Ђорђе Божовић
језикословац
староседелац
Ван мреже
Пол:
Организација:
Име и презиме: Đorđe Božović
Струка: lingvist
Поруке: 4.322
|
|
« у: 23.22 ч. 02.10.2008. » |
|
Ovo je moj izbor, uglavnom iz zbirke „Hleb i so“.
U redu pred kazanom javne kujne na Carini
Za parče hleba i tanjir janije nekom da se prodaš, pogano je.
Al za tanjir kupusa ili boranije nekog da kupuješ — to je poganije!
Evropska noć u Užicu
Evo kape — a gde je glava? Evo čizme — a gde je noga? Pomrčina do zla boga!
Vidik u slutnji
Da li je vidljivo maska nevidljivog, poznato magla oko nepoznatog — teško nama ako nije! —
teško nama ako nije ovaj krompir varka koja krije nešto od krompira hranljivije!
Nebeski ključevi
Cvet mrazovca klas nagoreo sneg kojim se poje ovca i orao
masku sa lica maglu izmeđ stena zmiju u ruci pero ili luč
upaljenog svica glavu do ramena u bravu uvuci: može biti ključ.
|
|
|
Сачувана
|
|
|
|
Ђорђе Божовић
језикословац
староседелац
Ван мреже
Пол:
Организација:
Име и презиме: Đorđe Božović
Струка: lingvist
Поруке: 4.322
|
|
« Одговор #1 у: 23.23 ч. 02.10.2008. » |
|
Kletve (odlomak)
Vetar ti po zemlji pogasio sve, sve osim sveće na grobu!
Ne uteko ni sekiri, ni topu!
Nemao ribe u Ribnici nemao vola u Volujcu ni ovce na Ovčaru!
Ne smeo bez noža ni pred brata!
Sa kućišta se na grobište premeštao!
Ne našao ni korena, ni lista!
Desnom rukom čorbu od leve mešao!
Brojanica
Konder, Zlodol, Varda, Gubin Do, Obajgora, Svojdrug, Taor, Subjel, Gostinica, Ruda Bukva, Otanj, Godečevo, Godljevo, Paramun, Ševrljuge, Trnava, Zarožje, Gugalj, Glumač, Gorobilje, Loret, Semegnjevo, Gostilje, Rožanstvo, Ljubanje, Dobroselica, Ljubiš, Mačkat, Ravni, Negbina, Zbojštica, Sirogojno, Murtenica, Drežnik: na jeziku mrve hleba iz pepela, kapi mleka iz oblaka, karavilje usred vremena snežnih.
Vikalica Živane sa Subjela ali koja je iz oblaka zinula na njene štale, ambare, voćnjake, useve, kuće i groblja
Stani, alo! Natrag, alo! Suknju dižem iznad glave, alo! Gledaj, alo! Nagledaj se, alo! Dobro gledaj, alo, da bi znala, ako bi zagrizla na šta si zinula, kakva bi te ala progutala!
Poješće ti konje do potkovica! Poješće ti jezik, srce, krila, kandže, perje, i ostalo salo! I sve će joj, alo, biti malo! Još bi trista stotina takvih ala u ovu alu nad alama stalo!
Gladni mesa, žedni krvi, doleteli na krilatim konjima bez uzda, pogledajte kako zija, kako zeva, peć, pećina, provalija, ala, koja bi vas nadušak progutala, mračni oblaci, zinuli na sva usta!
Zadižem prtenu suknju iznad glave: evo ovom te alom teram, alo! Ako više sebi želiš dobra no što nama misliš zala, alo, beži, alo, glavom bez obzira, da te ono na šta si zinula ne bi progutalo!
Pod Čigotom
Na seniku procvetava seno, na visokom. U senu Višnja spava, zagrlivši me nogom.
