U prilogu Imena i njihove norme u velikom Pravopisu, pozivajući se na pravopisnu normu, Pešikan ne dozvoljava pisanje Juliana, kao ni Mijomir, Mijodrag, Voislav, Voin, Gruica, Ljubka (Lična imena, 6).
Али зар није било помена већ више пута на овом форуму како Правопис не може одређивати некоме како ће се звати, па према томе ни како ће своје име записивати?
Problem i proističe s toga što je Pešikanova norma, iako je ona samo petnaestak godina stara, donekle već prevaziđena, jer je jezik, zajedno s našom kulturom, u međuvremenu prošao još tokova i promena. Pa tako danas znatno češće srećemo imena kao što su Mia i Juliana, znatno češće srećemo strana imena i prezimena, ili ovdašnja imena i prezimena stranog porekla, koja njihovi nositelji radije zapisuju u originalu, nego što se koriste nekada isključivom, a danas izgleda sasvim opcionalnom, transkripcijom; poput Weissa, Kleina, Bakiua, Fazliua, itd. — pored i starijih dijalektalnih i sličnih varijanata poput Voin, Vuisić, koje smo također i prije Pešikana sretali. Tako se ljudi prosto zovu, tako potpisuju i sasvim regularno upisuju u zvanična dokumenta, i to je, nažalost, jednostavno prevazišlo pravopis, ako ga je ikada i konsultovalo.
Stoga i Pešikanove smernice o imenima i njihovim normama valjaju ostati i dalje bitne smernice, ali ipak ne možemo soliti pamet ljudima koji se zaista zovu Juliana ili Voin i prezivaju Bakiu ili Fazliu, i tako su i upisani u zvanična dokumenta, kako njihova imena i prezimena nisu fonološki pravilno napisana ili transkribovana, te kako treba svakako nadalje da ubacuju jedno poziciono J, jer bi tako po pravilima trebalo da izgledaju njihova imena; stvarno ne možemo, ma koliko se ipak mrštili na to.

Hoću da kažem — zaista lepo izgleda taj prilog u teoriji, ali je nažalost ipak neodrživ u praksi, jer niti su ga svi roditelji konsultovali kada su birali imena svojoj deci, niti su ga konsultovali matičari kada su ta imena u knjige tefterili. A na lingvistima nije da normu iz udobnosti teorije stvaraju, već da je iz trnovite prakse ispraćaju; — a naročito ne mogu ljudima određivati kako će se zvati.
