Opet zna Gugl:
Drago Ćupić, Srpskohrvatsko-albanski odnosi u dva leksičko-sintagmatska slučaja, Projekat Rastko:
U svojim Poslovicama Vuk Karadžić kod izraza "Ko je vitez!" (dakle, sa uzvičnikom a ne upitnikom na kraju) kaže: "Reče se u Crnoj gori i Hercegovini, kad se zove u pomoć protiv neprijatelja. Đekoji još dodadu i ime onijeh ljudi među kojima se živi, n. p. ko je vitez i brat Crnogorac! ili: ko je vitez i brat Cetinjanin! i t. d."[5] ...
Nas, međutim, interesuje sintagma koja nije upitnog tipa već se njom poziva u pomoć, u neprilikama.
Sintagma "ko je vitez" poznata je u svim starocrnogorskim govorima (a Vuk kaže - i u hercegovačkim, nije ispitivao srpske govore zapadnije od Hercegovine), i uvijek znači poziv u pomoć. Mitar Pešikan u svojoj studiji o starocrnogorskim srednjokatunskim i lješanskim govorima bilježi: "kojevitez" (kao jednu riječ), zatim glagol kojevitezat, kao nesvr., u značenju vikati; zapomagati.[6] Iz mojih bilježaka iz raznih krajeva stare Crne Gore imam potvrde da je sintagma "ko je vitez" postala uzvik, termin, sa značenjem - upomoć! Na svim tim područjima, kako nalazi i Pešikan, imamo i glagol kojevitezat - zvati u pomoć, a u Zagaraču sam zabilježio i glagolsku imenicu kojevitezanje. Kolege iz Instituta za srpskohrvatski jezik u Beogradu koji su porijeklom sa prostora hercegovačkog tipa govora u Crnoj Gori svi su mi rekli da u njihovim govorima postoji i sintagma "ko je vitez" i glagol kojevitezati.