Pardon, ja sam (pogrešno) pretpostavio da je u pitanju engleski jezik. Izvinjavam se.
Međutim, posle novog saznanja situacija nije tako jednostavna. Naime, pitanje je treba li prihvatiti transkripciju što približniju originalnom izgovoru (u kom slučaju je nesporno
Tur), ili transkripciju zasnovati na grafiji zbog dosta neintuitivnog izgovora (slično je urađeno s portugalsikm; da Portugalac Mário Soares ne bi postao
Mariju Suareš, transkripcija je zasnovana na grafemsko-brazilskoj varijanti, i time znatno pojednostavljena). Konačan odgovor treba da dâ Pravopis, ali on se zasad ne izjašnjava o norveškom jeziku.
Slično rezonuje i naš istaknuti skandinavista Ljubiša Rajić: „Ortoepska pravila su suviše složena za praktičnu upotrebu u adaptaciji, te bi valjalo ostaviti mogućnost i za oslanjanje na grafiju i za oslanjanje na izgovor“ (Pravopisne teme III, ’Imena iz norveškog i danskog’).
Dakle, definitivnog odgovora zasad nema, pa odaberi po volji.