"Parče" je svakako turcizam od osmanskog turskog "pârçe" (u savremenom turskom "parça"), i u to nema sumnje.
I HJP daje "tur. parça ← perz. pārče: komadić"; i ja tu ne vidim kakve srodnosti s našim gl. "parati".
Perzijsko je "pārče" od "pāre/pāra: komad, deo", plus i nama dobro znani deminutivni sufiks "-če". Perzijska je reč, inače, pozajmljena, osim u turski (i preko njega u balkanske jezike), i u tatarski, kurdski i hindustanski (hindi/urdu).
Dalja etimologija perzijske reči i njena moguća srodnost s lat. "pars, partis" nije mi poznata, ali ne bih isključivao i mogućnost veze s rečju "para/pare: novac", koja je u nas takođe perzijski turcizam.
Turski sufiksi -ca/-ce/-ça/-çe služe za formiranje nekih turskih prideva i priloga. Na primer:
aptal 'budala' - daje -
aptalca - budalasto
yavaş 'spor' - daje -
yavaşça 'sporo, na spor način'; otuda tursko
yavaşlık ili srpski
javašluk 'trapavost, šlampavost'
sert 'čvrst' - daje -
sertçe 'čvrsto'
Takođe, i pri imenovanju jezika imamo slične nastavke: Türkçe 'turski', Arnavutça 'albanski', Arapça 'arapski'.
Koliko znam, u persijskom postoji deminutivni sufiksi -cheh -ak . Dakle, sasvim je muguće da je reč parče stigla u srpski iz persijskog, a putem turskog.
Ipak, ranije sam pomenuo srpski glagol
parati, koji bi, barem semantički, mogao da se uporedi sa latinskim
partiri 'deliti, razdeliti'. Reči su morale da se granaju sledeći nekakvu logiku. Srpsko
upariti znači spojiti dva objekta, a
ras-pariti znači 'odvojiti'. Isto tako, primečujemo da je rasporiti/rasparati isto što i raspariti (razdvojiti, reseći na dve polovine). Zar ne bi bilo logično da se takav postupak nazove parčanje (ras-parčati, raz-brkati?; raz-brojiti?; "na parove raz-broj's!"), gde se iznova nekakav predmet "lomi" na "dvoje". Sličan primer imamo i kod deljenja, koje je u stvari odvajanje/odvaljivanje/dvojenje....
No staću ovde, jer sam već duboko zabrazdio u područje "teško dokazivog". Ako sam preterao, molim moderatora da mu ne bude teško, da ovaj post prebaci u Nagađanja.