То је слично оном назовиаргументу зашто се не сме рећи "сконцентрисати се" него само "концентрисати се": наиме, не постоји "сконцентрација" него само "концентрација".
Argument jeste smešan ali zaključak nije.
Prefiks
s- često se dodaje da bi se razlikovao vid (
misliti—smisliti). Ipak, to očigledno ovde nije slučaj, budući da
(s)koncentrisati označava oba vida.
Zastupljena su različita mišljenja. Recimo, Milan Šipka u
Jezičkom savjetniku kritikuje
skoncentrisati, naziva ga pleonastičnim, s obzirom na to što latinski prefiks
con- znači isto što i prefiks
s- u našem jeziku. — S druge strane, kritikom sličnih glagola bavio se i M. Stevanović u
Našem jeziku, gde je osudio, recimo,
zakamuflirati i
zamaskirati rekavši da su to rusizmi kojima nema mesta u našem jeziku, ali, za razliku od Šipke, on dopušta
skoncentrisati, govoreći da je taj glagol češći kada se govori o procesu mišljenja (
Možeš li da se skoncentrišeš?), dok se oblik bez prefiksa koristi u drugim situacijama (
Kupi mi koncentrisani alkohol.) — sve ovo, naravno, uz obilje primera iz literature.
Svakako, ovo su samo dva primera, a ima ih još mnogo (s obe strane).
Slažem se da ne postoji „neki preteran dokaz“ ni pravilnosti glagola
skoncentrisati, ni njegove nepravilnosti. Upravo zbog toga je najzastupljenije mišljenje da treba dati prednost obliku
koncentrisati, oko kog nema dileme, ali da ne možemo ni osuđivati one koji upotrebe varijantu s prefiksom.