Vetar duva satima, duva, zube ledi. Senik lupa vratima, hoće da poleti.
|
|
|
Сачувана
|
|
|
|
Ђорђе Божовић
језикословац
староседелац
Ван мреже
Пол:
Организација:
Име и презиме: Đorđe Božović
Струка: lingvist
Поруке: 4.322
|
|
« Одговор #2 у: 23.24 ч. 02.10.2008. » |
|
Večera
Rešili smo se onih dlakavih čudovišta, jedva smo glave izvukli! Bilo ih je tušta i tma, rogatih, zubatih, repatih, bilo je Bogu dušu, bilo je strašno, mislio sam gotovo je, od nas ništa!
Prosto ne mogu da verujem da smo ih stvarno zatrli!
Hajde, red je da odahnemo, pod orahom je prostrt sto, na stolu jabuke, vino i hleb, u blizini se čuje voda, žene su u belom, ili gole, za oblacima seva vino, po jabukama trepti vodena zraka.
Sedamo pod mnogo zvezda.
Kad, a na stolu ispred nas, sve veća, sve gušća, sve brže, na naše oči, iz jabuka, iz vina, iz hleba, počinje da raste dlaka!
Dočekujući svatove
Sa pepelom zamesila! Sa tricama zakuvala! Sirćetom pozejtinila! Posolila prašinom! Pa sve pristavila na prozukla drva!
Zapržila injem i žabljom slaninom, mešala ugarkom, bičem i vretenom, mešala vretenom, sipala preslicom! Sipajući, redom, vako govorila:
Jedite, svatovi, jedite, junaci! Ne bilo vam jelo hladnije od snega! Ne bilo vam masnije od kasapskog tega! Ne bilo ukusnije od ovnujske vune! Ne bilo pečenije od stare furune! Ne bilo jestivije od gvozdenih stena! Jedite, svatovi, jedite, junaci! Jedite, porastite mišu do ramena!
Epitafi sa karanskog groblja (odlomak)
ovde počiva tiosav sin miljka i stamene vetar predvečernji oko sveće obleće juri njenu senku oko nje isklasalo žito do zvezda veče se spušta među grobove ovde počiva tiosav saranjen sa sviralom ovde počiva mrtav tiosav koji je hteo da živi makar pretvoren u žabu bože prosti makar pretvoren u drvo zeleno
|
|
|
Сачувана
|
|
|
|
Ђорђе Божовић
језикословац
староседелац
Ван мреже
Пол:
Организација:
Име и презиме: Đorđe Božović
Струка: lingvist
Поруке: 4.322
|
|
« Одговор #3 у: 23.24 ч. 02.10.2008. » |
|
Zapis zlatom
Međ kvrgavim svećama dočekah zimu 1254. Svake noći, uz horove vukova i smetova, moje bdenije je dugo kao put plamena sa vrha do dna sveće, kad gavranovim perom ispisujem listove manastirskog letopisa za leto Gospodnje 1235.
U ovoj tesnoj ćeliji prepoznajem leto po prašini, zimu po snežnom prahu prosejanom kroz uske pukotine.
Sveća nad mojim oslepelim očima, kvrgav prst gubavca sa oštrim noktom od plamena, već godinama pokazuje nebesa Gospodnja, i opominje me.
Nad glavom mi se ljuljaju zvona, veliki, zlatni stogovi sena, nekad u selu Volujcu.
I snevam da ne postojim, da me to samo neko sanja, da je blizu zora, i onom što me usnu vreme je da se budi.
Na sečorečkom groblju
Kog žutica, kog srdobolja, ko od sekira, ko od sabalja, na isto se svima hvata: u travuljini — dva hvata.
Kome krpa na zakrpu, kom pretilo na debelo, na isto se oboma hvata: pored crkve — dva hvata.
Ko u postelji, ko na lađi, ko po kišici, ko preko polja, ko uz njivu za žetvu spremnu, svi odoše u onu zemlju.
Ode i zvonar u podzemno selo. Ode i vrač, i vinar žedan vina. Ode i kotlokrp, zabacivši čelo sa ostacima krune od inja.
