Ali /ʝ/ nije kao naše "j", već je strujni prednjonepčani suglasnik. (Ti ga, Bruni, sigurno poznaš jer postoji i u španskom.)
Zato što nemamo toga glasa, niti koga dovoljno sličnog ("j" mu je slično samo po palatalnosti, i po zvučnosti), razumljivo je da ga prenesemo prema pisanju — a piše se gamom; dakle "g".
Ne bih da izigravam drvenog advokata, ali...
Vidi, nemamo naprimer ni glas /y/ niti išta blisko njemu, pa ipak transkribujemo Jürgen kao J
irgen, i francusko Hugo kao
Igo. Ne prenosimo ih prema pisanju. Štaviše, transkripcija prilično "osakati" Igoa (te je prilično neočigledno da su on i Hugo Boss istog porekla
). Tako da ti i nije neki argument, jer je /ʝ/ fonološki bliže i /j/ i /ʒ/ nego što je /g/.
Ja ne tvrdim da treba transkribovati "Hrisopiji", i stvarno mi to
ne zvuči, ali ako nema eksplicitno navedeno u Pravopisu, prepušteni smo sami sebi. Već sam naveo primere gde "γι" transkribujemo kao "j" (Janis, Γιαννις). S druge strane, očigledno postoje i primeri gde "γι" transkribujemo kao "g".