Знам да се у стандардима увек користи конструкција са "да". Temperature (pressure...) must be... се у стандардима преводи: Температура мора да буде... Никада мора бити. Тако и све остало.
Pa to nije sasvim opravdano. Ne postoji gramatička niti stilska niti normativna razlika između „mora da bude“ i „mora biti“.
Čini mi se, nešto kao kroz maglu, da sam i ja čitao o nemačkom uticaju na zapadnu prevashodnu upotrebu
infinitiva; ali ona, ako je ima, dobiće svoje mesto jedino u ranijem purgerskom knjiškom izrazu (recimo, kajkavski književni jezik ili neki kasniji hrvatski književnojezički izrazi) i, eventualno, u panonskima hrvatskim i srpskim dijalektima (ako je nemački uticaj bio toliko odmakao na istok).
Ipak, i infinitiv i „dakavska“ konstrukcija kao dopune glagolima domaće su osobine naših dijalekata; jedino se
češća upotreba infinitiva u nekima govorima može tumačiti stranim uticajima, npr. dalmatinska konstrukcija „za“ + infinitiv jeste romanizam: „za rijet“, „za mnit“, „za omrznit“, „mučio sam se za nać ga“ (Ivić).