sigurna da se nijedan ozbiljniji iskaz ipak ne bi mogao zasnivati ili pobijati samo na osnovu toga. Jeste da naše pravosuđe nije idealno, ali ipak ne bi ni izdaleka bilo moguće dobiti ili izgubiti slučaj na osnovu neke ovakve dvosmislenosti u iskazu. Svaki (ozbiljan) sudija morao bi tražiti nedvosmisleno razjašnjenje takve izjave, bilo usmene bilo pismene, a ako pak on to ne bi učinio (što je gotovo neverovatno), svakako bi to tražila protivnička strana. Advokatske bravure ovakvog tipa ipak postoje samo u filmovima