Odoše junaci, bolji od boljega, odoše živdžije, odoše ljudske ale! Pa nećemo ni mi živeti doveka, nismo ni mi veće budale!
Rugalica o vinu
Ako su gospodi Grcima i Latinima spremali gozbe s ovakvim vinima, kraljevi naši, kukavci nam sinji, dosta su ih i poštovali Latini!
Je li ovo iz močvari zahvaćeno? Slično kiši! Da ga pije, povratilo bi i more! E ako smo s ovim u proševine išli, lepe smo neveste dovodili u dvore!
Pa zar ovim da se posvete Dečani? Ovim bi se i ale i guje plašile! Pa zar si ovo pio, Stefane Prvovenčani? Zar ovo, despote Uglješa? Ovo, kralju Vukašine?
Pa zar je ovo vino za patrijarha? Ovo ambrozija? Ovo zlatno peraje? Pijem, pa razumem Kraljevića Marka što pola pije, a pola Šarcu daje!
Ovo je vino zaseda u mraku! Žaba u ustima, kandža u stomaku! Nije ti ovo ni radost siromaku, akamoli caru! akamoli junaku!
Ako smo ovo pred Kosovo pili, kako smo mogli — dobro smo i prošli! Bolje da su nam brade osmudili no s ovim što nam rekoše: dobrodošli!
Bolje i guja da pljune u lice! Bolje i šlem s više rupa nego u svirali! Ako smo od ovog uzimali pričest, dosta smo milosti Božje i imali!
S čorbom po prsluku, sa štalom u glavi, znam ja, vinopije, kako vam je bilo! Ne može niko ko naši vinari od boljega grožđa gore vino!
|
|
|
Сачувана
|
|
|
|
Ђорђе Божовић
језикословац
староседелац
Ван мреже
Пол:
Организација:
Име и презиме: Đorđe Božović
Струка: lingvist
Поруке: 4.322
|
|
« Одговор #4 у: 23.25 ч. 02.10.2008. » |
|
Smrt pesnikova
Kad pesnik umre smrt skine maglu s njegovih stihova, gradovi osvanu zaista na nebu, jedna jabuka puna ptica zaplovi niz oganj.
Kad pesnik umre zašumi iznad krošnji zvezda koja obuhvata ceo nebeski svod, i pesnik više ne čuje lavež ni zvuke roga; poraženi svetlošću koju ne vide gonioci se povlače u bezimen mrak iz koga su i došli.
Kad pesnik umre smrt mu donosi pravdu koju mu život uskraćuje. U gluvo doba, vetar na gumnu odvaja čist vazduh i svetlost od ostale pleve. Pesnik, odeven u dronjke svoje kože, i mrtav gonjen plamenom preko leda, s ostatkom svoga užeta, i mrtav iz nekog drugog sveta kroz nas u treći gleda.
Kad pesnik umre njegove ptice počnu da lete nad premlaćenim žitom i morem koje cveta. Ruža zaista jaše na konju, čovek u more unosi ženu s kojom je ležao, i doboše, frule i oružje pšenicom zasipa vetar.
I hrastom razvaljen vazduh, i surovi narod, i mračna polja, i zveri, gledaju njegov grob kako se diže u svet progoneći one pred kojima je bežao.
Krilata godina
Sve leti, vrane — i ne samo vrane, slepi miševi, golubovi, komarci, — nego i puhaći, šarani i svinje, krilati, nadleću kovilje i smilje.
Krila je dobio, pa leti, i panj na kome su nam glave sekli, i sekira, što ide uz taj panj, s leptirima leti kroz vedar dan.
Krila je dobilo i što ih nije htelo, samo meni ne dadoše ni pero. A kad bi mi i dali neka krila, ta bi krila od kamena bila.
