Pa nece mi kruna pasti s glave ako svaki put kad utrefim neku rec koja ima svoju ijekavsku varijantu da okrenem na ekavsku.. No dobor, to je samo moje licno misljenje, sad, sto je ono samo meni logicno...

Djole, znam ja sta je sinonim a sta je varijanta jedne iste reci u dvama narecjima. Pa toliko znam, bre, Djooole....

Medjutim, gledajuci s prakticne strane, sta su sinonimi do dve reci za isti pojam, a sta su ijekavska iekavska varijanta do isto to: dve reci koje obelezavaju jedno te isto. Znam da je ovo krajnje uprosceno i da se kosi sa svim mogucim lingvistickim pravilima ali nije mi cilj da ovde sad lingvisticki sitnicarim, nego da prakticno razmisljam. Ako nam je vec svejedno da li je nesto napisano latinicom ili cirilicom, onda bi trebalo da nam bude svejedno da li je nesto napisano ijekavicom ili ekavicom, treba da citamo i jedno i drugo i da nismo ni svesni da citamo ekavicu ili ijekavicu, kao sto nam se to desava sa latinicom ili cirilicom. Ako vec ne stampamo jednu te istu knjigu malo u cirilici malo u latinici, nego se odabere jedno pismo, isto bi trebalo da bude i s ijekavicom i ekavicom kad su knjige u pitanju (kao npr. Pravopis), a kad su recnici u pitanju (ponovicu) totalno je besmisleno praviti ekavski ili ijekavski recnik i varijente ekavice i ijekavice treba tretirati kao bilo koju drugu rec (znaci, isti tretman im dati kao ostalim recima kad je u pitanju redjanje po azbucnom redu). To je moja poJenta, nista vise.