Šta kažu knjige starostavne o oblicima i upotrebi glagola "naviknuti [se]" odnosno "navići [se]"? Tema na
ovom forumu me potakla na razmišljanje, ali nisam tako siguran...
1) Da li su oba oblika — naviknuti i navići — ispravna? Da li je dozvoljen samo oblik "navikao" glagolskog prideva radnog, ili može i "naviknuo" (zvuči čudno)? Ja bih rekao da važi analogija sa "puknuti"/"pući", tj. oba oblika infinitiva su ispravna, ali opet nisam siguran da li može "puknuo".
2) Jasno je da glagol nije pravi povratni: ja npr. mogu da
naviknem svog psa da obavlja nuždu gde treba. U povratnom obliku (naviknuti
se na X), znači da je vršilac radnje
stekao naviku na X. Razmotrimo, međutim, rečenice:
a)
Ja sam navikao na hladnoću.b)
Ja sam se navikao na hladnoću.c)
Ja sam naviknut na hladnoću.b) i c) su očigledno ispravni. Šta je, međutim, sa a)? Na prvu loptu, zvuči ispravno. Ako je ispravno, može analiza rečenice? Da li je "sam navikao" perfekat, ili je pak ovde "navikao" čist pridev, tj. glagolski pridev radni glagola promene stanja, upotrebljen kao predikativu. (Uporedite "Ja sam
oguglao na hladnoću" ili "Ja sam
osedeo od briga"). Ako je ispravno, onda je ovo jedan od retkih glagola kod kojeg i radni i trpni glagolski pridev mogu biti pravi pridevi (i znače praktično isto). Ako pak nije ispravno... to bi mu ga došlo slično onom "idem da prošetam", zar ne?