Мислим, како сам навео на оној другој теми, да је у питању Прћићева грешка што наводи Swayze, Bridges, Jeffries, Babbage, Etherege међу наглашеним самогласницима. Не треба га схватати толико озбиљно пошто ни саме његове табеле не кореспондирају са IPA записом и изговорним дублетима, који се бележе у свим бољим речницима
Prćić piše da se radi o pojednostavljenoj notaciji, valjda zato što nisu sve razlike koje se navode u izgovornim rječnicima relevatne za transkripciju (npr. /ə/ i /
ə/), a u imejlima koje sam razmijenio s njim uopšte nisam stekao utisak da očekuje od prosječnih korisnika rječnika da koriste taj 'prikaz sistema' (kako ga sam naziva) za svakodnevnu transkripciju, ovako kao što mi ovdje činimo
. Na primjer, u uvodu se nigdje ne kaže da (samo neke ili sve?) složenice s jednosložnim imenima u kojima imamo /ou/ zahtijevaju prenošenje sa /ou/ i u višesložnim imenima, čak i kada bi grafija po sistemu zahtijevala /O/ (npr.
Rouzmari, ne
Rozmari, pa onda imamo i izvedenicu
Goustli, ne
Gostli).
Takođe je zanimljivo spojeno i odvojeno pisanje u transkripcijama imena koja se u originalu pišu
St. John:
Sent Džon, ali
Sindžon, iako se ovo samo indirektno može izvesti iz uvoda (Prćić mi reče da isto imamo u primjerima sa
Fic- ili
Mak-, koji se uvijek pišu spojeno, bez obzira na izvorno pisanje). Prema Prćiću, sve su to specifičnosti koje nije potrebno objašnjavati u prikazu sistema, dakle bez poznavanja samog rječnika, nije uvijek vjerovatno da ćemo pogoditi pravu sistemsku transkripciju.
, а није ни потпуно доследан. Прво, ни горе наведени примери нису сасвим истоветни: код првог и трећег имена у крајњем слогу имамо /i/, а у осталима /ɪ/. У трима примерима са „ненаглашеним /ɪ/“ (Hamilton, Edison, Colin) прва два заиста могу да се уклопе у твоју, Ђорђе, претпоставку о његовој терминологији (јер алтернирају са /ə/), али трећи никако не може (нема */kolən/),
Ima u Longmanovom izgovornom rječniku.
тако да је све то на климавим ногама. Насупрот томе, Прћић примере истог типа (који алтернирају /ə/ : /ɪ/) наводи и под /ə/, где се преносе према графеми: Faucette..., па и тамо где је слово <а>: Montague. Зашто није Hamilton, Edison ставио онда под /ə/, доследности ради?
Možda to nisu isti primjeri, već smatra da je u onima pod /ɪ/ češći izgovor sa /ɪ/ nego sa /ə/, dok je u ovima pod /ə/ češći izgovor s tim glasom? (S tim da se, naravno, i kod /ɪ/ prenosi sa /e/ ako imamo
e u izvornom pisanju.)
(За Madelein је, узгред, добро омануо јер је најчешћи изговор са /-ɪn/, поред /-eɪn/.) Исто, није ми јасно зашто превиђа да ове варијантне примере о којима говоримо стручна литература сврстава у дублете, док он говори о „акустичком утиску“ који се „приближава гласу и“.
Tako je prema izgovornim rječnicima, ali onda bi morao dodati i izvorno pisanje
ei kod glasa /ɪ/. Moguće je da se na to odnosi ispravka sistema u knjizi
Engleski u srpskom, jer u tabeli kod /ɪ/ ne priznaje slovnu kombinaciju
ei niti prenošenje s /e/.
Све то ме наводи да помислим да му се, ето, поткрала, поред ових, још једна грешка, па је непажњом сврстао Bridges одвојено од Colin, што није потребно кад су им већ и изговор и транскрипција исти.
Misliš da su isti i u engleskom?