Miroslave: nisam čuo za te tvoje primjere, a valjda će se javiti neki gramatičar (možda J o e) koji zna kako sve to funkcioniše.
Dok se ne javi Joe, može li jedan dijalektolog da uskoči?

Gledajte, oblici sa
-gēla su pravilno izvedeni od dijalekatskih glagola na
-gēti — ili, eventualno,
-gēsti, no u to sumnjam — dakle,
sàgēti se, nàgēti se, a čiju smo areu upotrebe, evo, ovde već zajednički ocrtali.
Zato i nemamo pandana u
*upregela, *digela, *pogela i sl., jer nemamo ni glagole
*upregeti ili
*digeti u dijalektu, kao što imamo
sageti se i
nageti se.
Ostali slični oblici od glagola III vrste, tipa
digla i
sagla, ili poput dijal.
očvrsô i
očvrsla od
očvrsnuti, nastali su odbacivanjem završetka osnove
-nu, kako je Bojan tamo napisao:
Aorist i glagolski pridev radni glagola III vrste sa završetkom -ønuti (sa ø označavamo suglasnik) mogu se graditi i od okrnjene osnove koju dobijamo izbacivanjem završetka -nu, odnosno kao kod glagola I vrste.
E sad, veliko finale

— otkuda glagoli na
-ēti tamo gde očekujemo
-nuti, u ovima nekolikim slučajima?
Složio bih se s Dujom — mislim da je u pitanju analogija, i to prema glagolima tipa
početi, koji u prezentu glase
pȍčnēm, pȍčnēš itd., a radni gl. pridev im je
pȍčeo, pȍčēla itd.
Sagnuti se takođe u prezentu glasi
sȁgnēm se, sȁgnēš se (isti tip prez. osnove: suglasnik +
-nē), i zato se analogijom prema tima glagolima i infinitiv modeluje kao
sàgēti se, a odatle se izvodi i ovaj radni gl. pridev:
sȁgeo ili, u zapadnoj Srbiji,
sȁgeō, a što se u mnogima govorima dalje redukuje do
sȁgō, zatim naše
sȁgēla, itd.
Može li tako, šta velite?