Česma na Pašnoj Ravni
Žedan kao pesak, kao so, žedan kao groznica, kao vatra, klekoh pred tu česmu, al taj mlaz, leden i brz, izmiče mi, leti, obara me, po rukama, po očima me šiba, bije,
to vetar vodenim repom oko sebe maše, vodenim repom razbija zube onome koji je, žedan, dovde dopuzio i klekao da pije.
Učenje u mraku
One koje krvavi majstori muče, i koji ne znaju da se brane i bore, još krvaviji protomajstori uče da od zla spasava samo gore;
da te od sekire sablja oslobodi, da te iz poplave izvlače čaklje i kuke, da te u mutnoj vodi, polumrtvog, iz usta kečige otimaju štuke;
da se, kad sjaši, dizgini i uzde oduzmu od plehanog hajduka zato da ih, uzjahavši, uzme gvozdena rukavica i ruka;
da se ruke, vezane naopako, dreše da bi vezale brata jedinoga; da se od đavola oslobađa tako što se crnji đavo proglasi za boga.
|
|
|
Сачувана
|
|
|
|
Ђорђе Божовић
језикословац
староседелац
Ван мреже
Пол:
Организација:
Име и презиме: Đorđe Božović
Струка: lingvist
Поруке: 4.322
|
|
« Одговор #5 у: 23.26 ч. 02.10.2008. » |
|
Trg od oružja
Nudimo sve vrste kalašnjikova!
Nabavite na vreme kalašnjikov!
Nigde, ni na sunce, ni u mišju rupu, nisi pristao bez kalašnjikova!
I onaj ko nema viljušku i nož moraće da ima kalašnjikov!
Večeraće ko ima kalašnjikov!
Prodajte sve, kupite kalašnjikov!
I kroz divlje zveri, i kroz ljude, put će vam otvoriti kalašnjikov!
Na vrh će vas popeti kalašnjikov!
Umesto Bog, kaži kalašnjikov!
Zar ti još oklevaš da kupiš kalašnjikov? Kako ćeš iz kuće bez kalašnjikova? Kako ćeš u tramvaj bez kalašnjikova? Na šta ličiš bez kalašnjikova?
I tvoj brat je kupio kalašnjikov!
Tvoj berberin iz kuće izlazi naoružan s tri kalašnjikova!
Šta će ti raj kad nemaš kalašnjikov?
Seva! Neka seva! Grmi! Neka grmi! Poslednju reč imaće kalašnjikov!
Nema argumenata, brava ni trikova ispred cevi kalašnjikova!
*
Kaži, je li ti lakše sada kad si kupio kalašnjikov?
Je li ti sve na mestu sada kada imaš kalašnjikov?
Gde se nadaš da stigneš ako ti put pokazuje cev kalašnjikova?
Uživaš li u trpezi do koje te je doveo kalašnjikov?
Šta sanjaš, ako spavaš s rukom na kalašnjikovu?
Možeš li s tim oružjem, s kalašnjikovom, izaći pred lovca sa lukom i strelom, i to što si ubio položiti na zemlju, pored njegove lovine, divlje guske?
Ognjeni dan
Preko nasipa nadire plamen umesto pene liftom se uz lestvice se uz drveće se penje.
Od naših lica hučan peče garave maske ustave ruši nosi krevete stolice svinje džakove grede i mazge.
Crven visoko u nebu zahvata divlje guske topi bronzane kipove topi topove tornjeve medalje kašike lađe i puške.
I sejač beži sa polja i zvezda sa zvezdanog puta čemu trud kad plamen za tren sve stiže i guta.
Samo pesnik dok dimom sve vijori — gradovi crkve silosi nasipi fabrike lađe — dok se sa zvonika cedi bronzano testo dok mu krov nad glavom dok mu postelja gori
kao da piše za večnost kao po mramoru piše na hartiji koja gori.
|
|
|
Сачувана
|
|
|
|
Ђорђе Божовић
језикословац
староседелац
Ван мреже
Пол:
Организација:
Име и презиме: Đorđe Božović
Струка: lingvist
Поруке: 4.322
|
|
« Одговор #6 у: 23.26 ч. 02.10.2008. » |
|
Šlemovi
*
Ko je taj što me strelja i kolje i čamov sanduk brzo stesa — dok pada čađ na snežno polje — za 70 kila mesa?
