Ja sam čovek tehničke
provinijencije i kada čitam neka pravila gledam da im nađem logiku i primenim ih. Ja evo dvadeseti put čitam u Pravopisu ovaj deo o jednačenju i nikako ne mogu da nađem to sto vi tvrdite.
Šta kaže Pravopis:
—————
76. Od jednačenja po zvučnosti odstupa se uglavnom u tri slučaja: kada se
d nađe ispred
s i
š (ovaj je izuzetak ustanovio sam Vuk Karadžić); u novijoj leksici na sastavu formanata složenih reči; u vlastitim imenima i izvedenicama od njih, uglavnom stranim. Sva su ova odstupanja izazvana težnjom da se ne deformišu oblici reči, d aim se ne zamagljuje struktura i značenje.
a. Suglasničke grube
ds i
dš nikad se u pismu ne jednače (
ds je mnogo češće nego
dš):
odstupiti, podseći, nadstrešnica, predstaviti, predsednik, gradski, ljudski, sudski, ljudstvo, sudstvo, srodstvo, gospodstvo itd.;
odšetati, odštampati, podšivati, kadšto. Osim izuzetaka o kojima će niže iti reči, ispred ostalih bezvučnih suglasnika
d se redovno pretvara u
t:
otkopati, pretpostavka, potpredsednik, otcepiti, otčepiti, otćušnuti itd. Ali
budčega (gen. od
budšto)
b. (ovaj deo se ne dotiče naše diskusije)
c. Na sastavu složenica odstupa se od jednačenja dosta često u novijoj leksici, i to ne samo u pisanju nego i u izgovoru - ako on nje potpuno sliven, celovit, nego odelit, raščlanjen, sa težnjom dvojnom akcentu. Jedna grupa ovih odstupanja ispoljava se kao pravilo: jednačenjem se ne uspostavlja isti udvojeni suglasnik, nego se suglasnička grupa uprošćava (gubljenjem prvog suglasnika); a ako prvi formant ne podnosi to uprošćavanje (da oblik ne postane nejasan), suglasnici se pišu neizjednačeno: Najviše primera za ovo daje kombinacija
d +
t, ali pravilo načelno važi i za druge mogućne parove:
predtakmičenje (ne prett-, a nije prihvatljivo ni redukovanje u "pretakmičenje"),
podtačka (ne "pottačka", "potačka"),
predturski,
podtip,
podtekst,
predturnir;
nuzspecijalnost (ne nussp-, nusp-),
subperiodizacija (ne supp-, a naravno ni "superiodizacija", kao da je prefiks
su-),
subpolaran, a tako i drugi mogući slučajevi u kojima se prvi suglasnik nađe ispred svog parnjaka. U starijoj leksici ovakve grupe su uprošćavane.
d. U novijoj leksici preuzetoj iz drugih jezika jednačenje često izostaje i kad prvi suglasnik nije pred svojim parnjakom. U P su bez jednačenja ostali predmeci
ad- (
adhezija,
adherencija),
dis- (
disgresija),
juris- (
jurisdikcija),
trans- (
transgresija); takođe i
post-, gde je dodatna smetnja jednačenju to što bi se ono proteglo na još jedan suglasnik: "pozd-" (u P su dati primeri
postdentalni,
postdiplomski, a svakako uz njih ide i
postglacijal). Međutim, jednače se u pisanju prefiksi
ab- (
apsolutan,
apsorpcija,
apsolvent),
abs- (
apstraktan,
apstinencija),
ob- (
opservacija,
opstrukcija),
sub- (
supstrat,
supstanca). Tako i domaće
nusprostorija,
nusprihod.
e. Među novijim tuđicama i u raznim novotvorinama ima i drugih složenica na čijem sastavu izostaje jednačenje po zvučnosti, npr.
štrajkbreher,
presbiro,
politbiro. To je posebno svojstveno najnovijim tuđicama, koje najviše dobijamo iz engleskog jezika ili njegovim posredništvom, a jednačenje izostaje i u nekim opštim rečima koje nastaju od vlastitih imena. Neizjednačena grupa piše se katkad i u rečima koje ne razaznajemo kao složene. Primeri:
nokdaun,
dragstor,
longplej,
pingpong,
regtajm,
brejkdens,
bobslej (ili
bob, vrsta sporta),
kingston (ventil na podmornici),
angstrem (merna jedinica). U leksici ove vrste primeri u kojima se sprovodi jednačenje po zvučnosti u pisanju (kao
fudbal,
rendgen) u stvari su ređi nego oni u kojima se suglasnici ne jednače. Iako ovakvi izostanci jednačenja donekle opterećuju naš izraz i smanjuju sklad izgovora i pisanja, ne bi bilo realno nastojati da se pravilo jednačenja dosledno primenjuje. Smetnja je ovome svest o izvornom sklopu reči, zbog koje se odstupanja od njega osećaju kao neprirodna izobličenja; stvoren je, na primer, faktički uzus da se strano
ng u našem jeziku nikad ne pretvara u
nk, ni u opštoj leksici ni u vlastitim imenima. Likovi tipa
gangster,
plebs ušli su u našu izražajnu normu, koju ne treba dovoditi u pitanje.
f. (ne odnosi se na našu dikusiju)
—————
E sad, šta ja ovde razumem pogrešno? Pravopis kaze:
- izjednačavanje se ne vrši u novijoj leksici na sastavu formanata složenih reči
- na sastavu složenica odstupa se od jednačenja dosta često u novijoj leksici, ako izgovor nije potpuno sliven, celovit, nego odelit, raščlanjen, sa težnjom dvojnom akcentu
- Pravopis daje objašnjenje kada se vrši, a kada ne vrši jednačenje u prefiksima stranog porekla
- u raznim novotvorinama i novijim tuđicama u opštoj leksici ima i još primera u kojima izostaje jednačenje, ne samo na šavu složenica nego i katkad i u rečima koje ne razaznajemo kao složene. U ovakvoj leksici jednačenje je u stvari izuzetno, a glavno pravilo čuvanje izvorne strukture.
