Pronašao sam u
Jeziku danas 6 iz 1998. članak Milana Bakovljeva pod naslovom
Neke interpunkcijske nedoumice, pa citiram:
Ni starim ni novim pravopisom nije regulisan postupak označavanja doba dana odgovarajućim brojkama.
Uvažavajući primedbu jedne matematičarke da je pogrešno pisati „početak u 10,30” (budući da sa zapetom taj broj postaje decimalni razlomak, „deset celih i trideset stotih” — umesto „deset celih i trideset šezdesetih”, tj. deset sati i trideset minuta), Ivan Klajn u svom Jeziku oko nas kaže da mu se tačka (10.30) čini najprostijim rešenjem, jer se dvocifrena oznaka minuta lako razlikuje od trocifrene „klase” (poznato je da se višecifreni brojevi — da bi se lakše čitali — dele na grupe od po tri cifre, koje označavaju jedinice, hiljade, milione itd., i da se te grupe međusobno odvajaju ili tačkom ili belinom, razmakom, npr.: 1.650.217 ili 1 650 217). Boljeg rešenja zbilja nema (ukoliko se „deset sati i trideset minuta” želi zameniti ekonomičnijim označavanjem pomoću odgovarajućih brojki). Doduše, autor Jezika oko nas podseća čitaoca da se i tu mešaju „sveprisutni Amerikanci i Englezi”, koji „obično između broja sati i broja minuta stavljaju dve tačke (10:30), čime matematičari sigurno nisu nimalo oduševljeni, budući da dve tačke predstavljaju znak za deljenje”. On tome dodaje da se nas to ne bi uopšte moralo ticati da nije „digitalnih časovnika”, na kojima se „između cifara dve tačke… pale i gase u ritmu sekundi”. Međutim, ni zbog tih časovnika se pri označavanju doba dana brojkama ne bi trebalo odricati tačke (između oznaka sati i oznaka minuta) u korist dvotačke, koja između brojki uvek označava računsku operaciju deljenja.
Igrom slučaja, imam
Jezik oko nas (citat je iz članka
20(.)522(.)972, objavljenog između 1976. i 1978. prema uvodu):
Tu su zatim i brojevi koji označavaju doba dana. Profesorka Mrmak s pravom ističe da je pogrešno pisati „početak u 10,30“ jer sa zarezom taj broj postaje decimalni razlomak, „deset celih i trideset stotih“, umesto „deset celih i trideset šezdesetih“ (tj. minuta), što se zapravo htelo reći. Čini nam se da je i ovde najprostije rešenje tačka (10.30) i da nesporazuma ne može biti, jer se dvocifrena oznaka minuta lako razlikuje od trocifrene „klase“.
Samo, i tu nam se mešaju sveprisutni Amerikanci i Englezi. Oni obično između broja sati i broja minuta stavljaju dve tačke (10 : 30), čime matematičari sigurno nisu nimalo oduševljeni, budući da dve tačke predstavljaju znak za deljenje. Nas taj anglosaksonski običaj ne bi morao uopšte da se tiče da nije „digitalnih časovnika“ koji se sve češće viđaju i u našoj sredini. To su oni satovi koji umesto kazaljki imaju svetleće cifre — a između cifara dve tačke, koje se još pale i gase u ritmu sekundi, kao da žele da privuku pažnju na sebe. Ako to elektronsko čudo, kao što je verovatno, uđe u široku upotrebu, sigurno će uticati i na način pisanja sati i minuta. Onda ćemo pored sve brojnijih anglicizama u našem rečniku morati da se suočimo i sa jednim „cifarskim“, ili bolje rečeno interpunkcijskim anglicizmom.