Ko je taj što me goni i vodi kroz vatru bitke i oganj gripa da jedem, spavam, trunem u vodi, a krov mi samo stara lipa?
Nit jesen leči, nit rana srasta, svi su me redom klali i jeli, vrana na suvom kosturu hrasta dobiće mozak moj u šlemu, kao u zdeli.
*
Pakao videh iza mračne šume. Grešnici, s licima od stakla i gume,
bačeni pod stabla, u jame i trave, male su kazane natukli na glave.
I dok im se lobanje kuvaju, da budu ukusna hrana za rođenu grudu,
dok trubač cedi pljuvačku iz trube, sito groblje drema čačkajući zube.
*
Vojnici! Uzmimo u ruke svoje odsečene noge i, naoružani njima, pođimo, skakućući kroz njive pune dima, i dotucimo svoje vođe!
Zatim zapalimo njihove glave u noći kao buktinje i, osvetljeni njima, odnesimo na gozbu ribama i psima njihove useve vino lobanje uši i butine.
A kad se nasite zveri oslonimo se o koplje i, pomognuti njime, ostavljajući zemlje nesanice i zime, vratimo se po mraku svako u svoje groblje.
Drvoseča popu
Raonik sa rđom slamu sa plamenom glavu sa zobnicom ništa sa nikada
venčavaj pope kad se već i pamet ludog sa strahom pametnog venčala
i carstvuje nam!
|
|
|
Сачувана
|
|
|
|
Ђорђе Божовић
језикословац
староседелац
Ван мреже
Пол:
Организација:
Име и презиме: Đorđe Božović
Струка: lingvist
Поруке: 4.322
|
|
« Одговор #7 у: 23.27 ч. 02.10.2008. » |
|
Okupacija Užica
Kaputi se pretvorili u šinjele, šeširi u šlemove, cipele u čizme, ćirilica u latinicu.
Kiša se pretvorila u sneg, jagnjetina u konjetinu.
Škola je postala kasarna, crkveni zvonik mitraljesko gnezdo, štamparija konjušnica, bioskop vojni magacin.
Samo je gradski zatvor (s čijeg bih prozora, kad bih se popeo sebi na ramena, video možda pijacu s malo snega) ostao ono što je i bio: zatvor, jedina čvrsta, jedina stalna tačka, kroz sve promene i vremena.
Vešala na Žitnoj pijaci u Užicu
Na Žitnoj pijaci, bez ijednog jedinog zrna žita, o četiri konopca obešeni, jaka, jedan geometar i tri seljaka. Nad prestravljenim ženama, u zraku, dve cokule, šest opanaka.
Slomljenih vratova, teži nego živi, s perom na usni koje ne treperi, konopce zatežu ko četiri tega.
Kao iz oblaka? Kao iz nedara? Kao leto? Kao blagovest? Koliko sija to, što se ovim tegovima meri?
Singer
Mȉća Savić ide preko polja, na konju nosi šivaću mašinu.
Krošumu, kroševar, tri sedmice dana, uzvodu, nizvodu, putem i bespućem, preko suvati, preko bujne paše, on ide peške, a šivaća mašina konja jaše.