Prvopis ne kaže da je neizjednačavanje odlika samo stranih reči već ih samo daje kao neke od primera. Takođe daje i primere potpuno naših reči.
Pravopis ne kaže da se neizjednačavanje odnosi samo na složenice u bukvalnom smislu, već na složene reči i u primerima uglavnom koristi složene reči nastale prefiksacijom, što jazno znači da se pravilo odnosi i na takve reči.
Pravopis je jasan po pitanju jednačenja stranih prefiksa, čak i kada se koriste kao prefiksi našim rečima. To samo objašnjava kako se jednače ili nejednače strani prefiksi, a ne da se samo strani prefiksi mogu jednačiti ili nejednačiti. Nigde nije rečeno da se pravila nejednačenja ne mogu primenjivati i na reči nastale spajanjem strane i domaće reči ili na domaćim prefiksima.
Dalje, pravopis kaže da se od jednačenja "dosta često" odstupa ako se složenice izgovaraju nesliveno, uopšte to ne vezujući za domaće ili strane reči, već kao opšti slučaj.
Na kraju Pravopis pečati pravilo time što kaže da se u raznim novotvorinama i novim tuđicama (ovim su vačljda jasno obuhvaćene i domaće i strane i mešane reči) uglavnom ne vrši jednačenje, a jednačenje se smatra izuzetkom.
To je ono što sam ja pročitao u Pravopisu. Da se razumemo, ja uopste ne zelim da teram mak na konac, ja sam samo u Pravopisu nasao pravila po kojima je način na koji ja i celo moje okruženje izgovaramo i pišemo reči
podforum,
podprogram,
podprocedura i slične - možda dozvoljen. Pri tom, ja uopšte ne tvrdim da je
potforum,
potprogram i
potprocedura neispravno - ako je neko naučio da lomi jezik i izgovara ih na taj način. Ko uspeva da te reči izgovori sliveno, ima svako pravo da ih tako i piše. Ako cela nacija počne da ih izgovara sliveno, počeću i ja, pa ću ih tako i pisati.
Možda ja i grešim, ali svakako neću lomiti jezik zbog nekog nejasnog stava pravopisa, pogotovo ako on dozvoljava da jedna reč može da podpadne pod više pravila, a onda da se ljudi svađaju oko toga koje pravilo treba da se primeni.
U Pravopisu nalazim objašnjenje koje mi dozvoljava da pišem ovako kako pišem, a to odražava ono kako te reči izgovaram. Ja bih razumeo vrisku da pišem ili govorim na način koji je suprotan Pravopisu, ali kada se radi o nečemu ovakvom, što je očigledno u nekakvoj sivoj zoni, jer je Pravopis u definiciji odstupanja od pravila jednačenja dobrano proizvoljan, zaista ne vidim razlog za to.
Nisam ja ovu temu pokrenuo da bih dokazivao kako sam ja u pravu, već je očigledno ovo vruć krompir, tema koja zaslužuje da se o tome priča i nadugo i naširoko ako treba, jer ako je u pitanju pogrešno pisanje takvih reči, to je duboko ukorenjena greška koja se može ispraviti samo jasnim i čvrstim objašnjenjem.
ja mu ne bih na osnovu toga što ludi zbog Peđinog objašnjenja zašto treba pisati "podforum" zabranjivao pristup.
Ovo je baš debelo izvrtanje činjenica. Neskafica je, kao i u pozamašnoj istoriji sličnih situacija, i ovaj put dobio opomenu zbog uvredljivog i ponižavajućeg odnosa prema sagovorniku. To nema nikakve veze sa konkretnom temom diskusije. Ako ne ume da diskutuje kulturno, bez obzira o čemu, mora trpeti posledice.
Verovatno ste primetili da je u poslednje vreme bilo nekoliko komentara novih korisnika da im se naročito dopada atmosfera na forumu koja se ogleda upravo u kulturnom i civilizovanom načinu diskusije i čak su neki od njih izjavljivali da su time iznenađeni, jer su na forumu ovakve tematike očekivali nešto sasvim drugo. Šizimo mi svakodnevno zbog svega i svačega, ali nam to ne daje za pravo da se ponašamo prostački, nekulturno, da vređamo i unižavamo sagovornike, i da im u usta stavljamo ono što niti govore niti misle, zar ne? U stvari, možemo to da radimo, ali zna se gde. Na forumima kao što je ovaj, to ne može.
Zašto, eto, recimo ti nisi počeo da vređaš, sigurno si i ti bar malo šiznuo?