Savremeni gradski govor upravo ima tendenciju da sve reči akcentuje isključivo na prvom slogu, ukidajući kvantitativne, a bogme i kvalitativne, razlike među akcentima. (To se, na primer, takođe dogodilo i u češkom jeziku, čiji je stoga akcenat uvek na prvom slogu.)
I naš jezik je tako u prošlosti izrazio tendenciju da skloni sve akcente sa zadnjeg sloga, kao i sve silazne sa unutrašnjih slogova, i na tome se pravilu do danas temelji naša akcentuacija, dok nismo, evo, u jačem dodiru sa stranim jezicima, olabavili sluh i za akcente na poslednjem slogu u reči, kao i za silazne van prvog sloga.
Kako će se to u budućnosti normirati, tek ćemo videti.
