Друга недоумица коју сам имала била је да ли је реч богородица заједничка или је властито име. Према твом одоговору, закључујем да је властито име, и да се увек пише великим словом.
Ovo je nesporno, pa da počnem odatle.
Da, vlastito je ime, uvek se piše velikim slovom.
С друге стране, не видим како бисмо знали да ли име неке цркве укључује и реч "црква" или не.
Tako što se u jednom primeru ono posle „crkva“ („manastir“, „hram“ i sl.) nalazi u genitivu, a u drugom u nominativu:
Crkva svetog Petra naspram
crkva Sveti arhanđel Mihailo (potonji primer je iz Pravopisa). Otuda je i bitno da li je u pitanju
Manastir uspenja presvete Bogorodice ili
manastir Uspenje presvete Bogorodice (a koliko sam gledao po Guglu, reč je o prvoj varijanti — s nazivom u genitivu — pa važi ono što sam pričao u prošloj poruci).
Такође нисам баш сигурна да се баш никад не каже само св. Петра и сл. У којој си се цркви крстио? У Св. Петра или Св. Марка?
Često napominjem: kad god nešto nije zvanično regulisano, a lingvisti imaju različite stavove, mora se prihvatiti da su ispravna oba načina (dok se ne usaglase). Ja sam rekao da se
lično držim Feketeove varijante jer mi ona deluje opravdanije, i objasnio zašto — naravno, ne moraš se složiti sa mnom, već može više da ti se dopadne Klajnov stav.