Razne vrste tekstova (u ovom slučaju crkveni) često imaju neke svoje uzuse, ali to ne samo da ne znači kako ti uzusi „nisu neophodni“ u opštem pravopisu, već nisu ni dozvoljeni (što, uostalom, i Darko kaže na navedenom mestu: „To nije predmet pravopisne norme“). Drugim rečima, iako se suvišna upotreba velikog slova često sreće u crkvenim tekstovima, to će i dalje ostati nepravilno (izuzev, naravno, slučaje koji jesu dozvoljeni Pravopisom, poput onih koje je Darko već eksplicitno naveo).
ali
sveti Sava i
Sveti Sava, ne što je naš nego što mu to dođe kao ustaljeni pseudonim

).
Pri čemu je od postojeće literature školsko izdanje Pravopisa
jedino koje navodi oblik
Sveti Sava, te će on ostati, ako ništa drugo, bar „malko sumnjiv“.