Ide Mića Savić preko brda, kalem zlatnog konca u sanduku nosi. Kapu zabacio, siv šinjel ogrno, ide pred konjem i peva, a ne zna da nosi mašinu koja neće šiti ono što se njemu, zlatnim koncem, šije, nego ono što se njozi šije, crnim koncem, u sumračje crno.
|
|
|
Сачувана
|
|
|
|
Ђорђе Божовић
језикословац
староседелац
Ван мреже
Пол:
Организација:
Име и презиме: Đorđe Božović
Струка: lingvist
Поруке: 4.322
|
|
« Одговор #8 у: 23.28 ч. 02.10.2008. » |
|
Molitva svetom Nestoru, koji je ubio alu, a iz nje postali miševi, gušteri, zmije i druga gamad
Ubio si, sveti Nestore, alu, hvala ti! Al da smo posle odahnuli — nismo! Razmileli se iz njene strvi miševi, daždevnjaci, zmije, i ostala gamad, ne znaš kad ćeš zmiju pod jastukom zateći, kad miša kašikom izvući iz tanjira, kad će te daždevnjak iz hleba ujesti; možeš lopatom gamad po zemlji da skupljaš, iz vode izviru, padaju sa zvezda; što nam je nekad sa jednog mesta smrdelo, sveti Nestore, posle tvog junaštva preti i smrdi sa hiljadu mesta!
Pokupi, sveti Nestore, ove zmije, guštere, miševe, slepiće, daždevnjake, škorpione, i drugu gamad, u vreću, odnesi vreću na vrh brda, istresi je, zasuči visoko rukave, pa od njih opet onu alu umesi, veliku ko što je bila, i još veću! S daždevnjakom u ustima, sa zmijom oko ruku i nogu, sa slepićem na očima, sa škorpionom u nozdrvi, dok mi u žabi nestaju ovca i pas, gvozdenzubu i stoglavatu, molim te, sveti Nestore, vrati nam onu alu, spasi nas!
Autoportret sa glavom na stolu
Rastu mi na pragu, rastu mi u oluku, rastu na krovu, po svim sobama rastu mi korov i trava! A meni se spava!
Napadaju me mravi, ruka mi se do lakta crni od mrava! A meni se spava!
U sela nam ujahuju vojnici, pale sena, hvataju guske i patke, na drumove izgone stada ovaca i krava! A meni se spava!
Razvaljuju mi vrata kundacima, tuku me, hapse me, bacaju me niz stepenice u mrak, prepun drvenih i gvozdenih sprava! A meni se spava!
Neko, ne vidim ko, poziva me u borbu za slobodu, traži pobedu istine i pravde, pobedu ustava, zakona i prava! A meni se spava!
Bacio sam pušku i kapu! Neka pobedi sneg!
Na sto se spušta, ko na dno, moja glava!
Meni se spava, ugasite, meni se spava!
|
|
|
Сачувана
|
|
|
|
Ђорђе Божовић
језикословац
староседелац
Ван мреже
Пол:
Организација:
Име и презиме: Đorđe Božović
Струка: lingvist
Поруке: 4.322
|
|
« Одговор #9 у: 23.28 ч. 02.10.2008. » |
|
Balada o Stojkovićima
Bije batinaš, bogme svojski raspalio, puca nam koža, lete mrvice mesa; bije sat, bije dva, bije tri, otkud mu toliko štapova i besa? Udara bogato, udara od sveg srca, već mu se lice od napora krivi, gubi dah, zastaje, prediše, više ne može, i pada mrtav umoran, a mi živi.
Poređaju nas vezane uza zid, pucaju u nas, — prska nam lobanja, prska cevanica, podlaktica, koska, otežasmo od olova u telu. Dođe i veče. Umorili se strelci. Odvezuju nas, psuju nam Boga i majku. Sa streljanja se vraćamo kući ko s posla, i dok se u kujni podgreva večera žene nam krpe rupe u odelu.
Posle večere pregledam domazluk: zakrpim krov, poduprem ogradu, nakupim kišnicu u kace i aranije. Uto i spavanju vreme. Pre no zaspim kažem ženi: vešaće me u pet, gledaj da me probudiš nešto ranije.
