Nemačko
die Grenze zaista potiče od praslovenskog
*granica (P. Piper, „Uvod u slavistiku 1“).
Das Grab, međutim, samo odražava zajednički praindoevropski koren ove nemačke i odgovarajuće naše reči. Od PIE korena
*ghrob nastalo je i naše
grob (kao i glagol
grebati odnosno
grepsti) i nemačko
das Grab i englesko
grave:
http://www.vokabular.org/forum/index.php?topic=155.0.
Što se tiče
belega (
biljega) pak, budući da ova reč u našem jeziku izvorno ima vokal jat (
bělěg), ako je pozajmica iz germanskih jezika, onda je veoma stara, dakle još iz praslovenske epohe, inače zbog toga jata nikako ne može biti iz kasnijeg razdoblja. Moguće je, međutim, i obratno, da ne kažem naopako, tj. da je iz srpskohrvatskog prešla u nemački.

To bi, međutim, valjalo podrobno proveriti, jer miriše i na običan međujezički homonim.
U vezi sa opaskom nemačkih arheologa da je malčice dublje ispod tla istočne Nemačke sve slovensko, radi se o toponimima, ostacima naseljâ, grnčarije, totema... Odista, nekada su slovenska plemena naseljavala prostor od Odre do Labe (Elbe), i većina ondašnjih toponima slovenskog su porekla, uključujući tu i sâm Berlin i Brandenburg (Branibor). Kako su polapski Sloveni izumrli, maleni ostatak tih plemena danas jesu Lužički Srbi, a nešto istočnije i Kašubi.