Dobro, dok se inatiš oko nepostojanja rupa u našem "svemogućem lepom nebeskom srpskom jeziku", s tom parolom "na svakom mestu i u svako vreme", lupaj glavu o ovim problemima:
Dobijaš još jednom opomenu. Ja nikada nisam rekao "svemogućem lepom nebeskom srpskom jeziku", čak, nisam nikada o našem jeziku govorio u tom kontekstu, i na kraju, grozim se takvog odnosa prema našem jeziku. S ovakvim podmetanjem, koje u poslednje vreme obilno pirmenjuješ i to en samo meni, moraćeš da prekineš.
1. Poslao sam čestitke dvema drugaricama, trima drugaricama, četirima drugaricama,... (pet?);
petoma drugaricama, za pet drugarica, petini drugarica
Verujem dvama svedocima, trima svedocima, četirima svedocima,... (pet?)
petorici svedoka
2. Ako žalim njega, reći ću "žao mi ga je", ali ako žalim nju, ne mogu reći "žao mi je je".
žao mi ju je
Primeri su ti pogrešni, jer je očigledno da postoje izrazi koji se mogu upotrebiti kao zamene koje će da izraze ono što se želi reći, pa makar zbog toga morali da promenimo celu rečenicu.
Primeri
sneško i
smeško su drugačiji, naime tvrdi se da za ove pojmove u našem jeziku ne postoji način da se izrazi množina.
Ima toga još.
Uvek će i biti sve dok ima ljudi koji propagiraju da je jezik konačan i da se ne smeju u njega uvoditi nove reči ili jezičke konstrukcije.
Ja se po ovom pitanju uopšte ne inatim, Prosto mi je nepojmljivo da opravdanje da se neka reč ili izraz proglasi neispravnim ili nepostojećim zato što ga nema u rečnicima, pravopisu ili gramatici. Mogu da prihvatim da je nešto neispravno jer formalna definicija jezika to proglašava neispravnim, ali samo u slučaju ako postoji objašnjenje šta je ispravno.
"Rupe" u jeziku ne mogu da postoje, jer ako se pojavi potreba da se izrazi nešto što do tada nije izražavano, naći će se način, bilo prilagođavanjem postojećih oblika i reči, izmišljanjem novog oblika ili nove reči, pa čak i preuzimanjem iz nekog drugog jezika. To je princip kako je svaki jezik nastao i oblikovao se kroz svoju istoriju i to je proces koji je nezaustavljiv.
Posao jezičkih stručnjaka danas je da taj proces kontrolišu i usmeravaju ka opštim pravilima i duhu jezika, a ne da ga konzerviraju pod opravdanjem da je neprihvatljivo sve čega nema u rečnicima, pravopisu i gramatici. Prihvatam da je neprihvatljivo ali samo ako rečnici, gramatika i pravopis nude zamenu, kojom se ista misao može preneti.
E zbog toga ja ne prihvatam da sneško i smeško ne mogu imati množinu. Sve dok u stvarnom svetu, oni mogu da imaju množinu, mora postojati način i da jezik tu množinu iskaže.