Ujutru vešala, nova novcata, čvrsta, užad jaka, dželati obučeni, — ruku na srce, ničemu zamerke nema. Vešaju nas brzo, vešto i lako. Visimo tako obešeni do mraka, vreme je večeri, skidaju nas, — mi živi, svi nas tuku i psuju; ali ako.
Sutradan zorom dovuku granja i drva, naslažu lomaču, za nju nas gole vežu, prinesu šibicu, potpale, i gori tako, gori nedelju dana, cela varoš od pepela posivi. Kad sve dogori, mi izađemo iz dima, kraljica pada u nesvest, a kralj trlja oči i gleda nas zaprepašćen: Sunce vam vaše, pa vi opet živi!
Rastržu nas konjma na repove, raspinju nas na točku, seku nam glave, ruke i noge — strašno! Streljane nas vešaju, poklane nas guše, ne znamo zašto, a nije ni važno.
Sudijama je već svega toga dosta! Smenjuju strelce, otpuštaju vojnike, dželate vešaju — oni im kao krivi. Pa opet na nas: te topuzinom, te topom, te vešaj, te seci, te kolji! A mi živi.
Nije tu nešto u redu, šapće narod, to neko štiti sudije od greha! A i nas katkad hvata zebnja pred san: nismo besmrtni, neće to dugo ovako, doći će jednom i nama kraj, nećemo izdržati, i umrećemo od smeha.
Raspodela u mraku
Uzmi to i ne zapitkuj!
Nisam te pitao hoćeš li, ili nećeš!
Ne znam da li ćeš ti da jašeš to, ili će to da jaše tebe!
Nije moje da mozgam šta ćeš s tim!
Ne pitam te da li si to tražio, da li ti to treba, da l si toga gladan!
Ne znam kako ćeš, lopatom ili viljuškom, vatraljem, kleštima, ili iz bokala!
Ne znam da li ćeš stojeći, ili sedeći!
Ne zanima me znaš li čemu služi, i kuda vodi!
Uzmi to i kaži hvala!
Sledeći!
|
|
|
Сачувана
|
|
|
|
b.n.
одомаћен члан
Ван мреже
Организација:
Име и презиме:
Струка:
Поруке: 373
|
|
« Одговор #10 у: 17.42 ч. 03.10.2008. » |
|
Trg od oružja (...) Možeš li s tim oružjem, s kalašnjikovom, izaći pred lovca sa lukom i strelom, i to što si ubio položiti na zemlju, pored njegove lovine, divlje guske?
Komplimenti. Posle izvesnog razmišljanja i pošto sam pročitala sve ovde objavljene pesme, dodala bih i: kapitalno! Ima zaista vrlo lepih stihova. Poneki su prejaki za moj ukus ali to im sigurno nije mana.
|
|
|
Сачувана
|
|
|
|
Ђорђе Божовић
језикословац
староседелац
Ван мреже
Пол:
Организација:
Име и презиме: Đorđe Božović
Струка: lingvist
Поруке: 4.322
|
|
« Одговор #11 у: 00.07 ч. 24.10.2008. » |
|
Danas sam pazario Simovićeve odabrane pesme u dve knjige u izdanju Stubova kulture. Nije ono „klasično“ izdanje u dve knjige među Simovićevim odabranim delima sa Hijeronimusom Bošom na koricama (što nam, kada smo organizovali književne susrete „Na pola puta“ u Užicu, Ljuba Simović jednom reče, „kanonsko izdanje“), nego novije sa, kako me je prodavačica u knjižari ubeđivala, dosta više pesama koje je sâm Ljuba Simović izabrao za tu ediciju.
