Kad ste već fok refleska jata, znam da je na ijekavskom pravilno bregove (a ne brijegovi) i vredniji (a ne vrijedniji), ali ne znam zašto, pa ako moze neko da mi objasni.
Evo, može Ljudevit Jonke (
Hrvatski književni jezik danas, Zagreb: Školska knjiga, 1971), ako nemaš ništa protiv
:
„Ako postupamo prema pitanju kako je ili što je dobro, tada ćemo odgovoriti da su pravilni ovi oblici: cvjetova, ocjenjuje, najvredniji, vrednija, nazreti, procjenjuju, bjelje, a oni istaknuti u tekstu da su pogrešni. Ali kad postavimo pitanje zašto je to tako, potrebno je da opširnije obrazlažemo. Moramo tada reći da u slogovima sa starim zajedničkim slavenskim glasom jatom (ê), koji je bio dvoglasnog karaktera, pišemo i izgovaramo -ije- kad je slog dug, dakle: smijeh, mlijeko, dijete, bijel, a kada je slog s jatom kratak, tada pišemo i izgovaramo -je-, dakle: cvjetova, ocjenjuje, procjenjuje, djevojka, djeca, bjelji, ozljeda. I dalje, ako se ispred sloga s jatom nalazi glas
r, tada u dugim slogovima pišemo također -ije-, npr. riječ, riješiti, rijedak, korijen. Skrati li se takav slog, pišemo i izgovaramo: rječitost, rješavati, prorjeđivati, korjenčić. Ali drugačije se postupa (po glasovnim zakonima) ako je ispred sloga s jatom suglasnik
r sa još jednim suglasnikom ispred sebe. I opet je u dugim slogovima -ije-, npr. vrijeme, strijela, drijemati, vrijedan, ali ako se slog s jatom skrati, tada pišemo i izgovaramo samo -e-, npr. vremena, strelica, dremljiv, vredniji, najvredniji, zreti, nazreti. Izuzeci su složenice prema pravilnom -rj-, dakle, prema rjeđi — razrjeđivati, prema rješenje — razrješenje, odrješenje, razrješavanje, pa i pojedinačna riječ ogrjev. A koji su to slogovi sa starim jatom, to znamo prema ikavskim i ekavskim riječima: dijete — dite — dete, djevojka — divojka — devojka. (Nemojte prigovarati da sam malo predetaljan; uvijek mi je na pameti da je jedan student u početku studija na pitanje što je to jat, odgovorio slavodobitno: »Jugoslavenski aerotransport!«)“