Да ли смеју два глагола стојати један до другог - као правило, и може ли ми неко рећи извор? "Идем јести..."
Naravno da smeju; a zašto ne bi smela? Smeju li dve imenice stajati jedna do druge — obe u nominativu:
učitelj Pero,
Mica Trofrtaljka,
zemlja Srbija,
reka Bosna,
kamen temeljac,
zmija otrovnica,
pauk krstaš itd., ili u nekom padežu:
učenik gimnazije,
vlasnik kuće,
osnivač udruge,
šef kuhinje,
vođa partije i sl.? Smeju li dva prideva —
mali crveni automobil,
dobra stara vremena i dr.? Ili dva glagola —
otišao sam, kad
budem došao; ili tri glagola — ja
sam bio pročitao...
Kod "idem jesti" ili "idem da jedem", drugi glagol jeste dopuna prvome. Kao dopunu drugom glagolu, glagol možeš upotrebiti u obliku infinitiva ili u obliku prezenta s veznikom "da". Iako infinitiv jeste češći na zapadu, ovo nije geografski polarizovano, već i u srpskome možeš sasvim ravnopravno upotrebljavati ma koju od te dve mogućnosti.
И да ли речца "ЛИ" МОРА да стоји (стојати

) у реченицама попут: "Могу ли узети колач" и сл.?
Rečcu "li" dodajemo glagolima da bismo napravili pitanje: "Mogu uzeti kolač kad god hoću" je obaveštajna rečenica, a "Mogu li uzeti kolač" jeste upitna.
Sad, ti baš i ne moraš tako ako nećeš, već pitanje možeš napraviti i uz pomoć upitne intonacije, recimo. Ali, znaj da je rečca "li" zasigurno najpravilnija u takvim rečenicama, uz pomoć nje se prave pitanja u standardnom jeziku i, dakle, obično jeste obavezna.
Izostanak rečce "li" poslastica je suvremenog govornog jezika, u kome se pitanja prave ili samo upitnom intonacijom ili pomoću supstandardne rečce "jel" — "Jel mogu uzeti kolač".