Jasmine, otvori prvu stranicu na ovoj temi, tamo ima dosta Simovićevih pesama, većina od kojih je iz antologije „Hleb i so“.
Neću ti pisati analize ijedne pesme samo zato što je ta zbirka u lektiri, pa ovo smatram đačkim varanjem. Ali uvek možemo, koga zanima, više da popričamo o pesmama i dramama koje u lektiri nisu, da čitamo, citiramo, pa i da ih analiziramo.

Jedini moralno prihvatljiv način na koji mogu da ti pomognem jeste tako što ću te navesti na razmišljanje o nekoj od pesama. — Pročitaj pesmu „U redu pred kazanom javne kujne na Carini“. U kakvom su odnosu dve slike iz dveju strofa ove pesme? Šta je to pogano što je u prvoj slici, a šta je to još poganije u drugoj? Ima li izbora onaj koji sebe prodaje za parče hleba i malo čorbe? Pogano je kada čovek sebe i za šta proda, pa makar to bio i preko potrebni tanjir čorbe kada se više nema mogućnosti izbora; ali zar nije poganiji onaj koji ga je za taj tanjir čorbe kupio?
Pročitaj pesmu „Vidik u slutnji“. Osim ovog ovakvog, zar ne bi mogao postojati i neki drugi svet, neka druga misao, nešto sasvim drugačije? Ako bi mogao, da li bi onda to bilo dobro ili loše? Na kakav te odgovor upućuje završetak strofe — zašto „teško nama ako nije“? Kakav je ovo svet u kome živimo, ako bi u njemu bolje bilo i krompir da je nekakva varka? U drugoj strofi nalazi se i ovaj socijalni motiv; objasni ga.
Konačno, pročitaj i pesmu „Nebeski ključevi“. Zašto sve može biti ključ? Šta, u stvari, predstavlja taj ključ? S obzirom na stvari koje pesnik nabraja, gde se onda krije takav ključ; u kakvom svetu, među kakvim ljudima? Zašto je cvet — „cvet mrazovca“, a klas — „klas nagoreo“? Objasni „masku sa lica“. Kakav utisak ti daje „magla izmeđ stena“? A „zmija u ruci“ — šta je to „zmija u ruci“? Zašto se nabrajanje završava rečima: „
glavu do ramena u bravu uvuci“? Koliko smo postali neurotični u potrazi za tim ključom? Svojim stihom, slikama, stilom ova pesma neobično podseća na pesme engleskih romantičara.
Šlag na tortu: Analiziraj jezik Simovićevih pesama. Koja glagolska vremena i lica u njemu preovlađuju, i šta ti to govori? Kakav je rečnik, kako to zvuči? S obzirom na teme ovih pesama, zašto je takav „stilski obojeni“ rečnik izabran? Čitajući Simovićevu poeziju, jedino tada u potpunosti shvatamo šta zaista znači kada kažu za jezik da je zvučan i — „živ“; objasni to.
Sa srećom.
