Можда ћу звучати мало оштро и извињаљвам се унапред због тога, али — иде ми на живце више та прича како је малтене све и једна реч „турског порекла“. Те ово је „турска“ реч, те оно је „турска“ реч. Скок пише да је то свесловенска и прасловенска реч. Истозначница за захвалити, захваљивати јесте благодарити. За чешку и руску реч не знам.
Сад потражих на Интернету: чешко dík, díky заиста личи на немачко Danke, а да ли је стварно германског порекла — не знам. За руски пронађох да спасибо потиче од ’спаси бог’, а будући да су и гл. спасти и им. бог старословенске те прасловенске, онда и је и спасибо словенска реч.
Da, u pravu si. Činjenica je da mi često nekritički prihvatamo nekakve klimave 'etimologije', koje su nedorečene i bez stroge naučne verifikacije. Na primer, latinsko
rex (
regulus, regula) je, po svoj prilici, reč istog porekla kao i srpski kralj. Ako je to tačno, a velika verovatnoća je da jeste, tada postaje jasno da ime
Karlo pre može doći od titule kralj (rex), a teže obrnuto. Takođe, ako je reč
kralj i potekla od imena nekog vladara, tada bi se pre moglo ispostaviti da ta titula, na primer, potiče još od doba Herkula/Herakla (nešto poput *hra-hl-). Ako ništa druga, takva pretpostavka ni u čemu nije manje "uverljiva" od ideje da je reč kralj izvedena od imena Karlo (Veliki).
Češko
diky bi se možda moglo uporediti sa srpskim
dičan, dičiti se, dika (možda
od o-d-l-ičan, uz gubljenje glasa l;
odlika?). Naravno, takva pretpostavka može, ali i ne mora biti tačna; ali, svakako, nije ništa manje "validna" od pretpostavke da poljsko
dziekujem dolazi od nemačkog
danke. Tu se stvari dodatno zapetljavaju, kada znamo da je nemačko danke u relaciji sa rečima kao što su
denken (misliti), englesko
teach (poučavati,
dokazati?; douka?; latinsko
educo -are, grčko δόγμα 'mišljenje', δοκή 'vizija, zamišljanje' itd. ).
Čini se da je srpski
knez jasno povezan s engleskim
king. Zašto ne bismo pretpostavili da knez ima nekakve veze s knjigom, baš onako kako je dux, ducis u vezi sa educo i ductus 'kanal', ducere 'voditi'. Naravno, neko će ovde "primetiti" da ni knjiga "nije srpska reč", već da je to, navodno, pozajmica iz turskog. Tu se, rekao bih, zanemaruje jasna ie. osnova
*gno-, odakle indo-evropske reči za nauku, znanje i sl. Ako svemu ovome dodamo i st-eng.
togian 'vući, nem.
ziehen, srp.
tegliti, tada uviđamo da se nalazimo u debelom problemu, gde "svi na sve liče".