U knjizi prvoj su uglavnom poznate nam pesme iz zbirke „Hleb i so“ (tj. iz onih hronološki starijih zbirki iz kojih je pravljen izbor i za „Hleb i so“), a u kojoj se nalazi i većina ovih, evo, ovde pesama što sam ih ja odabrao. No, u knjizi drugoj (u kojoj je izbor iz hronološki novijih zbirki), nekim pesmama i nisam naročito oduševljen, očekujući od Ljube Simovića nešto drugojačije, kako bih rekao, „tvrđe“. Nekima pesmama tu nedostaje nečeg simovićevskog, nečeg „jačeg“. Kao da ih nije pisao Ljuba Simović, nego pola Simovića! Svakako, ima i tu i izuzetno dobrih pesama, ima i dobrih pesama, ali i poneka razočarajuća. Ipak, evo dveju zanimljivih:
Čitajući Srpskohrvatsku leksiku ribarstva Velimira Mihajlovića i Gordane Vuković Institut za lingvistiku Novi Sad, 1977.
Gde god da otvorim ovaj rečnik: riba!
Od albaluka do šarana i štuke, jedna za drugom, grgeč, deverika, ko u posne dane, petak ili sredu, plivaju ribe, po azbučnom redu!
Na ovoj stranici, pun riba, vri bakrenjak, sa ove mi se u lice unese som! A na ovoj, na ušću Tise u Dunav, leto miriše ko biljna apoteka!
Listam ovaj rečnik: jegulja, jesetra, listam: kečiga, manić, moruna, smuđ, listam, i čitam, i čudim se, i pitam se:
Je li ovo rečnik ili reka?
Glave pod poklopcem
Podignite poklopac, slepci, i pogledajte: dolazi Bog, visina koja sija!
Setite se Boga, kog ste zaboravili, vratite se Bogu, kog ste napustili!
Bog je u svemu, Bog je sve, sve vidi i sve zna, sve radi: stvara svet, proizvodi zvezde, proizvodi krompir i pasulj, proizvodi oblake i oluju!
Dobro, primićemo tog vašeg Boga, naći će se kašika i za njega,
samo nam kaži: na šta radi taj Bog, na drva, ili na struju?
|
|
|
Сачувана
|
|
|
|
b.n.
одомаћен члан
Ван мреже
Организација:
Име и презиме:
Струка:
Поруке: 373
|
|
« Одговор #12 у: 17.17 ч. 24.10.2008. » |
|
Rečnik ili reka? - dopada mi se. ...proizvodi krompir i pasulj... - i to mi se dopada. Što se ostalog tiče, onako. Prva pesma podseća na pesme naših "dečijih pesnika" a druga mi izgleda nekako skučena, da se tako glupo izrazim, kad sam se već upustila u izjašnjavanje.
|
|
|
Сачувана
|
|
|
|
Ђорђе Божовић
језикословац
староседелац
Ван мреже
Пол:
Организација:
Име и презиме: Đorđe Božović
Струка: lingvist
Поруке: 4.322
|
|
« Одговор #13 у: 22.59 ч. 24.10.2008. » |
|
O tome ti pričam; kao pola Simovića. Ove dve sam, i još neke bih iz novijih zbirki „Ljuska od jajeta“ i „Tačka“, izdvojio jer u njima pronalazim ono simovićevsko na što sam navikao i koje mi prija (upravo to „rečnik ili reka“ ili ono „na drva, ili na struju“); ali ima dosta takvih pesama koje se čine samo kao dusi nečega, što nam zvuči poznato, spram onih ranijih, „jakih“ i „tvrdih“, Simovićevih pesama, kakve čitamo u starijim zbirkama. Je li promena sistema nabolje uticala na to da Simovićeve „buntovničke“, sirovo svakodnevne a u isto vreme veoma svevremene, pesme „izblede“, ili je Veliki Pesnik samo ostario?
|
|
|
Сачувана
|
|
|
|
b.n.
одомаћен члан
Ван мреже
Организација:
Име и презиме:
Струка:
Поруке: 373
|
|
« Одговор #14 у: 18.29 ч. 25.10.2008. » |
|
Trebalo bi čuti mišljenje nekog boljeg poznavaoca... ja sam samo (povremeni) ljubitelj poezije.:-)
|
|
|
Сачувана
|
|
|
|
|